Stipe Žunić i dalje je jedini predstavnik hrvatske muške atletike koji je osvojio medalju na nekom svjetskom prvenstvu na otvorenome, broncu u bacanju kugle u Londona 2017.
Stipe je bacao kuglu i na nekoliko prvih izdanja Memorijala Ivana Ivančića na Fontanama. To je u međuvremenu postao kultni miting bacača kugle. Evo kako on tumači popularnost tog natjecanja.
- Što se tiče značenja i popularnosti natjecanja, već na samom startu smo bili na Fontanama s velikim imenima i mislim da je sama pojava tih bacača napravila nešto ekstravagantno i potaknula naroda da i dalje dolazi i gleda najbolje bacače kugle na Fontanama. Mi bacači smo uvijek bili prijatelji, bilo je to jedno pozitivno emotivno društvo. Svi znaju jako dobro onu priču da smo se nakon nastupa uvijek družili na večeri, vladala je od početka prijateljska atmosfera i samim tim to je dalo dodatni “šušur” natjecanju, kaže Stipe.
Na Fontanama su 2016. prvi put na svijetu nakon 28 godina dva bacača bacila kuglu preko 22,20, to su bili Ryan Crouser i Tom Walsh. To je na neki način bio početak silne ekspanzije ove discipline.
- Slažem se s time. Najviše mi je ostala u sjećanju ta 2016. kada je Crouser u Rio de Janeiru bacio olimpijski rekord i to je bilo “wow”. Nedugo nakon toga mu se na tim daljinama preko 22 metra pridružio i Walsh, pa sve više i više ostalih bacača. A onda su došli na Hanžekovićev memorijal i vidjeli smo uistinu kremu kreme, sam vrh svjetskog bacanja kugle. Hrvatska je mogla svjedočiti jednom povijesnom događaju, tom jednom, kako bi Amerikanci rekli “breakthrough momentu”, gdje su se bacači digli na višu razinu, nakon čega je ta disciplina otišla jako visoko.
Manje je poznato da je nakon toga upravo Stipe vodio Ryana Crousera na ljetovanje na Jadranu. Kako je do toga došlo.
- Studirao sam u Americi pa smo Ryan i ja zajedno stupali na NCAA natjecanjima, svako za svoje sveučilište. Imao sam tu sreću i sposobnost da ga pobijedim 2015. godine u dvorani bacivši hrvatski dvoranski rekord. Bio je to “wow” događaj i svi su se pitali “tko je sad taj Stipe?” Tu smo se nekako upoznali i zbližili. Sljedeće godine smo na Olimpijskim igrama komentirali naše zadnje dane koledža i kad je rekao da će doći na miting u Hrvatsku došli smo na ideju da ga vodim na more i pokažem mu naše ljepote.
I odmah nakon sjajnog natjecanja na Fontanama otišli su na Jadran.
- Prvo što smo napravili, otišli smo na jet-ski, obojica sjeli na isti i na opće oduševljenje svih kupača – potopili se! Kasnije smo sa Sandrom i Sarom obišli naše otoke, družili se, večerali, ručali, vidjeli malo starine Zadra, došli k meni doma, spremili nekakve specijaliteta od morskih plodova, pa onda otišli do Splita…
Sljedeće godine je na Svjetskom prvenstvu u Londonu uzeo za mnoge senzacionalnu broncu, koja možda kod nas i nije dovoljno vrednovana.
- Te 2017. su bacači već bili na stvarno visokoj razini. U tom trenutku nas je bilo puno koji smo bacali preko 21 metar, neki i preko 22 metara i vladala je svojevrsna napetost. Osjećalo se da svatko može baciti daleko. Na stadionu je bilo 70.000 ljudi. Ja sam bacio rezultat na razini svojeg državnog rekorda, a da sam bacio koju stopu dalje mogao sam čak i do zlata. Joe Kovacs je bio malo ispred mene, Tom Walsh malo ispred njega. Što se tiče podcijenjenosti tog rezultata, rekao bih da je svaki ozbiljan rezultat koji se baci na velikom natjecanju vrhunski rezultat. Naši ljudi su jednostavno takvi da kažu “aha, ako je netko bacio 22,50 onda 21,50 sigurno nije dobro”. Ali na tim vrhunskim daljinama bitno je biti pravi taj dan kad se dijele medalje. Taj rezultat ostaje upisan u povijest i apsolutno je nebitno tko što misli.
Stipe Žunić je i danas profesionalno vrlo blizu sporta.
- Imamo tu dvije dvorane, odnosno sada i treću. Tu u Zadru uglavnom se bavimo unapređenju ljudskog pokreta. Znači, bavimo se funkcionalnim fitnessom i u timu imamo fizioterapeuta, kineziterapeuta, kondicijskog trenera, mene i još jednog fitness trenera. Naša ideja je da se ljudi bolje osjećaju i da žele doći trenirati. Hrvati su jedna od najdebljih nacija i ljude treba zainteresirati za trening. Osim toga, imamo tu i profesionalne sportaše, mlade sportaše koje idu prema profesionalnom sportu i s njima se radi individualno na snazi, brzini i svemu onome što im treba u specifičnom sportu.
Stipe, dakako, i dalje pažljivo prati domaću atletiku, naročito bacačke disciopline.
- Najsvježiji rezultat je onaj malog Jakova Pijace, bacio je koplje 72.80. To je dva metra kraće od mojeg juniorskog rekorda ali on je tek prva juniorska godina. To je dečko s kojim sam ja radio još dok je bio klinac, osvajali smo medalje čim sam se vratio tu Hrvatsku. Bio je s nama i Grgo Anzulović. Pokušao sam im u svom ograničenom vremenu dati što sam više mogao i vidim da se to sada prima. Rezultata će uvijek biti, samo je pitanje što će oni odlučiti u datom trenutku, žele li se posvetiti život vrhunskom sportu ili će se baviti s nečim drugim.
Naravno da Stipe i dalje pažljivo prati Boris Hanžeković memorijal.
- Hanžekovićev memorijal je nemoguće zaobići. Taj miting je dio i moje karijere i uvijek sam odlazio u Zagreb ili kao gledatelj ili kao sukomentator na televiziji. S obzirom na to da u Zagreb uvijek dođu zvučna imena, teško je taj miting ne popratiti, zaključuje Stipe Žunić.
Sadržaj nastao u suradnji sa Sportskim novostima
76. Boris Hanžeković memorijal održava se od 24. do 26 lipnja
Ulaznice su dostupne putem platforme Ulaznice.hr
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....