Hrvatski ragbijaši su u prijateljskoj utakmici izgubili od Meksika (17-33) u zadnjoj provjeri uoči zadnje utakmice sezone Trophy divizije Kupa nacija i gostovanja u Litvi iduće subote. Taj ogled odlučuje tko će ispasti u nižu, Conference diviziju. Pobjedom ili remijem Hrvatska ostaje u diviziji, a poraz bi je vratio u niži rang europskog ragbija.
Utakmica u Splitu bila je premijerna na klupi reprezentacije za novog izbornika Tonćija Buzova, bivšeg reprezentativca i kapetana. Slijedi "nova era" u hrvatskom ragbiju. U zadnjem porazu od Poljske u Kupu nacija Tonćija je u ulozi v. d. izbornika mijenjao također bivši reprezentativac Luka Lerotić.
Unatoč porazu od objektivno jačeg Meksika, Buzov je zadovoljan provjerom odigranom u njegovom Splitu:
- Realno, prije utakmice s Meksikom nismo znali što nas očekuje jer je to bila prva ovakva utakmica naše reprezentacije s nekim protivnikom izvan Europe. Meksiko je na World Rugby rankingu bolji od nas (Meksiko je 38., Hrvatska 51., nap. a.), to je ono što smo znali. Ušli smo u utakmicu kao i u svaku drugu, vrlo ozbiljno, i tad nam je obrana bila odlična. Poveli smo i vodili u prvom poluvremenu, ali smo onda u nastavku pali dijelom i zbog slabije klupe. Rezultat mi je ionako bio manje važan, zadovoljan sam igrom unatoč porazu i sad sve skupa moramo malo popraviti i pokušati pobijediti Litvu i ostati u diviziji. Uz sve probleme koje imamo, idemo u Litvu po pobjedu, vjerujem u svoje dečke.
{embed_photo_sn}4199030{/embed_photo_sn}
Litavcima je utakmica također vrlo važna, žele ostati u ovoj jakosnoj diviziji iz koje, za razliku od Hrvatske, nisu ispadali:
- Koliko sam čuo, mobilizirali su sve snage za ovu utakmicu, bit će, za razliku od nas, u najjačoj mogućoj postavi. S druge strane, ovi dečki koje sam sada imao na raspolaganju su okosnica onih koji će ići u Litvu jer su neki naši dečki, neka pojačanja iz inozemstva, svoje "bonuse" iskoristili za onu utakmicu s Poljskom i tada su zbog ratnih zbivanja na Bliskom istoku i redukcija letova "zaglavili" u Zagrebu i ne mogu dobiti slobodne dane. Bit ćemo nešto slabiji nego što sam se nadao...
Neka će se pojačanja ipak u odnosu na Meksiko staviti Buzovu na raspolaganje:
- Vjerujem da će nas pojačati i nastup potvrditi Toni Miloš iz Sinja i Ilija Biškić, očekujem i Deona Mau‘ua. Njegov brat Daniel ne može doći s Novog Zelanda, nažalost. Realno, nakon što su se od reprezentacije oprostili neki stariji igrači, posebno tu mislim na Nika Jurišića, sad smo u nekoj smjeni generacija koju treba prebroditi. Nadam se da ćemo to uspješno odraditi i u sljedećem razdoblju uvesti još neke nove mlade snage.
Činjenično stanje je trenutačno stvarno takvo, ovaj prijelazni period treba prebroditi.
{embed_photo_sn}4199017{/embed_photo_sn}
- Neki mlađi se jesu nametnuli već sada, pokazali su da se na njih može računati. No, generalno mi se čini da se u našim klubovima više toliko ne ulaže u mlade i bojim se nekog određenog perioda ukupne stagnacije. Nije to alibi, stvarno je tako. Posebni je problem tranzicije mladih iz U-15 i U-16 konkurencije u onu U-18 i seniorsku pa samo rijetki isplivaju, dok mnogi u tom periodu nestanu sa scene. Također, u reprezentaciji su još neki ključni igrači stariji od 30 godina i čeka nas nekoliko teških godina. Znam da me čeka izazovan period...
Novi izbornik ne zdvaja zbog toga, već nakon toga očekuje novi uzlet:
- I život je pun uspona i padova, tako je u svemu. Bit će vjerojatno u skorom razdoblju malo slabije, a zatim opet bolje. Smatram da ni ispadanje/vraćanje u Conference diviziju nije nešto strašno. Možda to čudno zvuči, možda je i bolje da sljedeće cikluse igramo u nižoj, nama primjerenijoj diviziji. Lakše će biti zadržati mlađe igrače jer uopće nije svejedno igraju li protiv Poljske pa izgube velikom razlikom ili se za bod-dva potuku s Maltom. Kad si u nekom stalnom ravnopravnom fajtu, jedva čekaš sljedeću utakmicu, a ako te netko zgazi, ne vraća ti se više u tu priču. Posebno kad si mladi igrač...
To je čista psihologija, nikako alibi...
- Nažalost, mi nemamo "more" klubova i igrača. Objektivno, mi na našem "brodu" stalno "krpamo neke rupe" i stalno "udaramo u stine". To je realnost našeg ragbija koji je kod nas čisti amaterizam. Uvijek se borimo s otkazima nekih igrača koji ne mogu dobiti slobodne dane na svojim radnim mjestima. Bilo kako bilo, dat ću cijelog sebe u reprezentaciji baš kao što to uvijek rade i svi igrači. Ponovit ću: ako i ispadnemo u niži rang, lakše ćemo se zaletjeti prema gore. Ponovit ću i to, čeka nas turbulentno razdoblje.
{embed_photo_sn}4199018{/embed_photo_sn}
"Turbulentno" je blaga riječ za ono što je Buzov doživio u osobnom životu kad je doslovno bio na rubu. Igrajući za svoj škotski klub Hillhead Jordanhill iz Glasgowa slomioje vrat i zamalo izgubio život. Predviđali su mu da će ostati doživotno hendikepiran i da nikad više neće stati na noge.
- Smiješno je što sam milijun puta imao sličan sudar, no, protivnik me primio oko vrata i nespretno povukao. Pao sam točno na čelo pod najgorim kutom s teretom mojeg i njegovog tijela - rekao nam je te 2015. Tonći, koji se u Glasgowu doslovno borio za život i imao je sreće što je u tom škotskom gradu ponajbolja europska bolnica za taj tip ozljeda...
Nakon brojnih operacija i punih 10 godina, Tonći je danas sretan čovjek:
- Uhvati me ozbiljna neugoda i danas kad se toga sjetim. Dobar sam sada iako nikad neće biti kao nekad. Funkcioniram kao "poluinvalid". I dalje imam problema s mjehurom i mokrenjem te s crijevima, desna mi se noga i desna strana tijela često koče. No, kad se sjetim tih dana, kad nisam mogao pomaknuti niti nožni palac, kažem si da sam sretan čovjek. Kad malo igram "balun", pitaju me kolege i viču na mene šta ne dodam. Mogu im samo reći da bih dodao, ali ne mogu jer mi se noga ukočila. Ukoči mi se nekad cijela desna strana tijela.
{embed_photo_sn}4199020{/embed_photo_sn}
Postoje bolji i lošiji dani, kaže Buzov i u šali dodaje:
- Problem je što živim u Škotskoj, a gore je vrijeme katastrofalno. Vlažno je i hladno, a to nije dobro za ove moje tegobe. Nedavno sam supruzi Ani rekao da je "sranje" to što se ragbi igra u zemljama kao što su Škotska, Wales, a ne, recimo, na Jamajci gdje je toplo i uvijek lijepo vrijeme. Nedavno smo gostovali na otočju Orkney, na sjeveru Škotske, i duša mi se smrznula. Sletjeli smo tamo, padali su snijeg i kiša i tuča zajedno. Vjetar je tako puhao da su oborine "padale odozdo" i ulazile mi odozdo pod jaknu. Teren je bio potpuno bijel, bilo je upitno hoćemo li uopće igrati, a lokalci su bili u kratkim hlačama. Pili su viski i nudili nam da se kao i oni ugrijemo. To nisam u životu doživio...
Buzov zato trenutačno uoči odlaska u Litvu uživa u svojem Splitu s obitelji gdje je puno ljepše nego u Glasgowu gdje živi i gdje je godinama igrao i kasnije radio kao trener:
- Tu smo i uživamo, klinci mi uživaju u moru i lijepom vremenu. Oni su se rodili gore u Škotskoj i ovo im je nešto nestvarno. Obojica će igrati ragbi, sedmogodišnji Leo već trenira, petogodišnji Toni kreće sljedeće godine. Šalim se nekad s njima i kažem im da će igrati za Škotsku budu li odlični igrači, a budu li kao tata, onda će igrati za Hrvatsku...
{embed_photo_sn}4199021{/embed_photo_sn}
Tonći nije imun na onaj tipični stari splitski humor i taj ga "đir" ne pušta iako je u životu preživio veliku "kalvariju". Gotovo da mu sinovima poželimo "nešto slabije karijere" jer bi tada igrali za Hrvatsku kao otac koji je u to doba bio jedan od najvažnijih igrača...
Nedavno je Buzov u životu okrenuo još jednu novu stranicu:
- Nakon punih šest godina vodio sam zadnju utakmicu s klupe u svojim "Hillsima" gdje sam godinama paralelno direktor u školi ragbija. Sad ću, da bih bio malo više s obitelji, raditi samo u školi u kojoj je čak šest ekipa. Bilo je naporno raditi na dva "fronta". Lani smo ostvarili najveći uspjeh i kao trećeligaši uzeli nacionalni Liga kup.
Buzov će sada pokušati izboriti ostanak u Trophy diviziji europskog ragbija. No, nije toliko ni važno jer se i u Conferenceu igra dobar ragbi. Nažalost, u njegovoj splitskoj Nadi, hrvatskom rekorderu po broju naslova, trenutačno stvari ne stoje najbolje:
{embed_photo_sn}4199022{/embed_photo_sn}
- Ne znam, žao mi je što je tako. Nema me u Splitu već cijelo desetljeće, ali čini mi se da je Nada sada "u slobodnom padu", a njezini su igrači nekad činili okosnicu reprezentacije. Sad ih je samo trojica u momčadi. Nadam se i vjerujem da će se opet dići jer je to u interesu hrvatskog ragbija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....