Još jedna europska razina Dinama, gotovo uvjerljivija nego što je bila protiv Betisa. Gledajući kako je modra momčad nadigrala suparnika koji je sve samo ne bezopasan, spontano se još jednom nametne pitanje - igra li Sergej Jakirović u HNL-u s jednom, a Europu s drugom grupom igrača?
Sve ono što se tražilo od Dinama u ovoj utakmici, sve su to modri igrači pretočili u vrlo dojmljivu partiju na terenu. Od prve minute Jakirovićeva momčad iskazivala je izraženu energiju, visoku razinu samopouzdanja i nužnu višu dozu hrabrosti da bi se nametnula PAOK-u. Grčka momčad nije djelovala goropadno kao u dosadašnjem dijelu europske im sezone, ali to zapravo najviše govori o kvaliteti predstave domaćina. PAOK je imao nekoliko opasnih akcija koje jasno ukazuju na snažan ofenzivni potencijal momčadi, ali u završnici su Jakirovićevi igrači znali blokirati ili poremetiti gostujuće igrače.
Baturinina asistencija sublimira tehničko znanje, viziju igre, lucidnost i samopouzdanje
Na drugoj strani Dinamo je bio točno ono što se u najavi sugeriralo kao ključan faktor prevage - cinično su iskorištavati šanse ili grešku suparnika za pogodak. Visoka razina koncentracije nije samo stvar defenzive i braniča, nego se ona ogleda i kod napadačke spremnosti da iskoristi situaciju. Petković, koji je tehnički viša razina kvalitete, ali nerijetko s motivacijskim pauzama, upravo u Europi pokazuje kakav je potencijal kad je potpuno “unutra”.
Kad je Jonny nesmotreno vraćao loptu prema golmanu (stoperu?) Petković je pročitao tu namjeru i pravovremeno uzeo loptu i ušao u liniju kretanja suparničkom braniču. Odbijenicu dobrog Kotarskog opet je pozorno pratio i pogodio gol. Petković je taj fokus i pragmatičnog potvrdio kod drugog pogotka, koji je oda talentu Martina Baturine. Njegova asistencija sublimira tehničko znanje, viziju igre, lucidnost i samopouzdanje.
Na stranu dva pogotka, koji su velika, ali ne i prednost koja je garancija prolaza, Dinamova igra bila je točka koja mora radovati prije svega trenera Jakirovića, a onda naravno i navijače Modrih. Trener je očito dobro procijenio kako suparnikove vrline i mane, tako i pristup kako to osujetiti odnosno iskoristiti. U dvije verzije 4-2-3-1, što je u početku donijelo taktičko nadmudrivanje unutar 40-ak metara središnjeg dijela terena, Dinamova vezna linija kapitalizirala je maksimalnu kompaktnost momčadi te ulaženjem između suparničkih linija koristila je manjak agresivnosti Grka. Impresivan su učinak u destrukciji suparničke igre, ali i doprinosu konstrukciji svoje momčadi dali rutiner Mišić i sjajni mladi lav Sučić.
Kada se igra ovako homogeno, sve se kompenzira i zasluženo slavi važna pobjeda i značajan kapital za uzvrat na vrućem solunskom frontu
Odigrao je potonji s takvom zrelošću da se činilo kako je i on stariji igrač. Ogromnom poslu tog tandema pivota dodir kreativnog talenta s dozom naglašenih motoričkih moći dao je Baturina, i dakako realizatorsko izdanje Petkovića. Ono što je trener odlučno pridonio, to je i očita momčadska igra, agresivni pristup i stalni fokus do posljednjeg zvižduka odličnog suca, pri čemu su golman, braniči te bočni igrači dali svoj veći ili manji pojedinačni obol. No, kada se igra ovako homogeno, sve se kompenzira i zasluženo slavi važna pobjeda i značajan kapital za uzvrat na vrućem solunskom frontu...











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....