Nitko o tome ne govori glasno, jer znate što, nije vrijeme. Bolje je glumiti zajedništvo, bolje je, jer tko zna što bi se dogodilo kad bi se počelo propitkivati o tome je li ova euroligaška sezona, recimo, regularna. Ona u kojoj neki igraju bez gledatelja, neki pak, ne svojom krivnjom, ne samo da moraju igrati bez gledatelja, nego ne mogu igrati ni u svojoj dvorani. Pa za domaće utakmice biraju neutralne terene. Niti krivi niti dužni.
I bolje je šutjeti, jer da se zaviče, da se pokidaju decibeli buke, moglo bi naštetiti ukupnoj priči. Onoj u kojoj svako malo osvane netko kako bi nam rekao da NBA, ako želi ući u Europu, mora respektirati ono što ovdje postoji. A tu postoji, eto, mali kaos.
Euroliga se ne igra u Izraelu cijele sezone, ali na to su svi već navikli. Doduše, problem je s ovom sezonom jer su u Euroligi dva kluba. I dok su se lani samo zbog Maccabija morali modificirati rasporedi, sada je tu i Hapoel. Znate već da turski klubovi ne mogu igrati s izraelskim u svojoj dvorani, pa tako, čak i kad su domaćini, oni moraju igrati u gostima. Onda imate i španjolske klubove, a njih su čak četiri. Iako se i do sedamdeset posto mogućih gledatelja u dvoranama u Madridu, Barceloni, Vitoriji ili Valenciji puni s pretplatnicima, isti ti klubovi, kad ugošćavaju Maccabi ili Hapoel, moraju svojim vjernim navijačima objasniti kako neće moći na tribinu. U Španjolskoj sve što radi Izrael u političkom smislu naših dana nije baš popularno. Zaustavljala se čak i etapa na Vuelti, jer je u pelotonu bila i momčad iz Izraela.
Recimo, uzmite samo protekli tjedan, a bio je to onaj u kojemu su odigrana dva euroligaška kola. Od 24. do 27. ožujka, dakle od utorka do petka, u samo četiri dana, dogodilo se ovo: Maccabi je ugostio Fenerbahče u Beogradu. Bez gledatelja. U isto vrijeme je Real Madrid igrao domaću utakmicu protiv Hapoela. Bez gledatelja. I da, Dubai se odmah s uspostavom krize prebacio u Sarajevo i tu je, s gledateljima, dočekao Panathinaikos.
Onda se na sve nalijepilo novo kolo, 34. kolo, koje se odigralo u četvrtak i petak. Sada je, pak, Hapoel otišao u goste Baskoniji u Vitoriji i tamo je odigrao utakmicu, naravno, bez gledatelja. Maccabi je, pak, opet bio domaćin u Beogradu i tu je, bez gledatelja, dočekao Dubai. Tjedan dana ranije, pak, Hapoel je ugostio Virtus u Sofiji i tu su u dvorani mogli biti gledatelji.
Euroliga je, jasno, pred izazovom, a svaka sportska organizacija koja se suoči s problemom prvo se nastoji dovući do kraja sezone na bilo koji mogući način. Euroliga nije željela poziciju izraelskih klubova prelamati preko koljena, niti ih ne daj Bože staviti u kontekst ruskih momčadi koje ne igraju u Euroligi otkako je Vladimir Putin naredio "specijalnu akciju" na teritoriju Ukrajine. Euroliga nije ni Eurosong s kojega su se neke države povukle. Iako, Euroliga, posve je jasno, ni sama ne zna kako će se sve ovo završiti ove sezone ako sportski rezultati Hapoela i Maccabija budu toliko dobri da obje ili jedna momčad završi sredinom svibnja na Final Fouru u Ateni. I, recimo, mora zaigrati s nekom španjolskom momčadi. Hoće li u tom slučaju na tribinama moći biti navijači? I ako da, tko će jamčiti za sigurnost?
A Hapoel cijele sezone, svoje premijerne u Euroligi, igra sasvim solidno i blizu je vrhu, trenutačno su peti, a imaju do konca osnovnog dijela sezone odigrati još pet utakmica. Gotovo je jasno da će Hapoel biti u play-inu, a mogao bi i bez njega stići do play-offa.
Maccabi, pak, lovi šansu za play-in i sada ima utakmicu manje, ali i pobjedu manje od Zvezde i Monaca, koji su na devetom i desetom mjestu. S time da u cijeli ovaj scenarij treba uvesti i Monaco, koji se financijski raspao i pitanje je kako će završiti sezonu. Nakon što je bio na dva od tri posljednja Final Foura. I sve skupa na pogon gazdinog ruskog kapitala, koji je sada počeo štekati...
A sve to sa strane gleda NBA. Ako to bude željela, NBA će ući u Europu i ovo društvo će se učas raspasti, čini se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....