Povijesno, Dinamo je deseti put osigurao proljeće u Europi! Od sezone 1960./61. pa sve do 1970., a onda i u razdoblju od 2018./19. do danas. Radi se o uspjehu koji je neosporan i koji diže “plave” tamo gdje žele biti, uz činjenicu da doista jesu perjanica hrvatskog nogometa. Put do toga, pogotovo ove sezone i pogotovo u ovoj utakmici, međutim, daleko je od lakog...
Rizik, naime, nije bio opravdan. Čak ni prije utakmice, a kamoli gledajući zadnjih pola sata. Dinamo je, prije svega, na osnovi dviju vrlo dobrih partija kontra FCSB-a i Osijeka, u Dansku morao otići tražeći niz, gradeći autoritet i samopouzdanje. Trener Mario Kovačević međutim odlučio se za izmjene, čuvajući igrače za – Vukovar. Iako je gubitak play-offa Europske lige itekako prijetio...
Nevistić umjesto ozlijeđenog Filipovića – OK, ali Zajc, Bakrar, Beljo, Hoxha... budili su pitanja. Dinamo, konačno, povijesno nije europski miljenik, lani je “izletio” iz Lige prvaka s 11 bodova, a sada ga je “teorija” mogla izbaciti iz mjesta među 24, no i teorija ima snagu... Dinamo se, ipak, odlučio za rizik, iako je, realno, posljednjih sat vremena visio kao luster. Visio je, pritom, odlukom, odajući da su mu Vukovar i SHNL definitivno važniji. Igrajući na stolu visokih uloga, trebalo je biti pragmatičniji. Istina, Midtjylland je bio siguran, nastupio je bez najboljeg igrača, no taj klub ima štošta od čega maksimirski i hrvatski establišment treba učiti – strategiju, plan, viziju, bez oslanjanja na improvizaciju. Pobjeda Danaca, koji nisu atraktivni, ali su smisleni, stoga nije neočekivana.
Dinamov je cilj ostvaren, Dinamo ide dalje, u petak će biti dio ždrijeba, i to je novi sjajan uspjeh, no Dinamo se tresao, i to opako. Miješanje karata nije dalo ploda, Dinamo nije pružio partiju koja se pamti, bio je loš, bez ideje i konkretnosti, uz dva pogotka koja odaju lutanje. Kada smo hvalili Kovačevića i viziju Bobana, držali smo se i početka proljeća, gdje su Zagrepčani pokazali napredak, a onda je stigla hladna noć u Danskoj koja je ledila.
Naravno, prolaz je prolaz, rizik je prošao, ali drugi dio je pokazao da je Kovačević shvatio da je vrag uzeo šalu ubacivanjem najboljih igrača, što je ideja koja odaje kako je izgubio konce koje i njega i klub vuku dalje. Ispadanje iz Europe izbrisalo bi sve dobro, i to je logično s obzirom na cijelu dosadašnju sezonu. Nagraditi Kulenovića, očito prije odlaska, pa stavljanje Solde, kao i Varele i Vidovića, ispalo je gotovo pa kontraproduktivno, jer ili nemaju ono potrebno ili nemaju kontinuitet igre da bi u ovakvoj utakmici pokazali što znaju. Ili, konačno, ideju igre ne mogu svi pratiti...
Da, prolaz je ostvaren, ali Dinamo koji želi biti europski relevantan ne smije doći u situaciju da mu Europa ovisi o – štoperici i kalkulatoru. To je na treneru. I klubu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....