Šteta je riječ koja obilježava nastup Hrvatske na ovom Euru u Njemačkoj. Kada dobiješ Španjolsku na startu 10 golova razlike, a onda od toga u drugi krug ne preneseš ništa - to je šteta. Kada imaš plus tri protiv Austrije u finišu i to prospeš bez veze - to je isto šteta. Kada igraš odličnu utakmicu s Francuskom, zabiješ 32 gola, vratar ti ima 17 obrana, a ti izgubiš - e to je isto šteta.
I šteta je stvar protiv koje se itekako jako moramo boriti da bismo je u budućnosti izbjegli. Jer šteta uvijek ima neko drugo ime, a imena treba pitati, jer igrati za reprezentaciju je nešto drugačije nego u bilo kojem drugom dresu. Nekad jest teško, ali bez rješenja teško ćemo doći do toga da izbjegnemo štetu baš na svakom koraku. A onda nas prati u Njemačkoj.
Nakon Španjolske, pa nakon Austrije i Mađarske, bili smo u nedoumici o tome koja je prava istina o našoj igri i zato je utakmica protiv Francuske bila jako važna da bismo to vidjeli. A protiv Francuske smo vidjeli da se Hrvatska može nositi sa svakim, da mladi igrači imaju strašnu petlju pohrvati se i s onima koji su osvojili već pregršt zlata. To je savršen početak dobre priče.
Skoro 20 obrana, a poraz i 34 primljena gola!? E to se ne smije događati
Problem protiv Francuske je bio što smo napravili 16 tehničkih pogrešaka, a to je nedopustivo kada se igra protiv reprezentacije te klase. Problem je što smo tehničke pogreške radili u trenucima kada se lomila utakmica, da nam je Francuska na prazan gol zabila dvaput i da umjesto egala na semaforu piše -3, a vrijeme curi. Problem je, iako ograničen kada igraš s takvim protivnikom, kada primiš 34 gola, a vratar ti obrani 17 lopti protivnika.
To znači da u tom segmentu možemo i moramo bolje. Možda je istina ona priča da se uči na pogreškama koliko god one bolne bile, ali je važno što prije naučiti i ne ponavljati greške, posebno kada su u pitanju oni koji iza sebe imaju već puno utakmica. A i sam Luka Cindrić će priznati da nije bio pravi u ključnim trenucima. Svakom se može dogoditi, ponoviti, ali ne ponavljati u beskraj. A još smo bili bez Duvnjaka koji bi to mogao lako riješiti, nije nam se poklopilo s Lučinom koji je u posljednje tri utakmice nakon sjajnog otvaranja sa Španjolskom gotovo nestao s terena.
Sjajno je da su nam mladi igrači donijeli dodatnu energiju. Ako je bilo straha kako će Klarica i Maraš odreagirati, taj strah je protiv Francuske definitivno nestao. Srna je igrao briljantnu utakmicu, sam je nosio puno toga, dok Lučinu nije išlo. Načinović se odlično hrvao s Francuzima, onda je Kušan još bolje reagirao i dodao se na njega. Krila su nam bila OK, tu je jedina šteta prvi promašeni sedmerac Šoštarića koji se isto dodao na onu priču - šteta. Vratari su napravili posao s kojim moraš dobiti utakmicu, Kuzmanović briljantan, Mandić isto tako dobar u staru. Skoro 20 obrana, a poraz i 34 primljena gola!? E to se ne smije događati, da ne bi bilo - šteta.
Kad Norvežani budu štitili i rukomet, bit će kao njihovi sunarodnjaci Oie i Hogsnes nekada. Ako budu, ikada...
Idemo dalje, pred nama su dvije jako važne utakmice, dvije utakmice koje smo, kada smo saznali protivnike, okarakterizirali kao one koje bi trebalo dobiti, prvo Mađarska, pa Island. Tu ne smije biti više - šteta. A onda dolazi utakmica s Njemačkom, koja bi mogla biti utakmica odluke, a to više nije za prognozu, jer Njemačka je doma, a svi znamo što znači igrati s njima takvu utakmicu koja odlučuje. Posljednja uspomena od 2019. sa SP sasvim precizno to oslikava. I zato ne vjerujemo nikakvim drugim pričama.
Osvrnut ćemo se i na suce iz Norveške protiv Francuske. Bili su slabi, ali nisu nam oni presudili da izgubimo utakmicu. Nevjerojatna je odluka kada zbog starta Načinovića na Prandiju pozovu VAR, jer misle da je Načinović udario Francuza u lice. A onda pogledaju VAR, pa iako se na njemu vidi da Načinović nije napravio baš ništa, oni ipak, da bi zaštitili svoju odluku, isključe Načinovića na dvije minute. Pitanje za onog koji ih delegira je kako da reprezentacije u tom slučaju zaštite sebe i zbog čega se igra rukomet zbog sudaca ili zbog igrača?
Na kraju prekršaj Glavaša i sedmerac za Francusku, čisto slobodno sudačko uvjerenje, koje je moglo biti i nedosuđeno i nitko im ništa ne bi rekao. Opet su štitili sebe. Kad budu štitili i rukomet, bit će kao njihovi sunarodnjaci Oie i Hogsnes nekada. Ako budu, ikada…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....