Hrvatski reprezentativac radi kao informatičar: ‘Nije sve u novcu, ovdje nema problema, nasilja...‘

On je izrazito sportski tip, posvećen je sportu od kojeg ne živi, nego za njega živi. On je ponekad prilično grub i pozitivno „lud”. On je snažan i muževan također na onaj pozitivni način. U pravilu je od ranih nogu samostalan i zaposlen i također u pravilu, obiteljski je čovjek. Svo slobodno vrijeme u pravilu poklanja svojoj ljubavi, sportu, i zbog toga ponekad trpi i on, a često i njegova obitelj. Neki od vas možda su u startu pogodili - on je tipični hrvatski ragbijaš - sportaš amater koji se zaljubio u ovaj plemeniti sport i od njega ne odustaje premda mu donosi samo odricanje. No, sve su ljubavi takve. Svaki hrvatski ragbijaš je takav.

Jedan od njih je i Andrija Galić. On je samo jedan u nizu mladića koji igraju za svoje klubove u Zagrebu, Splitu, Sinju, Makarskoj...Trude se, muče, treniraju, a ništa od toga ne dobijaju i ne uzimaju, nego damo daju. Da bi branili boje Hrvatske i igrali za reprezentaciju, Andrija, baš kao i sve njegove kolege, uzimaju slobodne dane. Upravo je takav slučaj i sada, te Andrija i kolege mu borave u Litvi gdje igraju odlučujuću utakmicu protiv litvanskih ragbijaša za ostanak u Trophy diviziji Europskog kupa nacija. Galić je igrač Mladosti, aktualnog prvaka Hrvatske, Zagrepčan je po rođenju i po „opredjeljenju”. Od utakmice u Šiauliaiju očekuje puno:

- Imali smo pripremnu utakmicu s Meksikom u Splitu s podmlađenom postavom, nismo reagirali najbolje, ali sad očekujem pravu mušku utakmicu i pobjedu koja bi nam donijela ostanak u ovoj našoj Trophy diviziji. Tu nam je mjesto, no ne bi bila tragedija niti da ispadnemo. Dat ćemo svi sve od sebe da se to ne dogodi.

Andrija Galić

PRIVATNA ARHIVA

Velika je smjena generacija u reprezentaciji, došli su neki mlađi koji trebaju dostojno zamijeniti one koji su dugo godina bili nositelji igre...

- Falit će ti neki najbolji, no imamo mlade dečke koji grizu, tu je Vranešević koji je jako mlad, a već je dugo unutra i jedan je od boljih, od predvodnika. Tu je Delo, Prološčić; ma svi su dečki odlični, svi „grizu”...Imperativ je popriličan, novi izbornik Buzov nam je na to ukazao. Ne bismo se htjeli vratiti u nižu diviziju, smatram da pripadamo u ovu u kojoj smo sada. Iako je činjenica da smo odigrali nešto slabije i ispod očekivanja u ovom ciklusu. Nema veze što su u ovoj diviziji jake momčadi, smatram da se iz poraza u životu najviše uči. Očekujem tvrdu i opreznu, ali „šarf” i napetu utakmicu sada s Litvancima. Šteta je što nismo protiv Danske pobijedili uvjerljivije da uzmemo bonus bod, a mogli smo...

Andrija Galić

PRIVATNA ARHIVA

Mladost je ove sezone uzela prvenstvo...

- Bili smo dominantni u svakom pogledu, posebno u drugom dijelu prvenstva, malo smo se opustili u polufinalu Kupa izgubivši od Zagreba, nismo bili s glavama potpuno unutra, no zaovoljan sam klupskom sezonom. Sezona je u svakom slučaju bila odlična, napeta, kao i on 2017. i 2019. otkad sam ja unutra.

Andrija je u reprezentaciji već duže vrijeme standardan:

- Tu sam u prvoj momčadi već četiri, pet godina, propustio sam možda poneku utakmicu zbog ozljeda. Prvu sam seniorsku utakmicu odigrao 2018. Promijenio sam puno sportova, nema koji sport nisam probao. Došao sam s 15-16 godina na prvi ragbi trening s prijateljem i ostao. Zaljubio sam se u ovaj sport...

Baš u njega koji je najmanje probitačan i „naplativ”, čisti amaterski. Koji je tome razlog?

- Bitno je da se svaki mladi čovjek bavi sportom i gradi neki mentalitet za život. Nije sve u novcu, tu se naučiš nositi s porazima i naučiš ostati skroman u pobjedama. Ragbi je kao sport unikatan, unikatna je to „kultura”, naročito kod nas gdje u ragbiju nema novaca, a svi su u ragbi okruženju odlični ljudi. Publika je savršena, kulturna, tu nikad nema problema, nasilja i nereda, nema incidenata iako se pije pivo na tribinama, a svi su navijači izmiješani bez obzira za koga navijaju. Nema policije, nepotrebna su velika osiguranja. I igrači nakon utakmice popiju koje pivo, to nije zabranjeno, tu nema skrivanja i licemjerja. To je neka posebna priča u odnosu na neke druge momčadske sportove. A tako je i na terenu – potučemo se muški, a sve se poslije zaboravlja u duhu sportskog fair-playa. Našao sam se u tome.

Kao i svi naši ragbijaši, Galić nije „profi”, ima svoj „regularni posao:

- Radim u jednoj informatičkoj tvrtci, zadovoljan sam. Izlaze mi na poslu u susret kad tražim slobodne dane za ragbi, klub ili reprezentaciju. Firma mi je - možeš je samo poželjeti. Iako sam završio agronomiju, životni put me je odveo u ovu neku drugu stranu.

Andrija Galić

PRIVATNA ARHIVA

Uz naporne poslovne obaveze, Andriji ragbi ne dođe kao dodatna „tlaka” nakon teškog dana na radnom mjestu:

- Nimalo i nikome od nas nije tako. Nekad čovjek i nije „punih baterija”, ali meni je odlazak na trening ili utakmicu posebno zadovoljstvo. Navikao sam se na takav tempo i nije mi nimalo teško. Upravo suprotno, za to živim, to me ispunjava...

Obitelj možda zato sigurno nije najsretnija...

- Ni to nije slučaj kad sam ja u pitanju. Roditelji mi nisu nikad bili sportski tipovi niti su se bavili sportom, to sam ja tako izabrao, ali su mi uvijek davali podršku. Imam tri mlađe sestre i otac i ja smo uvijek bili u teškoj manjini i u „žrvnju”. Šalim se, sve je uvijek bilo u najboljem redu. I sada je tako otkad sam s djevojkom Teom. I ona mi je apsolutna podrška – „pušta me” na ragbi, nije joj ragbi „konkurencija”. Nismo još u nekoj dugotrajnoj vezi, ali odlično funkcioniramo. Bitno je da čovjek nađe neku osobu koja mu odgovara i koja mu je podrška.

Andrija se i tu, naravno, šali; jedan je od onih sportaša, što nije baš uvijek slučaj, koji ima širok spektar općih znanja i otvoren je za svaku temu. Pravi urbani mladić, intelektualac...

Ponovit ćemo, Andrija Galić je samo jedan u nizu onih ljudi iz uvodnih rečenica ovog teksta - „sportski je tip, posvećen je, grub i pozitivno „lud”, muževan...I svo svoje slobodno vrijeme poklanja svojoj ljubavi ragbiju - plemenitom sportu plemenitih ljudi...