Sve je to, reći ćete, jasno. Današnji sportaši vode brigu o sebi na puno većoj razini nego što se to radilo nekada. Medicinska dostignuća iz sfere oporavaka otišla su u neke nove dimenzije, nutricionizam se ne koristi više samo u biciklizmu nego je neophodan za svaki vrhunski sport.
I da, produžio se životni vijek sportaša. Pa LeBron James, Luka Modrić, Cristiano Ronaldo, Novak Đoković ili, dojučerašnja Lindsey Vonn, traju cijelu vječnost. Sve to znate, naravno, nije to nikakva novost. Ali, ono što se trenutačno zbiva u svlačionici Tenerifa, osmoplasiranog kluba u španjolskoj košarkaškoj ligi, a to nije zezancija od natjecanja, prilično je nevjerojatno.
Jer, OK je imati jednog Modrića ili LeBrona u momčadi, pa ih okružiti s mladićima u godinama kad mogu biološki pružati najviše. Ali, sastaviti momčad, cijelu momčad s takvima ili sličnima veteranima, i pritom raditi rezultat, e, pa to je pravo malo čudo.
Tako su Tenerife u subotu s 95:70 svladale Unicaju u Malagi. Momčad koja je do toga trenutka bila među četiri najbolje u ligi. Dvadeset i pet razlike u gostima.
Onaj koji je stigao posljednji na Kanare, a riječ je o prekaljenom australskom beku, Pattyju Millsu, NBA prvaku u dresu Spursa još tamo 2014. godine, ali i čovjeku koji je u NBA-u od 2009., dakle, taj je Mills za 23 minute stavio u subotu u Malagi 24. Patty Mills će u kolovozu, da ne bude zabune, napuniti 38.
Vođa ove momčadi je, pak, Marcelinho Huertas, čudesni brazilski play, koji će u lipnju napuniti 43 godine, koji je svoj zenit, ali pitanje je što je to zenit za ovog igrača, imao prije više od deset godina, kada je u dresu Barcelone hranio asistima Antu Tomića. Nakon toga je, već u poznim tridesetima, potpisao, ni manje ni više, nego za Lakerse. Pa se od 2019., i sve do danas, skrasio na Tenerifima.
Tu treba stati i pobrojati što je sve Huertas na pragu četrdesetih, ali i u petom desetljeću života napravio igrajući za Tenerife. Dvaput je osvojio FIBA Interkontinentalni kup i jednom bio MVP. Osvojio je FIBA-inu Ligu prvaka i tu bio MVP na Final Fouru. Bio je MVP doigravanja Lige prvaka. I sad pazite, on je lani bio MVP cijele ACB lige, a u zadnjih pet sezona triput je bio najbolji asistent najbolje nacionalne lige Europe.
I jedan dodatak, čovjek je jedno deset godina, na prijelazu iz dvadesetih u tridesete, svako, baš svako ljeto boravio po mjesec dana u Hrvatskoj. I svaku je večer ružio na Zrću.
Osim Huertasa (43) i Millsa (38), tu su i Šermadini (37), Doornekamp (40), T. Scrubb (35), Fitipaldo (34), J. Fernandez (32), Giedraitis (33), Sastre (34), Abromaitis (36) i Guerra (33). I zamislite kako se tu snalazi, kao jedini ispod tri banke, debelo ispod tri banke, 24-godišnji Héctor Alderete. Valjda je stara duša.
Na klupi ove veteranske momčadi, koju nemojte glasno tako zvati, jer bi mogli nastradati, jest Bask Txus Vidorreta. Njemu je 59 i trener je Tenerifa od 2018. godine. Sasvim je jasno da je itekakav lisac, jer s ovakvom momčadi treba moći balansirati.
Na Kanarima, očito je, vrijeme stoji. A ova momčad je doista raj za sve romantičare. Zamislite koliko je to samo iskustva i zamislite koliko je košarke u svima njima.
Jest, na ruku im ide geografski položaj Tenerifa, do kojih se moraju provesti sati u zrakoplovu iz Madrida ili Barcelone. I posebno je živahno kad se odleti u ovo vrijeme do Tenerifa, a u Madridu je hladnjikavo, još uvijek za kaput, dok su se na Kanarima već počele nositi natikače...
I sad još malo zastanite. Kad vam netko kaže da je u problemu jer ima dvije utakmice tjedno, zastanite i pročitajte još jednom godine ovih igrača. Onda potražite koliko treba sati leta dok se uhvati Europa letom iz Tenerifa. I dodajte u računicu da Tenerife, ove Tenerife, igraju paralelno i Ligu prvaka. I tu su među osam najboljih, još uvijek vrebaju kontinentalni naslov, a za Final Four igrat će s Galatasarayem.
Sjetite se ovoga kad vam netko pokuša prodati priču o zgusnutom broju utakmica. I teškom rasporedu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....