Nije Tin Srbić tip koji će se puno žaliti ili kukati. Prošla mu je godina doista bila teška jer zbog novih je pravila morao kretati gotovo od nule, drastično mijenjati vježbu, a na sve se nadovezala i vrlo neugodna ozljeda ključne kosti koja ga je mučila mjesecima. Uslijed svega toga, ostao je daleko od finala i na Europskom prvenstvu u Münchenu i na Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu, što sigurno nije lako kad ste aktualni vlasnik olimpijskog srebra.
No, kako smo i spomenuli, nije Tin osoba koja će se previše žaliti, umjesto toga su on i trener Lucijan Krce zasukali rukave i odmah nakon SP-a u Liverpoolu nastavili s napornim treninzima kako bi spremni dočekali početak nove sezone. A taj početak je pred vratima, od četvrtka do nedjelje je na rasporedu Svjetski kup u Cottbusu, jedan od četiri turnira (uz Dohu, Baku i Kairo) koji će biti kvalifikacijski za Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu. A na tom će se SP-u najesen dijeliti i ulaznice za Olimpijske igre u Parizu tako da će, bez sumnje, ovo biti još jedna izazovna godina.
- Zdravlje je nakon dugo vremena OK, što znači da nemam nekih većih ozljeda. Imao sam malo problema s ramenom na istoj strani na kojoj me zezala ključna kost, ali to je brzo riješeno, tako da sam mogao ući u dobru formu. Stvarno smo jako dobro trenirali i osjećam se puno bolje nego prošle godine, a tek je početak. Vjerujem da ću, kako će sezona odmicati i kako će dolaziti važnija natjecanja, biti u još boljoj formi i pokazati ono što nisam mogao u prošloj - ističe najbolji hrvatski gimnastičar uoči puta u Njemačku gdje ga, kako sam kaže, čeka konkurencija kakvu ne pamti na svjetskim kupovima.
Nakon Cottbusa nema povratka kući, mala hrvatska reprezentacija će spojiti putovanja i na sljedeća dva turnira, u Dohu i Baku.
- To za nas i nije baš karakteristično, rijetko kad sam u karijeri izbivao toliko dugo od kuće, ali to mi se i sviđa. Bit će lijepo malo se maknuti i proživjeti tu avanturu. Bit ćemo zajedno tri tjedna u gotovo istoj ekipi, Filip Ude i ja se dobro slažemo, Aurel Benović je također ušao malo više u tu ekipu, tako da će biti jako zabavno. Ali, na prvom mjestu su natjecanja.
Rekli ste nakon SP-a da se veselite što ćete moći trenirati tri mjeseca bez pritiska natjecanja. Jesu li doista ta tri mjeseca bila opuštenija kako ste se nadali?
- Jesu, bila su malo opuštenija, odgovaralo mi je to što smo došli do zaključka da je bolje promijeniti koncept vježbe. Bilo je nekih manjih problema, više psihičke naravi, s kojima sam izašao na kraj i, kažem, stvarno se dobro osjećam. Već mi malo fale natjecanja nakon više od tri mjeseca, tako da se jako veselim ovim turnirima.
Spomenuli ste da su mijenjali koncept vježbe, odnosno poredak elemenata u njoj.
- Na početak smo vratili ono što je zapravo bilo karakteristično za mene, a to su tri vezana "tkačeva", što je i maksimalno koliko ih po novom pravilniku mogu raditi. A tek kao šesti element dolazi taj novi "kolman", dakle let, i dobro to izgleda. Za početak ćemo u kvalifikacijama svjetskih kupova ići s lakšom verzijom, bez "kolmana", to je startna ocjena 5,5, a za finala planiramo ići s 5,9 što je i vježba za EP u Antalyji. S obzirom na ono što sam pokazao na našim CRO-GYM ligama i kontrolnim natjecanjima, mislim da je to već sada dovoljno za borbu za medalje, ali o tom potom. Vjerujem da će biti i bolje.
Kako smo istaknuli, Cottbus, Doha i Baku su važni zbog skupljanja bodova za SP. Nakon toga slijedi EP, pa još jedan Svjetski kup u Kairu.
- Mislim da nam jedan jako dobar nastup u Cottbusu već može biti dovoljan za plasman na SP, ali vjerujem da ćemo odraditi i više od jednog dobrog rezultata. A ako osiguram plasman ranije, onda sigurno odustajem od Kaira. Jer prije toga je EP, a veliko natjecanje te istroši i trebalo bi nakon njega uzeti malo odmora, tako da se nadam da mi taj Kairo neće biti zadnja slamka spasa.
Trener je, doduše, rekao da bi volio posjetiti Egipat?
- Volio bih i ja, ali eto, tako se sada potrefilo da je prvo EP, pa onda Kairo. Što sam stariji, razmišljam o tome kako bih volio malo više razgledavati piramide i ostale znamenitosti, ali još uvijek nisam u tom mentalnom stanju, već i dalje više mislim na zdravlje i rezultate. Bit će još prilika, a ako bude dobrih rezultata, odvest ću ja trenera u Kairo turistički, ha-ha.
Je li vas godina bez velikog finala, prva takva još od 2016. kad je bio klinac, poljuljala na bilo koji način?
- Pa i nije, čak i nisam toliko razmišljao o tome. Bila je baš teška godina. Koliko god se moje nerealne želje i ciljevi često i ostvare, toliko lani doista nije bilo realno za očekivati da ću napraviti neki veliki rezultat. I da nisam imao ozljedu, bilo bi teško. A ovako sam u cijeloj toj promjeni vježbe još morao i dodatno mijenjati jer zbog ozljede nisam mogao raditi neke stvari. Bilo je naporno svakodnevno trenirati s bolovima, više psihički nego fizički. Zaključili smo na kraju da nam je ta sezona trebala da vidimo u kojem smjeru trebamo ići dalje i mislim da smo to otkrili. Već na prvom nastupu sam dobio ocjenu za svjetsku medalju od naših 11 vrhunskih sudaca koji nas, vjerujte mi, najmanje štede na domaćim natjecanjima, što je i dobro. Tako da me nije ta lanjska sezona poljuljala, to je normalno u svakoj karijeri, ne bih to nazvao ni padom, nego pripremom za dalje.
Na kojoj je razini sigurnosti sada vaša vježba, je li blizu automatizmu?
- Neki dan sam napravio dvije vježbe na jednom treningu što inače rijetko radim. Prvo sam napravio težu s "kolmanom" i onda sam išao raditi lakšu vježbu i dogodilo mi se to da sam nakon "tkačeva" počeo raditi pripremu za "kolman". Tek tada sam skužio da zapravo ne radim tu vježbu, dakle automatski mi je došlo, što je dobro. Znači da raste taj automatizam i sigurnost.
Kaže da su mu se zbog ozljede neki elementi koje je dobro radio pokvarili i dugo mu je trebalo da to vrati na staro.
- Kad mi ne ide nešto, potrošim jako puno vremena da to vratim na prijašnju razinu. Previše sam želio da to izgleda savršeno, a zaboravio sam da 95 posto nastupa nikad nije bilo savršeno. Doslovno mogu nabrojati samo tri svoja savršena nastupa - SP u Stuttgartu, SK u Varni 2021. kada sam valjda trebao dobiti ocjenu 15,2 ili 15,3 te EP u Szczecinu 2019. kada sam osvojio srebro. Znači, samo tri savršena nastupa, a ja sam cijelo vrijeme na treningu želio da sve bude savršeno.
Kad ste spomenuli SP u Stuttgartu, na njemu ste 2019. osigurali nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Razmišljate li već sada o SP-u u Antwerpenu? Hoćete li ovaj put, nakon što ste bili na OI i osvojili medalju, barem malo opušteniji ući u nove olimpijske kvalifikacije ili očekujete nervozu kao u Stuttgartu?
- Uh, sad sam se malo naježio na ovo pitanje jer sam se sjetio tog Stuttgarta i mislim da je nemoguće biti toliko nervozan kao tada. Bio sam u najboljoj formi u životu i znao sam da samo trebam odraditi ono što uvijek radim. Ali baš zato je i stres bio na N-tu jer ako ti klizne ruka, gotovo je i ne ideš na OI. Opet će biti tako, ali sad imam olimpijsku medalju i mogu je doći doma pogledati i reći si, probat ću opet za četiri godine, nije smak svijeta. Volja i želja su mi na istoj razini, ali mislim da će stres ipak biti manji. Početna ocjena ove vježbe je nešto manja nego što je bila u prošlom olimpijskom ciklusu, ali i općenito su malo niže, ako izuzmemo Japance i Kineze. Ići ćemo na SP s 5,9 ili 6,0, a ako uđem u finale, već sad pripremamo jaču vježbu startne ocjene 6,2 ili 6,3. Imam ja planova i za 6,4, i 6,5, i za 6,6, ali treba za to vremena.
Kvalifikacije za Pariz trenutno ipak nisu u prvom planu?
- Teško mi je razmišljati o Parizu jer kvalifikacije u gimnastici su užasno zahtjevne. Teško si je to postaviti kao cilj, lakše je ići korak po korak. Otkako je završio Tokio, moj nekakav cilj, ono što me najviše vuče, jest europsko zlato, pogotovo jer mi ta europska prvenstva baš i ne leže. To mi je prva želja, EP je već u travnju, a tek nakon toga ću malo više razmišljati o kvalifikacijama za Pariz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....