Ako je moralo biti ovako, ako se netko fino našalio s hrvatskom košarkom, svakako nećemo zaboraviti

Nakon tri utakmice, nakon četvrtine puta do svjetske smotre u Kataru 2027. godine, Hrvatska ima čisti skor. Dobila je naša vrsta sve tri uvodne utakmice, od kojih se ona startna protiv Cipra podrazumijevala, ali na nju su se dodale i ona gostujuća, doduše u Rigi, kontra Izraela, te ona nad aktualnim europskim prvacima i braniteljima naslova svjetskih prvaka, Nijemcima, izborena u petak navečer. Od 32 europske vrste koje igraju kvalifikacije za biti u onih 12 koje će se boriti na SP, zasad su samo četiri reprezentacije bez poraza: Španjolska, Turska, Poljska i – Hrvatska.

Kad se prisjetimo da su se od uspostave novih kvalifikacija, a zbilo se to 2017. godine, odigralo naovamo i za njih se kvalificiralo šest velikih natjecanja (dvoje Igara, dva SP-a i dva Eurobasketa), a da se Hrvatska dokopala samo jednog od njih, Eurobasketa koji se igrao 2022., onda je jasno kako svjedočimo nekoj novoj zbilji naše košarke. Pritom treba dodati, kad smo već kod SP-a, kako ta natjecanja baš nikada nisu mazila Hrvatsku, pa smo ih od samostalnosti odigrali samo tri. Još tamo 1994. osvojili smo broncu, pa nas nije bilo na svjetskim smotrama sve do 2010. godine, kad smo ispali u osmini finala, kao što se to dogodilo i četiri godine kasnije.

Prevedeno, iako je na olimpijskom turniru samo 12 reprezentacija, Hrvatska je zaigrala čak četiri puta na Igrama (1992., 1996., 2008. i 2016.), pa ispada da je za nas lakše otići na Igre nego na SP.

U taj kontekst, jasno, stiže i pobjeda nad Nijemcima. OK, nije to u Zagrebu bila reprezentacija Njemačke koja bi osvojila europsko ili svjetsko zlato, niti bi se pobila za medalju na nekom od tih natjecanja. Uostalom, Alex Mumbrú, Španjolac na klupi Njemačke, u Zagrebu je kazao kako Nijemcima nedostaje i do dvadeset najboljih igrača, koji nisu ovdje zbog obveza u Euroligi, NBA-u ili NCAA-u. Dobro, malo je pretjerao, ali svakako je točno da bi iz ove njemačke vrste u idealnoj Njemačkoj bilo samo tri, četiri igrača.

Ali, znate što? Baš nas briga. Tko je vodio računa o tome koliko igrača, a posebno koliko značajnih igrača, nedostaje Hrvatskoj kad se zaletavala u zid, kad je gubila kroz kvalifikacije od onih od kojih nije smjela gubiti s obzirom na svoju reputaciju i snagu u punom sastavu. Ali, tog punog sastava nije bilo. I stigli smo na debelo dno, stigli smo u pretkvalifikacije za kvalifikacije, igrali protiv Irske, Norveške ili Luksemburga, trpjela je košarka uvrede i podsmijehe.

Malo je koga bilo briga pritom da to nije prava slika Hrvatske, jer bilo bi drugačije da su mogli baš svaku zaigrati Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Mario Hezonja ili Krunoslav Simon, da su mogli igrati najbolji. Ali, na to bi već počeli odmahivati rukom...

U Zagrebu su u petak, eto, igrali gotovo svi. Nije bilo tek dvojice, tek Ivice Zupca i Karla Matkovića, ali bili su tu trenutačno i dva najiskusnija, Šarić i Hezonja. Jedan je bez kluba i odigrao je ludu utakmicu, pokazujući cijeloj Europi kakav se mačak vratio iz NBA-a. Drugi je u dva dana odigrao dvije utakmice, prošao pola Europe, praktički nije niti spavao i dao je sve što ima za pobjedu.

Nećete vjerovati, ali kad smo posljednji put bili na SP-u, tamo prije 12 godina u Španjolskoj, bili su u momčadi obojica. Čak se i sjećam, na koncu, kad smo ispali od Francuza u osmini finala, kako je Hezonja provirio u madridsku dvoranu, ni sam ne znajući da će ista ta dvorana biti njegova klupska koju godinu kasnije. Zagledao se prema terenu gdje su igrali oni koji su još uvijek bili u turniru i oni koji su lovili medalje.

Možda jednog dana, vjerojatno je pomislio. Možda je u petak, kad je Draženov dom gorio kako to može samo ta dvorana, dokazujući da je bio pun pogodak baš ovdje igrati s Nijemcima, možda je pomislio kako je sve ovo imalo smisla. Ako jest, kad se čovjek sjeti puta, onda se morao netko baš fino našaliti s hrvatskom košarkom. Ali, ako je i moralo biti tako, onda nećemo zaboraviti. Kako se ne bi ponovilo. Svaki, baš svaki put treba to negdje stajati u podsvijesti.

Već od nedjelje i Bonna. U kojem možemo trećinu puta do SP-a proći neokrznuti. S 2-0 s Nijemcima i s čekanjem kod kuće Izraela u srpnju, bio bi to, čak i uoči drugog kruga, praktički ovjeren plasman na SP...