Hrvatska u svojoj knjizi uspjeha ima još jedan sport u kojemu se uspjela probiti u svjetski vrh, a riječ je o sportskom ribolovu na moru. Muška reprezentacija u ribolovu štapom iz brodice je trenutačno broj jedan u svijetu, dok je ženska seniorska reprezentacija u ribolovu štapom s obale druga u svojoj kategoriji. Ovim uspjesima svakako treba dodati i da je Tonći Luketa, dopredsjednik Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru, izabran za člana Tehničke komisije Svjetske federacije za sportski ribolov na moru. Time je Hrvatska po prvi put dobila svog predstavnika u međunarodnim tijelima ove ugledne federacije.
O uspješnosti ovog sporta, posebice big game fishinga i tunolova, govori i sve veći interes turista i sportaša. U Poreču je tako nedavno održan turnir TunIstra, koji je u svom sedmom izdanju okupio četrdesetak brodova iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke i Bosne i Hercegovine. Manifestaciju podržavaju Grad Poreč, Turistička zajednica Grada Poreča, Turistička zajednica Istarske županije te Hrvatska turistička zajednica.
Upravo se ovaj istarski grad pozicionirao kao mjesto gdje se lovi i jede kvalitetna jadranska tuna, tzv. kraljica Jadrana. Razlog je migracijski put najvećih plavoperajnih tuna koji prolazi upravo kroz porečki akvatorij, a tome se pridružuje i sve razvijenija turistička ponuda izleta i gastronomija temeljena na tuni.
Ribolovna destinacija
Više o ovoj temi svakako zna Mateo Ostojić, predsjednik Športsko ribolovnog kluba Big Game 4Tuna koji je organizator TunIstre, zajedno s agencijom MPG i uz generalno sponzorstvo tvrtke Valamar.
- Big game fishing, točnije tunolov, u Hrvatskoj već neko vrijeme kontinuirano raste. Povećao se ribolovni charter, kao i broj plovila, a ako količina tuna u Jadranu ostane u uzlaznoj putanji, možemo se u budućnosti bez problema brendirati kao ribolovna destinacija – navodi Ostojić te dodaje da brendiranju svakako pomažu i sportski uspjesi naše reprezentacije.
Kada govorimo o turistima koji u Hrvatsku dolaze u lov na tune, moramo napomenuti da su to gosti “malo dubljeg džepa”. Primjera radi – jedan ribolovni charter košta minimalno 700 eura, s time da cijena onih specijaliziranih za tune ide još i više gore. Kada pričamo o nacijama, Ostojić ističe da su to ponajviše Talijani, Nijemci i Austrijanci, iako ima i sve više Amerikanaca, s time da je njegova charter flota ove godine zabilježila goste iz barem deset nacija.
Pritom je važno naglasiti da se u Hrvatskoj prakticira jedna drugačija vrsta big game fishinga nego, recimo, u SAD-u. Kod nas se koristi drifting tehnika, što znači da brodica nije na sidru nego se pusti niz vjetar, dok je u drugim zemlja puno popularniji trolling, odnosno kada se brod kreće sporom, stalnom brzinom kako bi vukao varalice ili mamac kroz vodu.
Čari big game fishinga
Hrvatska je posebnija i po pitanju regulative koje su dosta stroge u odnosu na druge mediteranske zemlje. Kod nas, recimo, samo profesionalni ribolovci mogu ići u lov na tune, a sportaši za tu privilegiju moraju najprije kupiti rekreacijsku kvotu, s time da svoj ulov moraju pustiti natrag u more. Ribe na brod mogu izvući samo profesionalni ribari koji imaju kvotu za tune (u Hrvatskoj ih je trenutačno 12) te sportaši koji su na posebnom natječaju otkupili pravo na izlov 250 kilograma po osobi (njih je u Hrvatskoj samo 25).
Naravno, druge zemlje barataju s većim morskim bazenom, primjerice Španjolska koja ima izlaz na Sredozemno more i na Atlantski ocean. Unatoč tome, hrvatski dio Jadrana obiluje pravim “kapitalcima”, što se moglo vidjeti i na ovogodišnjoj TunIstri.
- Ove godine smo imali četiri situacije da su natjecatelji imali ribu od 200 kilograma na štapu. Nažalost, sve četiri su se otkvačile, tako da nismo oborili rekord iz 2019. godine kada je ulovljena tuna težine 198,75 kilograma i duljine 213 centimetara – govori Ostojić.
Upravo je u toj borbi čar big game fishinga. Ostojić nam priča kako su članovi iz kluba jednom prilikom 5 sati i 45 minuta pokušali izvući ribu iz vode, no na kraju je pukao najlon i ona im je pobjegla. Nakon toga nema druge nego prihvatiti poraz i ponovno baciti udicu u vodu.
- Tunolov, kao i svaki big game fishing, je u prvom redu timski sport. Dovoljna je samo jedna sekunda nepažnje da velika riba pobjegne s udice, najčešće se to dogodi kada najlon dotakne brodicu. Prema mojoj procjeni, potrebne su barem dvije aktivne sezone da se ekipa dovoljno dobro uigra na brodu da može već iz pogleda iščitati što je potrebno u datom trenutku napraviti kako bi se riba ulovila – priča Ostojić.
Svjetski prepoznati sport
Ove godine je na TunIstri titulu najbolje odnijela ekipa “eFISHent” predvođena kapetanom Nikolom Mijandrušićem. U tri dana natjecanja ulovili su 27 luceva te jednu tunu koja je puštena, što im je donijelo prvo mjesto. Drugo mjesto pripalo je ekipi “CORSARA” s kapetanom Alessandrom Panciladiem, koja je ulovila i najveću tunu na natjecanju, tešku 128,82 kilograma i dugu više od 2 metra.
- Na kraju je najviše presudilo znanje o morskih strujama i mjesečevim mijenama, jer nam ove godine Mjesec nikako nije išao u prilog. Riba je najviše grizla popodne, što smo vidjeli i po prijava, jer je najviše ugriza ubilježeno između 15 i 17 sati – objašnjava Ostojić.
U konačnici, drago mu je da se i ove godine turnir održao u odličnom raspoloženju, čemu je pridonio i Tunalicious Festival, koji svake godine privlači sve više posjetitelja željnih vrhunske tune, dobre glazbe i sjajne atmosfere. Što se tiče samog turnira, Ostojić nam kaže kako on iz godine u godinu sve više napreduje, a s tom praksom će nastaviti i iduće godine, što samo pokazuje kako je big game fishing u Hrvatskoj postao stvarno svjetski prepoznati sport.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....