Ponedjeljak im je bio slobodan dan, što je i pravilo nakon odigrane utakmice, ali od utorka su hrvatski odbojkaši opet bili u punom pogonu, s dva treninga dnevno na repertoaru. Jer pred njima je iznimno važan vikend, utakmice za koje su se proteklih 40-ak dana radili i pripremali se. Zadar je domaćin Final Foura europske Zlatne lige, DOK Hrvatska tu ima najviše moguće ambicije, zato je uostalom i drugu godinu zaredom uzela domaćinstvo završnog turnira.

Prije onoga što dolazi, valja se malo i osvrnuti na ono što je prošlo. Iza reprezentacije ostale su, naime, utakmice u skupini Zlatne lige, koje nisu imale rezultatsku važnost - kao domaćini smo automatizmom izborili Final Four - ali su poslužile za zagrijavanje i uigravanje. Međutim, nije sve teklo tako glatko...

- Bilo je svega tu, da - reći će prekaljeni reprezentativac i neizostavni srednji bloker naše selekcije Ivan Mihalj.

- Pogotovo nismo dobro krenuli u natjecanje. Prošle smo godine imali dobre rezultate i očekivali smo za ovu godinu da će se samo nastaviti. No, nismo bili kompletni, ali nije ni igra bila na razini kako smo željeli. Ozljede nas koče i dalje, ali posljednje dvije utakmice bilo je bolje. Sad imamo još nekoliko dana do polufinala i vjerujem da ćemo biti i spremni i zdravi za vikend koji nestrpljivo čekamo.

Nikako se riješiti Ukrajine

Pobjede u posljednje dvije utakmice (Sjeverna Makedonija, Belgija) popravili su svakako i vizualni dojam nakon 0-4, ali još važnije vratili su entuzijazam u redove reprezentacije. Pogotovo što su ostvarene bez oba (ozlijeđena) dizača, pa je Hrvoje Pervan s libera “prekomandiran” na tehničara.
- Normalno da jest olakšanje kada se pobijedi. Makar, nismo mi prestali vjerovati u sebe, niti zaboravili igrati odbojku, ali s pobjedom je sve psihički lakše. S četiri, pak, poraza nije baš bilo ugodno, počneš se pitati, sumnjati, jel dobro radimo, što nam treba, gdje je problem... Ali, s pobjedama onda sve to nestane.

No, ono čega se naši odbojkaši nikako ne mogu riješiti jest Ukrajina. Igrali smo s njima dva puta prošle sezone u skupini, izgubili oba puta 3:1. Dva puta smo igrali s njima u skupini i ove sezone, i oba puta izgubili 3:0. Igrali smo s njima lani za broncu u Zlatnoj ligi, tamo smo slavili napokon 3:2. A sada smo opet “dobili” Ukrajinu za suparnika u zadarskom polufinalu.
- Mi smo domaćini, pa onda dobivamo najjaču reprezentaciju iz grupne faze, a to je Ukrajina, tako da nas je ona dopala bez obzira što smo bili već u skupini. Drugi par čine Česi i Turci, pa su zapravo ista četiri sudionika turnira kao i prošle godine. Samo je grad drugi, umjesto Varaždina sada igramo u Zadru.

No, to da nas je dopala Ukrajina i nije baš neko veselje?
- Rezultati sugeriraju da oni doista jesu najsnažniji bili u skupinama, jedini su koji nisu izgubili ni seta u šest utakmica. No, poznajemo ih dobro, i od prošle godine i od ove sezone, ista je praktički momčad i naša i njihova, pa ćemo vidjeti kako će biti ovaj put.

Timofej Žukovski

SIIM SEMISKAR

Puno je toga možda isto, ali “mala” promjena je ipak u našem sastavu ta što će u njemu biti opet i Timofej Žukovski. Dugogodišnji prvi tehničar prije dvije godine oprostio se od nacionalne vrste, ali se sada vraća kako bi pomogao dečkima na Final Fouru uslijed ozljeda Petra Višića i Bernarda Bakonjija.
- Da, na iznenađenje svih, Cima je opet s nama. Kako smo ga dočekali? Pa, ništa spektakularno, jer on kao da je bio s nama cijelo vrijeme tu. Nije uostalom prošlo tako puno, samo jednu, prošlu godinu ga nije bilo, tako da kao da nije ni otišao. Ja sam s njim, inače, u momčadima od svoje 16. godine, prvo u klubu pet godina, pa onda i u reprezentaciji. Normalno da je ljepše i bolji osjećaj kad je i on tu, a da će doprinijeti kvaliteti naše igre, to sigurno. K tome, oporavio nam se i Višić, krenuo je s treninzima tako da smo praktički kompletni i sada imamo vremena za pripremiti se i do subote biti super.

Đirlić preuzeo ulogu kapetana

I trebat će, kaže 211 centimetara visoki 32-godišnjak, još jedan detalj.
- Nadam se odazivu navijača, da dođu, da nas podrže.

Za prethodne dvije utakmice imali su i peh što se termin njihovih utakmica u Zadru preklapao s utakmicama nogometne reprezentacije u Rotterdamu, pa je nemali broj ljudi ostao uz televizore umjesto otišao u dvoranu na Višnjiku.
- Ma, da, jasno, treba biti realan, zna se da je nogomet sport broj 1 i kod nas i u svijetu.

Ali, sad za vikend nema nogometa pa svi mogu na odbojku u dvoranu Krešimira Ćosića.
- Nadam se da će biti tako, jer dobro bi nam došla podrška s tribina budući da igramo važan turnir, za veliki ulog i trebat će nam podrška. Imamo jako, jako dobru šansu za napraviti iskorak jer kako su se naše cure prošle godine plasirale u VNL, zašto ne bismo i mi tako isto pokušali. A ovo nam je put do tamo...

Otkako nema Žukovskog, kapetan reprezentacije je Marko Sedlaček, ali kako ni njega nema u reprezentaciji u ovom razdoblju, Mihalj je kao jedan od senatora reprezentacije nosio kapetansku traku, odnosno kapetansku crticu ispod broja na dresu. Hoće li ona sada opet pripasti Žukovskom?
- Zapravo je Petar Đirlić posljednje dvije utakmice, otkako se priključio sastavu, bio kapetan, on je preuzeo tu ulogu. A što se tiče Cime... Ma, između nas igrača to i nije toliko bitno, tko ima tu trakicu, niti gledamo to kao nešto presudno. Zna se tko su stariji igrači u reprezentaciji, hijerarhija postoji, ali bitno je da imamo kemiju i da imamo atmosferu u momčadi, što imamo. Imamo i podršku saveza i stožera koji je s nama, tako da je sve u redu što se toga tiče.

Još se ne namjeravam povući

Rekli smo da je Mihalj jedan od senatora reprezentacije, požurili smo reći i najstariji igrač, ali...
- Sad se Cima vratio pa me, srećom, skinuo s te pozicije, barem za tjedan dana ha ha. I, da, znam što ćete sljedeće pitati: “dokad?” i “što me drži u reprezentaciji” - dočekao nas je Mihalj “na volej”.

- Svake godine dobivam to pitanje i svaki put kažem da dok god uživam i dok mi je zadovoljstvo biti s ovom grupom momaka, dok sam, jasno, zdrav i dok je Savez ovako dobro posložen, uvijek se rado odazovem. Dok vidim da mogu doprinijeti, ali i dalje osobno napredovati dok sam u reprezentaciji, uvijek ću dolaziti. Također, kao profesionalnom sportašu malo mi je previše tri-tri i pol mjeseca stanke preko ljeta, da nema reprezentacije. Tako da se ne namjeravam još povući.