Atletski šef: ‘Zašto se loptački sportovi bune?! Mi osvajamo medalje, njima povećavaju novac‘

Zlatka Matešu su "glave" došli kolektivni ili loptački sportovi. Takav je načelan stav javnosti i nije da javnost baš griješi. Doduše, kada se uđe malo dublje, mogli bismo doći i do nekih drugih razloga, ali činjenica stoji - dok "veliki" tipa nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo i odbojka nisu "podignuli" glas, dok nisu tražili transparentnije ili čišće odnose, u HOO-u je trajao mir i spokoj. U konačnici, pa najveća bura i jest počela kada je prvo čelnik nogometne organizacije rekao da mu je dosta te je otišao, da bi dan-dva kasnije isto učinili i predstavnici ostalih loptačkih sportova.

Za svakog istinskog sportskog novinara, svaki sport je jednakopravan, vrijedan. No, da se ne lažemo, nije baš isto kad nešto traži ili zastupa nogomet ili drugi loptački sport koji zaokuplja silno veliku, najveću, a praktički i jedinu pozornost navijača, samim time umnogome i medija, ili neki drugi sport, sportovi čiji se nastupi ne prate u naciji, sa zebnjom, ispred TV ekrana. Bez dočeka na trgovima nakon uspjeha, osvojenih medalja. Možda je to nepravedno, ali je jednostavno tako. Time nam ni u ludilu nije na pameti obezvrijediti uspjehe "manjih" sportova jer za svaku tu pobjedu, medalju se sportaš/ica mora silno oznojiti, ali je činjenica kako razlike postoje.

Zadnjih tjedana, tijekom burnih dana u HOO-u, opet su u fokusu baš loptački sportovi, njihove želje, potrebe, izjave njihovih čelnika. U najmanju je ruku korektno osluhnuti što vele u tzv. pojedinačnim sportovima. Posebice u kontekstu navodne razdvojenosti loptačkih i pojedinačnih sportova.

- Podjela stvarno ne bi smjelo biti i sve sportove treba gledati zajedno - veli dr. Josip Varvodić, predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, odnosno jednog od tri temeljna sporta (atletika, gimnastika, plivanje).

- Tako trebamo gledati i postupati jer je sport jedna od najljepših slika i predstavnica Hrvatske. Svi! I individualni i kolektivni, olimpijski i neolimpijski. Moramo vratiti zajedništvo, ujediniti se i vidjeti kako i što bolje ići dalje. To je jedino što mogu reći. Sport mene i asocira na jedinstvo, predstavljanje Hrvatske, borbu za tu našu zastavu.

Čelnik drugog od temeljnih sportova, Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, bio je nešto opširniji.

- Toliko je toga u medijima ovih dana... Znate što, idemo mi vidjeti zadnjih nekoliko godina tijek novca i koliko novca je koji savez dobio, pa evo primjerice i atletski, plivački, pa onda i loptački. Onda ćete vidjeti gdje su najveća povećanja jer o novcu se radi. Nemojmo se lagati, to je poanta! Ne razumijem zašto se loptački bune ako bismo usporedili koliko su dobivali prije 5 godina, a koliko sad. Na zadnje tri OI Hrvatska je osvojila 25 medalja, a 23 su iz individualnih sportova. Ja sam zatražio listu, popis financiranja sportova i to koliko je novca bilo do one odluke s Vladom RH o kojoj ste vi pisali, 50+10 milijuna kuna još, te koliko je sada. Ne drži mi to vodu.

Jeste dobili taj popis?

- Nisam još, ali ne drži mi to vodu. Neka se nitko ne naljuti, ali čini mi se da se u Hrvatskoj provodi nekakva segregacija po sportovima, dvostruki kriterij. Dečki moji dragi, nije to dobro. U ovom trenutku bolje prolazi igrač iz nekog ligaškog sporta nego olimpijac. Teško reći, ali istina.

Dobro, sad dolazimo do pitanja tržišne vrijednosti...

- Ne, ne, sad dolazimo do pravog. Ne smeta meni ako je s tržišta dobiveno, ali javni novac nije tržišni, je l‘ tako? Ponavljam, ovdje se radi isključivo o novcu. Ovo je stvaranje nekakvog paralelnog sustava. Trener u individualnom sportu u ovoj državi ima 3999 eura bruto, najviše, a vi vidite koliko dobivaju drugi. Javnog novca! Dečki, hoćete profesionalizam, a nema tržišta. Pa, tko vam je kriv za to? Jesu li vam krivi individualni sportovi? Je li vam kriv HOO - emotivno će Ivan Veštić, ujedno i član dosadašnjeg Vijeća HOO-a.

Jeste li vi u atletici zadovoljni s onim što dobivate od države?

- Novac je uvijek osjetljiva tema. Pitam kolegu iz Nizozemske koliki im je proračun. On mi veli - "Koliko treba". Poljska je davno davala 200.000 eura za olimpijsko zlato. Sad daju više. Mi nismo Nizozemska, svjestan sam, ali je li Hrvatska među 20-30 najtrofejnijih država na OI? Je li to uspjeh? Svi su rekli da jest. Ne treba nama reforma, nego nadogradnja. Prosjek proračunskog izdvajanja za sport na razini EU je od 0,20 do 0,40 posto. Mi smo od 0,11 do 0,15 posto, a prije koju godinu smo bili na 0,007! E, pa ako je jedini problem hrvatski sport, mi smo sretna država jer je 99,85 posto u redu - zaključio je Ivan Veštić.

Kako bismo kompletirali trolist bazičnih ili temeljnih sportova, kontaktirali smo i Marija Možnika, predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza, te također člana sadašnjeg Vijeća HOO-a u ostavci.

- Ne mogu reći da sam osjetio neki jaz, raskol između kolektivnih i individualnih sportova. Dobro da je dogovoreno, još nije realizirano, da ono što je napravila Vlada RH za kolektivne sportove, učini i za pojedinačne. Dakle, dodatna pomoć za klubove. To bi trebalo biti realizirano uskoro, sad je malo stalo.