Svi su se jako nervirali. Izgledali smo loše, a svi su mislili da će Mađarska biti samo lak zalogaj. A nema lakog zalogaja za ovu našu reprezentaciju za koju nikad ne znaš kako će odigrati. To je poput kuglice na fliperu, opališ i nadaš se da će doći tamo gdje treba. Nekad dođe, nekad ne dođe, ali mi nemamo tu rutinu da možemo odigrati ovakve utakmice kao s Mađarskom.
Hrvatska dobro igra s jakima, onda steknemo taj dojam da možemo, a onda dođu oni koji se trebaju pobijediti, pa ipak vidimo da ne možemo. Recimo lani super s Danskom, a od Egipta prije toga -9. Pa bismo tako mogli iz godine u godinu, unatrag. Zašto? Zato što nismo vrhunski, zato što nemamo uigranu reprezentaciju, zato što nemamo rutinu, zato što dođemo na veliko natjecanje gdje se mora odigrati devet utakmica u nizu dobro, a mi to ne možemo, jer je svakodnevica tih igrača nešto sasvim dugo.
Nismo bili spremni ni na kakav rizik, nismo napravili ništa čime bismo pokušali okrenuti tijek utakmice
Zašto se takve stvari, kada treba, ne događaju Francuskoj ili Danskoj? Zato što su vrhunske, zato što igrači igraju na najvišoj razini tijekom cijele godine, zato što su na okupu dugi niz godina, zato što se znaju pravila, a kod nas toga nema. Mi igramo na intuiciju, znamo da imamo kvalitetu, ali nismo spremni prihvatiti činjenicu da isključivo kvaliteta nije stvar s kojom se danas pobjeđuje.
Treba nam dosljednost, treba nam da počnemo donositi odluke s kojima ćemo dobiti rješenja za ono što nas muči. Odluke, ponovit ćemo. Na terenu se sve govori i to mora biti jedini kriterij po kojem se dolazi u dres reprezentacije. Tu nema ono ‘ja mislim da bi on trebao biti rješenje‘. Igrač sve pokazuje na terenu i to mora biti jedini kriterij. Ako ti puno puta pokaže da ne može, a ti i dalje pokušavaš, onda ne želiš stvarima reći pravo ime. I onda kada dođeš na veliku scenu, uvijek te to košta.
Nismo bili spremni ni na kakav rizik, nismo napravili ništa čime bismo pokušali okrenuti tijek utakmice. Recimo, Šipić na crti, ako nam je vanjska linija bila u problemu, možda je crta mogla smanjiti taj pritisak, a znamo da je Šipić super realizator. Ili recimo obrana 5-1 sa Srnom, pa probati odvojiti Lekaija od Banhidija, barem probati, ali mi nismo pokušali ni to.
Mi nismo ni pokušali zaustaviti Bodu, koji je s fintom iz škole prolazio kroz sredinu naše obrane. Dobro, ako su Fazekas i Imre brzi i donijeli su nešto novo Mađarskoj, Bodo sigurno nije taj… Čekali smo da nam Mađari ponude rješenje, ali nismo dočekali, jer smo znatno više griješili od njih. Stalno smo imali privid, tu smo, sad ćemo, ali to se nije dogodilo. Kada nisi siguran u sebe, a mi nismo, onda si prisiljen nešto riskirati, a mi nismo za to bili ni postavljeni ni uigrani, jako nam na ovom Euru fali Duvnjak, jako nam fali energija Davida Mandića koja je dizala tim na posljednjim velikim natjecanjima.
Moraju jedni drugima pomoći i pokrenuti se, jer će konačna slika ispasti loša, a loša je dugo i neće sigurno ići u beskraj bez posljedica
Nije da apeliramo na povratak na staro po svaku cijenu, ali ako imamo problem s obranom, a ako Zagreb igra najbolju obranu Lige prvaka, onda se treba zapitati zašto tako nije u reprezentaciji.
Puno realnosti nije na našoj strani, u mnoge promjene trebali smo ući ranije, a mi smo izgubili tri godine i sada bismo da se to preokrene preko noći. A to ne ide. To teško uspijeva bilo koja reprezentacija danas, Poljaci koji su bili svjetska klasa su se doslovno raspali, jer su se u toj priči pogubili.
I kako god da je bilo, još ništa nije izgubljeno, sami sebi možemo još stvoriti veliku priliku, ali moramo početi igrati, moramo početi trčati, ne može nas se događati Cindrić bez šuta 60 minuta, ne mogu nam se događati krila bez lopte, zaboravljena crta, zastoj na vanjskim pozicijama, a da ne reagiramo. Svi moraju ili se pokrenuti ili reći zbogom ovom Euru. Nije problem izgubiti od Mađarske, ali je problem ne pokušati isprovocirati sreću na bilo koji način. To je nedopustivo za igrače koji vole čuti da su važni, da su skupi…
Naravno i treneru treba puno više hrabrosti u situacijama kao protiv Mađarske. Moraju jedni drugima pomoći i pokrenuti se, jer će konačna slika ispasti loša, a loša je dugo i neće sigurno ići u beskraj bez posljedica. Trebamo red da bismo imali tim na terenu koji u svakom trenutku gine kao što je ginuo protiv Španjolske u utakmici koja nas je sve očito prevarila. Mogu li oni to, vidjet ćemo protiv Islanda. Jedino je sigurno da ovako kao protiv Mađara - ne mogu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....