Jedna pobjeda u 12 utakmica. Pritom, pak, i ta jedna, kontra Rijeke, izvukla se na "mišiće". Ujedno, dok skupocjena štala gori, trener se bavi podcastima. Gdje se rado odazivao kada je sve išlo po loju. Sada, Željko Sopić traži vanjske, i nimalo imaginarne, neprijatelje. Jedno je biti zloban, drugo je biti konkretan. A Osijek, odnosno Sopić, ili najtočnije Sopićev Osijek, pokušava na svoj način skrenuti pozornost na nebitne stvari, dok tamo gdje je najbitnije ne da pomaka nema, nego su stvari sve lošije... Eto, priču o izostanku plaća trener spretno izbjegava.
Kako god, stigla je zima, prijelazni rok, pripreme, Sopić je dobio igrače koje je u datom trenutku mogao dobiti, međutim umjesto pomaka događa se daljnja korozija rezultata, ali i apsolutna atrofija igre. Gledajući sa strane, ljudi iz Osijeka, i tu ne mislimo samo ili isključivo na Sopića, dapače, nalikuju i djeluju poput Nerona: Rim gori, a carevi sviraju violinu.
Derbi je imao intrigantan uvod ne samo zbog Osijeka, igre, kvalitete, plaća, potpune neizvjesnosti i psihoze koja vlada nad Opusom, već i hajdučkih dramoleta oko odlaska Gorana Vučevića, priče oko trenera, ali i sapunice na relaciji Garcia - Livaja. Ipak, i takav Hajduk u priličnom i opetovanom rovitom periodu, stigao je pored Drave i prilično lako usmjerio tok utakmice prema Splitu.
Španjolski trener stavio je u prvu momčad i Rebića i Livaju, a posebno je prvi opet pokazao da je glavni detonator u času kada je igra stabilna i posložena. To je, konačno, zašto je i doveden, da mijenja (ne samo) individualnom klasom tijek utakmica. Treba, jasno, znati kada stati, jer "bijeli" su se trijumfom vratili na "minus pet" od Dinama, ali odlaze put "Jadranskog derbija" bez igrača koji je stvoren baš za takve duele. Rebić bi to morao znati...
Livaja? Vratio se kapetan, imao je par minijatura, mirno je kroz penal odveo Splićane u vodstvo, vidi se promašajem zicera da mu nedostaje utakmica i minuta (14. SHNL dvoboj ove sezone, četvrti gol i dvije asistencije u 780 minuta), no u lovu na Dinamo, bez financijskih mogućnosti na akrobacije, Garcia mora znati da zaleđe koje mu nudi ugovor, a i visoki establišment "bijelih", neće donijeti naslov. Donijet će mu postavke igre i igrači. Neke je vratio, neke je stvorio, nešto je geometrijski apsolutno i kreirao, ali u kontekstu napada na titulu, ključno oružje, barem ove sezone, barem igrački - ako je to uopće moguće - nije na katovima, već dolje u svlačionici.
Čisti odnosi unutar "kabine", taktičke postavke i igrači koje ima jedini su koji mogu donijeti bodove i priliku. Sve drugo je "politika" i začarani kružni tok koji traje beskonačno, i koji, konačno, ne nosi trofeje, ma zapravo - ništa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....