UniSport, sportska fakultetska organizacija koja okuplja sva sveučilišta i veleučilišta Republike Hrvatske, 2. veljače održala je tzv. UniSport Stars. Riječ je o nagradama za najbolje studente sportaše u prethodnoj akademskoj godini, a dodijeljeno je čak deset nagrada. Među njima se našao i Vito Krpan, koji je broncom na Univerzijadi u taekwondou (kategorija do 87 kg) učinio svoj VERN‘ ponosnim, a time je osvojio i nagradu za studenta sportaša godine na dodjeli u Westinu.

U razgovoru za Sportske novosti otkrio je koliko je teško balansirati studentske i sportske obveze te koje ambicije ima u svojoj daljnjoj borilačkoj karijeri.

Kakav je osjećaj osvojiti nagradu za najboljeg studenta sportaša godine?

- Osjećaj je u najmanju ruku lijep. Bio sam jako iznenađen kada sam primio obavijest da sam odabran za najboljeg studentskog sportaša godine. Znao sam da je u konkurenciji bilo još mnogo dobrih sportaša te nisam očekivao nagradu.

Što studirate i kako trening utječe na vaše studentske obveze?

- Studiram ekonomiju poduzetništva na sveučilištu Vern’. Iako nije uvijek lako balansirati između sportskih i akademskih obveza, dajem sve od sebe da uživam i u bavljenju sportom i u studiranju, jer, na kraju dana, to je put koji sam odabrao i koji mene ispunjava. Nekad se teško koncentrirati na predavanjima nakon napornih treninga, no znam da ću na njima usvojiti korisno znanje za moje daljnje ambicije u životu.

Kad je započela vaša ljubav prema taekwondou?

- Moja ljubav prema taekwondou započela je s devet godina. Iako sam taekwondo počeo trenirati kao dijete od četiri godine, u tom uzrastu treninzi su se bazirali na razvoju motoričkih sposobnosti, discipline i osnovnih tehnika udaraca u taekwondou, a uz to sam se bavio i drugim sportovima te zapravo nisam ni znao što je “pravi” taekwondo. Kada sam s devet godina počeo prakticirati treninge koji su sadržavali sparinge, odnosno full contact sport, počeo sam gajiti ljubav prema adrenalinu i nadmetanju koje taekwondo donosi. Volim reći da je taekwondo poput šaha – postoje različiti udarci (figure) koje birate iskoristiti u pravom trenutku dok proučavate protivnikove poteze i pokušavate predvidjeti njegov sljedeći korak.

Imate li ambicije ozbiljnijih nastupa u taekwondou, poput Olimpijskih igara, europskih i svjetskih prvenstava?

- Imam velike ambicije, no ne ispunjava me samo sudjelovanje na natjecanjima. Hrvatska taekwondo reprezentacija pri vrhu je u Europi i svijetu te su naši standardi uspjeha jako visoki. Moj trenutačni cilj je plasirati se na Europsko prvenstvo u Münchenu te tamo osvojiti odličje. Svjetsko prvenstvo održava se tek za godinu i pol. Naravno da mi je cilj plasirati se na to natjecanje i tamo pokušati doći do odličja, ali do toga ima još mnogo vremena i prostora za napredak, ali i drugih natjecanja.

Vito Krpan na podiju

SCREENSHOT/VERN‘

Možete objasniti koliko ozbiljno vi doživljavate organizaciju, natjecanje i konkurenciju koja se pojavljuje na UniSportu?

- Mislim da je UniSport veoma ozbiljna organizacija koja stvara jako puno benefita rekreativnim sportašima, ali i sportašima koji žele izgraditi ozbiljnu karijeru. Divim se broju sportova koje UniSport pokriva te prilikama koje daje diljem cijele Hrvatske mladima koji se žele aktivirati i baviti sportom.

Ostale kategorije dodjele bile su: najbolja sportašica, najbolji muški kolektiv, najbolji ženski kolektiv, najbolji izbornik/trener, najbolji/a nastavnik/ca tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja, najbolji/a volonter/ka, najbolji/a sportaš/ica s invaliditetom, fair-play nagrada te nagrada za životno djelo.

Najbolja sportašica je Veronika Drljačić, atletičarka iz Križevaca, koja je svoj put izgradila na Sveučilištu u Zagrebu. Nagrada najboljoj sportašici s invaliditetom pripala je Karli Kordić, studentici koja se bavi paraalpskim skijanjem i prošle je godine osvojila brončanu medalju na Zimskoj univerzijadi u Torinu.

Trener godine je Tomislav Karaula (taekwondo), izbornik sveučilišne vrste do 21 godine. Najbolji ženski sportski sastav je veslačka reprezentacija zagrebačkog sveučilišta (tri medalje na sveučilišnom EP-u), a najbolja momčad dvojac na pariće Karlo Borković (Sveučilište u Splitu) i Goran Mahmutović (Sveučilište u Zagrebu).