Hrvatska je napravila ogromnu pogrešku i sad će nam biti teško, ali postoji put do čuda

Hrvatska je prošla u drugi krug Eura u Njemačkoj. S tom činjenicom prvi cilj je ostvaren. Igrali smo tri utakmice u Mannheimu, dvije dobili, jednu igrali neodlučeno i kao broj 1 iz skupine prošli dalje. Jedina istinska šteta prvog kruga u Mannheimu je činjenica da nismo naplatili pobjedu protiv Španjolske od deset golova razlike, pobjedu za pamćenje, da odemo u Köln i tamo dođemo s velikim kapitalom, a dva boda i gol razlika +10 to sigurno jesu. A sve samo zbog ogromne greške koju smo napravili u susretu protiv Austrije. Nije problem ni čak što smo izgubili bod, jer Austrija se pokazala jako dobra, izbacila i Španjolsku iz daljeg natjecanja, ali mi taj bod protiv Austrije nismo smjeli izgubiti. Način na kojeg smo ga izgubili nakon što smo imali +3 u samom finišu je nedopustiv. Igrači koji pretendiraju biti sjajni i ponajbolji u Europi, takvu grešku ne smiju napraviti, takvu prednost izgubiti. Dobro, istina, imali su svi svoje greške u toj večeri za zaborav, ali imali smo +3 protiv Austrije koja ni sama ne zna kako se uspjela iz svega izvući.

Slavlje igrača nakon pobjede nad Španjolskom

ANTE CIZMIC Cropix

Igrali smo jednu briljantnu utakmicu (Španjolska), jednu lošu (Austrija) i jednu prosječnu (Rumunjska). Pravu istinu o momčadi nismo saznali, a vjerojatno je negdje između svih tih priča koje su ispričane u prvom krugu Eura. Sada dolazi top društvo svjetskog rukometa. Realno, nama će tamo u Kölnu biti teško, ali vratit ćemo se na početak najava ovog Eura kada smo rekli, proći prvi krug i u drugom biti konkurentni do kraja izborili polufinale ili ne, osnovni je cilj, jer realno moramo napraviti tim s kojim ćemo pokušati doći na OI u Pariz i s kojim ćemo dočekati SP koje će idućeg siječnja biti kod nas. Pogled na raspored drugog kruga kaže sljedeće, osnovi cilj je dobiti Mađarsku i Island, protiv Njemačke i Francuske nismo favoriti, ali baš te dvije utakmice treba gledati kao našu priliku da se domognemo čuda, a polufinale bi za ovu našu reprezentaciju u ovom trenutku bilo čudo. Ne zato što ne vrijedi, nego jednostavno nema rutinu igranja na ovakvoj sceni. To se uči. Ne djelujemo ni kao da imamo obranu za nositi se s teškom kategorijom europskog rukometa, ali to su stvari koje se mogu promijeniti, ako ih se dokaže na terenu. Hrvatska je izborila šansu u Kölnu, a kako će je sljedećih dana iskoristiti vidjet će se. Mjesta za pomake u našoj igri definitivno ima.

Pokazalo se da su Srna i Klarica nositelji vanjske linije, da Lučin mora smanjiti oscilacije, da Karačić i Cindrić moraju preciznije vući konce da nam se ne ponovi ono što nam se dogodilo protiv Austrije. Duvnjaka treba obrambeno definirati, a ne uvijek gurnuti u najveću krizu. Desna krila su top, Šoštarić naš prvi igrač ovdje, lijeva su OK, Jelinić važan za obranu. Kod pivota Načinović jedan, Šipić dva, Kušan tri, a trebat će nam sva trojica jer će ritam biti paklen. Na golu Mandić i Kuzmanović moraju podići razinu obrana, treba nam barem jedna utakmica koju će odlučiti vratari, a onda je sve puno puno lakše.

Malo smo koristili 5-1, malo su nas i pročitali. Puno smo koristili 6-0, to je nešto sasvim novo, a recimo jedna Francuska je tu svjetski broj 1. Treba biti realan, a nakon onakve Španjolske to nije nimalo lako. Zanimljiv je Euro, nismo baš zadovoljni, a nismo izgubili ništa. To je ustvari dobro, jer samo govori da možemo i vjerujemo u još bolje od ovoga.

Dakle, četvrtak – Francuska, subota – Mađarska, ponedjeljak – Island, srijeda – Njemačka. Naravno, nikad nije dobro s Njemačkom u Kölnu igrati utakmicu odluke na koju će nam vjerojatno poslati neke Skandinavce, da ne kažemo Dance. Ali, što je tu je. Koliko budemo hrabri toliko će nam se vratiti. Biste li i rekli da nećemo razbiti Španjolsku i ne pobijediti Austriju? Ni mi, ali je tako. Zato, najbolje da pričaju sami o sebi.