Moje tijelo više nije moglo podnijeti skidanje kilograma. Svaki drugi tjedan sam bila na natjecanjima, ali nakon pripremnog razdoblja za Olimpijske igre u Parizu mislim da sam se opustila i mentalno i fizički, nekako sam jačala i tijelo mi jednostavno više nije moglo skidati kile. Tako da mislim da je najbolja odluka za moje tijelo bila prijeći u kategoriju do 57 kg. Nisam to planirala, nego se stvarno iznenada dogodilo kad sam vidjela da ne ide dalje, ali ne mogu se žaliti - kaže Ana Viktorija Puljiz, hrvatska judašica, osvajačica svjetske i europske seniorske bronce te zlata na Mediteranskim igrama, u novoj epizodi Sportcasta by Paola, kojeg donosimo u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom.
Voditeljica Paola Borović razgovarala je s Anom Viktorijom Puljiz o ozljedama, operaciji ramena i povratku na tatami na kojem se osjećala kao početnica. Prisjetila se trenutka osvajanja svjetske bronce, nekoliko mjeseci nakon što je bila na štakama, i otvoreno govorila o propuštenim Olimpijskim igrama u Parizu i razočaranju koje joj je bilo teže od ozljede.
Otkrila je i kako se svjetske medalje stvaraju u podrumu u Solinu.
- Trener je cijeli bio napet zbog toga što se događalo, a ja jedem zobenu kašu i vidim da je Francuskinja prekrižena u ždrijebu, što znači da je stvarno ozlijeđena i neće se više boriti. Kao da mi je kamen sa srca pao. Samo su suze izlazile iz mene. Došla sam u dvoranu sva u suzama. Nisam mogla vjerovati, to je najljepši osjećaj. Ne možeš vjerovati, ali možeš vjerovati - prisjetila se Puljiz.
U otvorenom razgovoru hrvatska trofejna judašica otkrila je i zašto ne moli Boga za pobjedu i kako se nosi s negativnim komentarima zbog javnog iskazivanja vjere.
- Definitivno ne molim Boga za pobjedu. Smatram da je to krivi pristup iskorištavanja Boga, kao da je Bog tu za mene da pobijedim. Smatram da me Bog nagradio time da mogu trenirati judo, jer smatram da samim time što mogu trenirati, nastupati, predstavljati svoj klub, predstavljati svoju državu... Takav božji blagoslov nemaju svi na ovom svijetu, da mogu slaviti Boga tako što pokazujem najbolje od sebe na natjecanjima i nekako samim time što imam Boga u svom životu daje mi svrhu. I boli me, bocne, kada na svojoj koži osjetim kritiku zbog takvog razmišljanja, ali ne treniram zbog drugih ljudi, ne objavljujem na Instagramu zbog drugih ljudi, tako da, ono, nije bitno na kraju dana - iskreno je pričala Puljiz o razmišljanjima koja u Hrvatskoj često budu neopravdano i ružno izrugana.
Govorila je i o studiju prava i godini koju je pala jer nije mogla izlaziti na ispite, ali kasnije je dobila veće razumijevanje fakulteta. Pričala je i o heklanju kojim se opušta između borbi i vjeri koju otvoreno dijeli.
- Heklanje me naučila baka kad sam bila stvarno mala, a kad sam imala ruku u ortozi bilo mi je jako dosadno samo gledati serije. Gledala sam videosnimke, druga baka mi je pokazivala druge tehnike i moram reći da je heklanje stvarno dobar hobi koji preporučujem. Heklanje je opuštajuće i koristi za skretanje misli, da nisam cijelo vrijeme pod stresom. Heklam i u pauzama tijekom natjecanja.
Voditeljica Paola Borović prepričala je iskustva s heklanjem europske prvakinje u bacanju koplja Sare Kolak...
- I ja radim torbice. Uvijek mi prijateljice kažu da će platiti, ali ne smijem zarađivati na hobiju jer će tada prestati biti hobi.
Ana Viktorija Puljiz je objasnila i koliko iza njezinih rezultata stoje trener Dragan Crnov i zajedništvo u Judo klubu Solin, kako izgleda sportska karijera bez osobnih sponzora i zašto smatra da nije talentirana za judo.
- Nema sponzora, barem na osobnoj razini. Živimo od stipendija. Ali ne mogu se žaliti s obzirom na to da ne treniram judo zbog novca. Nemam za neku ludu raskoš, ali imam dovoljno za svoj život.
Cijeli razgovor s judašicom Anom Viktorijom Puljiz možete pogledati u novoj epizodi Sportcasta by Paola u videu ispod. Sve dosadašnje epizode Sportcasta možete pogledati na playlisti YouTube kanala Sportskih novosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....