Iako su svi ozbiljni pratitelji Tour de Francea bili uvjereni da će 109. izdanje najveće utrke na svijetu biti odlučeno u Alpama i to novim trijumfom Tadeja Pogačara dogodilo se nešto što je ovu utrku učinilo zabavnijom, življom i daleko neizvjesnijom. Naime, 11. etapa od Albertvillea do Col du Granona poremetila je puno toga, a pokazalo se da je momčad Jumbo Visme perfektno posložena i načinila je veliki korak prema dva najveća naslova. Belgijanac Wout van Aert je u uvjerljivom vodstvu u borbi za zelenu majicu i tu više nema ozbiljnih suparnika, a još je važnije da se dogodila smjena na vrhu ukupnog poretka. Tadej Pogačar je u završnih šest kilometara dramatično popustio pa su se već javili oni koji su uvjereni da je tu svoje prste imao i koronavirus, koji ionako radi puno problema u momčadi iz Emirata i dan kasnije je bilo najvažnije dočekati bicikliste i vidjeti tko je došao na start, a koga nema. Pojavio se, naravno, i Tadej Pogačar i nije nosio loše vijesti.
Ne želim priče
- Tu sam, borit ću se do posljednje etape. Ne želim da se oko mog nastupa vuku bilo kakve priče.
Ako je Pogačar posrnuo u 11. etapi jer nije imao pomoćnike kakve je imao Vingegaard, Slovenac je ipak u četvrtak dobro raspoložen krenuo u lov najviši vrh Toura Alpe d’Huez. Vrh na koji je Tour došao i vozio se 31. put, a sve je počelo još prije 72 godine i okončano trijumfom legendarnog Talijana Fausta Coppija. Ovog puta se na mitski uspon kao prvi popeo 22-godišnji Britanac Thomas Pidcock u svom debitantskom nastupu na Touru, a iza njegovih leđa nastavljena je borba Vingegaarda okruženog kolegama iz Jumba i Pogačara, koji je mogao računati na pomoć prvenstveno Rafala Majke.
Finale etape dogodilo se na usponu dugačkom 13,8 kilometara i to u danu kada Francuzi slave svoj najveći praznik, Dan pada Bastille, a na vrhu i diljem cijele etape nakupilo se toliko navijača da je jedan od sudionika rekao kako nije vidio cestu dok je išao prema cilju, a onda se ona otvarala pred njim kako su se gledatelji micali u lijevo i u desno. Prema procjeni organizatora etapu je uživo pratilo oko 700.000 gledatelja i svi su imali neki svoj položaj ili klub gdje se svake godine skupljaju. Tradicija je to koju su započeli Nizozemci, nastavili Norvežani, a u posljednje vrijeme svoj klub imaju i Slovenci. No, nije to, kažu neki statističari, rekordni posjet. Naime, jedne je godine upravo na etapi s ciljem na Alpe d’Huezu bilo i blizu milijun gledatelja.
Iako se očekivala drama u ovoj etapi jer nitko nije znao u kakvom je stanju Pogačar, drama se nije dogodila. Mladi Britanac, koji je više od 100 kilometara vodio ili bio pri vrhu, izdržao je do kraja, baš kao i Pogačar koji je zajedno s Vingegaardom stigao na cilj. Ono što nudi optimizam navijačima Slovenca je činjenica da je tri puta pokušao pobjeći Dancu. Vingegaard ga je uvijek ulovio, a to naravno i nije čudno jer kada bi svaki pokušaj bijega uspio, onda to ne bi bio Tour de France.
Rekord uspona, koji s 36 i pol minuta drži nekada veliki, a danas nažalost pokojni Talijan Marco Pantani, je ostao, a Vingegaard i Pogačar su bolje ili brže odvozili posljednji uspon od Pidcocka, ali je prednost Britanca bila prevelika.
I tako se ova velika utrka nastavlja. Vingegaard, prošlogodišnji drugoplasirani na Touru, preskočio je Pogačara u 11. etapi, ali se Slovenac vratio na drugo mjesto dan kasnije sa zaostatkom od 2 minuta i 22 sekunde. Razlike između prvih deset nisu velike i čini se da će ipak na kraju ovu utakmicu gospodara visina presuditi dvoboj u Pirenejima.
Vukovi samotnjaci
Možda tamo neće biti toliko izazovno kao što su bile ove tri etape u Alpama, ali je sigurno da si nitko od vodećih ili onih koji imaju aspiracije prema najvišem plasmanu ne može dopustiti loš dan jer jedan loš dan uzima sve. Jedan takav je uzeo sve Primožu Rogliču i on je danas jedan od onih koji disciplinirano vozi za momčad i radi sve što je potrebno da bi pomogao Vingegaardu, koji se bori za drugu pobjedu na Touru u povijesti danskog biciklizma. A premda je biciklizam na određeni način i često sport vukova samotnjaka. Ljudi koji bježe da bi bili uhvaćeni, a onda opet pobjegli, ipak je u svojoj biti možda i najveći momčadski sport u kojem je barem na višednevnim utrkama momčad važnija od pojedinca. I kad momčad jednom izbaci svog favorita onda će svi raditi za njega.
Dobra vijest za navijače Pogačara je da se oglasio nakon 12. etape i posao poruku i navijačima, ali i protivnicima da je spreman igrati utakmicu do kraja. A ako je tako, onda će 20. etapa presuditi pobjednika, a vožnja po Parizu će samo još jednom staviti krunu. Čovjeku koji krunu već ima ili čovjeku koji je u grčevitoj utakmici da sruši Pogačara. Šanse Vingegaarda su sada bolje, ali upornost je puno toga donijela u mladoj karijeri Tadeju Pogačaru. Možda mu nešto donese i na ovom Touru.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....