Otkrivamo Bobanovu strategiju za budućnost novog Dinama: On i ljudi u klubu su zaljubljeni u ova dva talenta...

Logično je na "planetu Dinamo" nakon odlaska Leona Jakirovića upitati – što dalje? Odnosno, kako bi se neki novi klinci, zagrebačkim slengom "oni koji obećavaju", mogli postaviti u (bliskoj) budućnosti, gledajući ne samo primjer novog stopera Intera, već i nekih prije njega koji su prerano napustili "plavi inkubator"...

Da se stvori kompletan kontekst, mora se otići još jedan korak unatrag. Jer, naime, nije Maksimir bio idealan trampolin baš za svakoga plavog klinca koji nadire i ima ono nešto. Potvrdit će to mnogi, neki koji su okolnim putevima postali temeljni stupovi hrvatskog nogometa, poput Andreja Kramarića, neki koji su prerano otišli, ali bez uspjeha (Murić, Kalaica, donekle Brodić...), ali i neki koji su se postavljali uspostavljenom sustavu Zdravka Mamića, a o tome je riječ, koji je upravo preko Akademije uspostavljao hegemoniju, stvarajući obiteljski OPG. U prijevodu, oni koji nisu htjeli biti dio "agencije", brzo su uvjetovani, zatim škartirani, pa odbačeni. Rijetki su imali snagu oduprijeti se, poput, primjerice, Vedrana Ćorluke, no njegov klupski, ali i reprezentativni, a time i prodajni status bio je već dovoljno jak da taj Dinamo u njemu vidi dobre osnove za budući transfer... U prijevodu, put posut ružama i prosperitetom nije bio definicija svačijeg uspjeha, jer neki su morali prohodati žeravicu da bi uspjeli.

Stvari su se naoko počele mijenjati 2018., bjegom kriminalca u Hercegovinu, no tada je Dinamo temeljem Bjeličina uspjeha i razbijanja euro-prokletstva mijenjao osnovnu paradigmu iz razvojne u rezultatsku, što je bilo u skladu i s činjenicom da su se drugi klubovi počeli dizati, "napadati", čime "modri" nisu imali luksuz bodovne razlike putem koje su godinama na domaćim travnjacima stekli pravo razvoja, a ujedno se počeo događati i pad podmazanog sustava i Škole kao temelja. Brojne promjene na čelu Škole, vizije, razvoja, dodatno su počele kopniti odlaskom B-momčadi, kao temeljnog i dokazanog filtera, a na sve se nadovezao i rat na katovima, koji je fokus prebacio na zadržavanje moći i utjecaja unutar kluba.

Pa ipak, čak i u takvim uvjetima, talent ne možeš zaustaviti. I tu ne pričamo o, primjerice, Daniju Olmu, pa Nikoli Mori, o Jošku Gvardiolu da ne pričamo, no, primjerice, da se sintaksa mijenja pokazuje i primjer Josipa Šutala, koji je na svoje inzistiranje otišao u Istru na posudbu, gdje je isključivo, uz suport Puležana, skrenuo pozornost na svoj potencijal, a kasnije je sve postalo povijest... Ako, pak, prevrtimo cijelu priču "fast forwardom" do današnjih dana, dolazimo do, dakle, Leona Jakirovića, ali, primjerice, Morena Živkovića, koji je doslovce izgubio dvije godine, od povratka nakon vrlo obećavajućeg perioda u Lokomotivi, da bi ga se, nakon stavljanja u prvu momčad u porazu baš od "lokosa", izvadilo već na poluvremenu (!), a nakon toga do recentnog odlaska u Vukovar na posudbu, nije ga bilo nigdje. Iako mu se koješta obećavalo. Tu možemo ubaciti i Pavića, ili ping-pong s Mikićem, pa i Topićem. Ne postoji pritom ultimativni krivac, odgovornost za odluke, dobre ili loše, definitivno je disperzirana, međutim, u kontekstu Jakirovićeva odlaska, kao i najava kluba da "treba vremena", te činjenice da su neke stvari loše iskomunicirane, posve je jasno da iznad Maksimira strši pitanje – kako će "neki novi klinci" reagirati u (bliskoj) budućnosti? Hoće li ostati i vjerovati projektu ili, u smislu vlastitoga napretka, Dinamo više ne vide kao idealnu platformu?

U ovome času, dolje, u trezoru Alberta Capellasa, postoji nekoliko klinaca koji su debelo podcrtani potencijalima (za velika djela). Dvojica, temeljem ne samo plavih prosudbi, strše – to su 18-godišnji Krešimir Radoš, bivši kadetski napadač koji je prošle sezone postigao 32 pogotka u 30 utakmica, a danas nastupa kao primarno defenzivni vezni, ali može igrati i napadačkije u sredini terena, zatim 19-godišnji stoper Marko Zebić, za kojeg su ove zime odbijene ponude iz Italije (Lecce), pa 19-godišnji napadač Mislav Ćutuk, najbolji strijelac zadnjeg izdanja memorijalnog turnira Mladen Ramljak, onda 17-godišnje potentno (lijevo) krilo Patrik Horvat, kao i 16-godišnji veznjak Jona Benkotić, koji je nedavno, kao najmlađi, bio dio Budimirove selekcije U-17 na SP-u... A niti oni nisu jedini.

- U ovome času, dva strše; ljudi u klubu, a time i Boban, primarno su "zaljubljeni" u Zebića i Radoša, no, slijedom svega, priča nije jednoslojna. Naravno da cijela situacija oko Jakirovića budi sumnju, jer označen je projektom, a prodan, uz činjenicu da danas klinci u plavoj momčadi ne dobivaju prostor, dok se oni koji se za nešto izbore, poput Mikića, ili mukotrpno čekaju, ili im se onda dovede konkurencija, poput Tabinasa. Ili, kao što ste i sami zamijetili, na pripreme idu Pavić i Jakiović, bez Zebića ili Radoša, a onda su i Pavić i Jakirović prodani... - reći će nam više "insajdera" u i oko kluba, koji prate klince.

- Apsolutno je svakome od njih prva, primarna, ultimativna opcija Dinamo, da to odmah razjasnimo. Dinamo je – Dinamo - dodat će i neki agenti u "offu", koje, jasno, treba uzeti sa zrnom soli zbog uloge koju imaju.

Iako sve izgovoreno ima smisla, traženje razboritosti, i klupske i igračke, leži u strategiji, kao i, naravno, strpljenju, spremnosti klinaca da se nametanje traži i preko posudbi, buduće B-momčadi, razvojnog puta. Da, za ljubav je potrebno dvoje, no posve je logična skepsa klinaca apropos posljednjeg razdoblja, uz činjenicu da "modri" nemaju luksuz odricanja onih koji obećavaju. I zbog svjetskog statusa stvaratelja, ali i komuniciranog, povijesnog DNK kluba kojem su ti igrači od pamtivijeka bili najvažniji, kao i financijske održivosti. S druge strane, pak, stoje neki novi procesi koje Boban&co. žele uspostaviti, uz vizije koje smatraju apsolutno potrebnima. Može li Dinamo uspjeti pomiriti obje stvarnosti, ključno je pitanje. Ako, što je nužno, uspije pomiriti i želju, i potrebu, i mogućnosti, stvorit će uvjete da iskoristi sve potencijale koji su potrebni kako bi bio ono što želi postati. Pardon, ono što je oduvijek bio... Bobanova strategija zaslužuje da ga se podrži, ali ako Dinamo izgubi povjerenje vlastitih talenata u sustav proizvodnje, izgubit će važnu komparativnu prednost koju ima u europskom nogometu, a time i jedini logični sustav na kojem ovaj klub temeljno leži. I baš zbog toga trenutačna je situacija iznimno važna...