"Jaka kiša na Rujevici" bila je jedna od glavnih vijesti na portalima tijekom poluvremena derbija Rijeke i Dinama, kao naslov koji je najbolje detektirao tijek susreta na Rujevici. Onda sve znate.
Mario Kovačević, kao "kralj derbija", bez poraza ove sezone u duelima s Rijekom, Hajdukom, pa i Osijekom, iznenadio je Victora Sancheza spuštajući se niže, dajući posjed i čekajući prilike iz tranzicije, kontraprijenosa i individualne vrijednosti, na što "fiumani" tijekom prvoga dijela nisu imali odgovor. No i Dinamo je dojmom bio orijentiran na "bod kao kuću"; istina, imali su "modri" nekoliko (polu)prilika, ali remi je poput oblaka lebdio nad Kvarnerom... U cijelom derbiju, ujedno, bilo je važno spoznati sljedeće: zagrebačku pragmatičnost i ostanak na barem "plus pet" u odnosu na najbližeg rivala, Hajduka, što je itekako imalo smisla, jer i takav Dinamo bio je bolji takmac koji je kontrolirao dvoboj, stvarajući prilike, no bez prevelikog rizika, logično, dok je Rijeka bez Vignata, ali i bez one "ludosti" od lani, svjesna svoje pozicije. Bod kao kuća – kao da su rekli Sanchez i Kovačević, recite gdje da potpišemo...
Slijedom svega, trebalo je tražiti individue koje obilježavaju utakmicu. To, pritom, nije bilo preteško. Pogotovo u redovima Rijeke. Lupa je, naime, spuštena nad – Teom Barišićem. Mladi reprezentativac, naime, stigao je zimus na Rujevicu iz Lyona, kao mladi reprezentativac, za, prema dostupnim podacima, odštetu od 400 tisuća eura. Ima 21 godinu, prošao je školu Lyona, a nakon uvodne tri utakmice jasno je zašto su Raić-Sudar i društvo s Rujevice odlučili opet igrati na dosad potvrđenu ključnu kartu: mladi Hrvat izgubljen u inozemstvu uz suport i priliku stvara vrijednost više. Mladi Barišić u derbiju nije bio senzacionalan, ali je bio apsolutno dovoljno dobar da na mobitel stigne poruka: "Čekaj, Dinamo je propustio Jagušića, OK, ali kako je umjesto Barišića za opciju na desnom beku optirao za – Tabinasa?"
Poruka koja ima smisla. Istina, Dinamo svoj pohod na naslov i stvaranje nove momčadi nastavlja s "plus pet" u odnosu na Hajduk, proći Rijeku neokrznut sigurno je plus, no u utakmici u kojoj se nije moglo previše toga vidjeti, normalno je istaknuti hrvatskog Francuza. A pritom i maksimirsku politiku; Paul Tabinas, naime, ima 23 godine, filipinski je reprezentativac koji je stigao iz Vukovara za 150 tisuća eura, ali dosad, eto, još nije spreman. Ni za klupu.
Barišić je, pak, bio (po)najbolji igrač utakmice. Potencijal, pojačanje, monetizirajući moment... I iako cijela Dinamova priča argumentirano uporište drži u rezultatu, koji ima, određeni postulati (do)selekcije postavljaju pitanja. Ne da bi se rušio maksimirski poredak, već da se pronađe ideja, vizija, strategija. Jer, naime, u "nuli" Rijeke i Dinama, pobjednik se nametao sam: nije bio senzacionalan, svoje dokaze mahom su dostavljali stoperi obje momčadi, ali Teo Barišić tijekom nedjelje, u inače silnoj atrofiji desnih bekova u današnjem nogometu, pokazao je da vjera u svoje ima smisla.
Dečka iz Francuske gledalo se prije Bobanova dolaska u Maksimir, procijenilo se da može biti potencijal, može igrati kao bek, ali i stoper, ali na kraju se ljetos od njega odustalo. Tjedni pred nama reći će tko je bio u pravu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....