Annus horribilis. Latinski izričaj koji je ušao u povijest kada ga je izgovorila sad već pokojna kraljica Elizabeta II u britanskom parlamentu 1992. referirajući se na godinu u kojoj se troje njezine djece razvelo (prinčevi Charles i Andrew, te princeza Anne), a dvorac Windsor izgorio u velikom požaru.
Na Annus horribilis nekako nalikuje i godina 2026. za hrvatski sport. Početkom ove godine je nastala famozna "afera Pavlek" koja je onda sa sobom povukla i javno sumnjičenje na sve i svakoga u našem sportu. Nizali su se skandali, istrage USKOK-a, sudbene tužbe, sumnjičenja u nepravilnosti od šaha do juda. Bilo je i uhićenja, privođenja. Neke su političke stranke i pojedinci u njima uvidjeli trenutak kako bi i oni mogli na sportu ponešto "poentirati", izaći iz anonimnost stvarajući dojam velikih boraca za poštenje. Proširila se u javnosti slika, kao da su svi u sportu nekakvi muljatori, što odgovorno tvrdimo nije istina. Ukoliko ima lopova, sve valja razotkriti, ali bacati ljagu i sumnju na baš cijeli sport... ne da nije korektno, već nije ni točno.

Poništen natječaj za tajnika

Međutim, u cijelom tom Anus horribilis HR sporta 2026., nije baš bez "ozljeda" prošao ni HOO. Padale su ostavke, prozivanja po medijima, najdugovječniji predsjednik HOO-a Zlatko Mateša otišao je nakon 24 godine, sazvani su izvanredni izbori usred kojih je još uhićen i jedan od direktora (Damir Šegota) koji je podno ostavku na dužnost direktora Ureda za olimpijski program. Sve u svemu, grozota jedna.
Onda je koncem srpnja održana izvanredna izborna skupština na kojoj je Josip Varvodić pobijedio Dragana Primorca (81-68, omjer glasova), te smo 29. srpnja dobili novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Još za vrijeme predizborne promidžbe, Varvodić je najavio što kani učiniti prvo:

- U prvih 100 dana ću razgovarati sa svim nacionalnim savezima, pokrenuti analizu rada u HOO-u i započeti provedbu ključnih programskih mjera.

U prvim danima kolovoza su poduzeti prvi, manje-više očekivani potezi. Dotadašnji glavni tajnik Siniša Krajač je podnio ostavku i napustio HOO-a. S njim je razriješeno dužnosti i šest direktora (Mia Bačić, Hrvoje Balen, Ranko Ćetković, Neven Šavora, Biserka Vrbek i Damir Dragičević). Imenovan je obnašatelj dužnosti glavnog tajnika (Mihael Trkulja, koji uzgred budi zapisano također odlazi iz HOO-a, ako već i nije). Dana 20. kolovoza je raspisan natječaj za glavnog tajnika. Dana 6. listopada je isti natječaj poništen nakon što se javilo ukupno osam kandidata. U prvom je krugu otpalo četvero, a onda zaključno i preostalo četvero jer, kako su službeno izvijestili, nitko nije zadovoljavao uvjete!

Šupuković ekspresno otišao

Sve ovo navodimo jer se približava tih prvih 100 dana, razdoblje u kojem se neslužbeno svakoj novoj državnoj vladi, upravi tvrtke, pa tako i vrhu, predsjedniku HOO-a, daje vrijeme da u miru "snime" situaciju, provedu prve mjere, konkretne poteze, ali doista opipljive korake.

Od 29. srpnja pa do danas prošlo je 79 dana. U tom razdoblju je već jedan član Vijeća HOO-a podnio ostavku (Vedran Šupuković), propao je jedan natječaj i tek treba biti raspisan novi natječaj za glavnog tajnika. Do njegovog izbora će sigurno proteći više od 100 dana.

Potpisnika ovih redaka, ali vjerujemo i sve kolege sportske novinare, te definitivno sav sport, sve nacionalne saveza, napose sportašice, sportaše, klubove doista ne zanima hoće li se novi tajnik ili tajnica, zvati Ante ili Ivana (slučajni odabir imena). Ne zanimaju nas ni spletke, tajni sastanci, lobiranja, pritisci tko bi trebao biti izabran. Jedino na što sada ukazujemo jest da se, nažalost, minulih mjeseci HOO bavi više samim sobom, nego onim za što postoje - sportom!

Da, HOO ima v. d. glavnog tajnika u Milanu Paveliću koji je nedavno uposlen, došao iz Grada Zagreba, ali i on sam je svjestan da je tek privremeni obnašatelj dužnosti. Neke osnovne stvari potrebne za svakodnevno djelovanje se (pretpostavljamo) obavljaju, ali strateško, malo dalje i dublje promišljanje, ne daj Bože pogled prema Olimpijskim igrama u Los Angelesu koje su za samo godinu i pol, to ne postoji. Kategorizacija sportova, preraspodjela novca, financijski plan... O tome ni slova zadnjih mjeseci. Pa, da je i sve idealno, zar ne bi trebalo o tome razgovarati?

Sport gubi vrijeme

Malo nam je teško nasjesti na spin o tome kako je HOO prvi olimpijski odbor u Europi koji je potpisao sporazum o suradnji s Olimpijskim vijećem Azije. Vjerojatno postoji razlog zašto to već nisu učinili recimo, Talijani, Nijemci ili Francuzi... Bez uvrede ikomu, ne mogu nam zamagliti oči niti pričom o zanimanju bogatog Katara za izgradnju nacionalnog olimpijskog centra u nas. Priču o nacionalnom olimpijskom centru slušamo čak i malo duže od one o obnovi maksimirskog stadiona.

Hrvatski olimpijski odbor ima predsjednika u liku Josipa Varvodića. Uz njega je stala većina u hrvatskom sportu. Nužnim držimo da mu se onda, kad je već izabran, omogući bez uvjetovanja i zakulisnih radnji, odabir najbližeg suradnika (glavni tajnik), te da onda upravo njih dvojica zajedno s Vijećem doista pokrenu taj HOO u onom smjeru koji je zazivan u predizborno doba. No, nužno je i da Varvodić tu pokaže malo veću odlučnost i provede u djelo svoje zamisli. Ovako sport samo gubi vrijeme. Bit će uskoro i više od 100 dana.