On je jedini hrvatski sportaš koji je nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju ostvario ili morao izboriti - dvaput! U ožujku 2020. Ivan Kvesić (24), Širokobriježanin i član KK Hercegovina iz Zagreba, hrvatski karate prvak u poluteškoj kategoriji, izborio je plasman na Igre. Štoviše, takav status mu je i potvrđen, dobio je čestitku MOO-a i Međunarodnog karate saveza.
Tada, u ožujku prošle godine, netom nakon što je proglašena pandemija, a svijet se stao zaključavati, u domu Kvesićevih bilo je razloga za zadovoljstvo. Ono je trajalo koja dva i pol mjeseca. Krajem svibnja je dobio obavijest da su ukinute olimpijske licence, da se nastavljaju kvalifikacije budući da je cijeli proces morao biti iznenadno prekinut zbog pandemije... Ivanu se tada činilo kao da mu se svijet urušio, bio je razložno ogorčen, spominjale su se i žalbe i štošta još. Odlučio je ipak razumno, jer i nije bio jedini, krenuti u borbu za Tokio i drugi put. U čemu je uspio ulaskom u polufinale EP u Poreču, minulog svibnja.
Nisu to bili ugodni dani
Sada, lagano u osvit Tokija, ona priča o dvostrukom osvajanju olimpijske norme doimlje se kao kakav vic, zgodna sportska anegdota...
- Je, sada da, ali tada... Nije mi bilo nimalo smiješno jer odmah razmišljaš što se sve može drukčije dogoditi, posložiti za godinu dana - u reminiscenciji na svibanj 2020. će Ivan sada, u srpnju 2021.
- Razmišljaš, možda sljedeće godine zbog spleta okolnosti ne odeš na olimpijske igre. Svi mi koji smo prvi samom vrhu ljestvice, našeg rankinga, samo s jako malom bodovnom razlikom. Doslovno svaka pobjeda na natjecanju može napraviti i radi razliku. Ne, nisu su mi bili ugodni ti dani - iskreno će Ivan.
- Meni se na koncu nije pokazalo nesretnim jer sam uspio izboriti Tokio, ali neki bogami i nisu. Znam kolege iz drugih država koji su u proljeće prošle godine “imali” Igre, ali ih sada nema u Tokiju. Nisu uspjeli ponovo izboriti, proći kvalifikacije.
Jedna relativno utjecajna britanska računalna sportska simulacija u predviđanjima osvajača medalja vas je svrstala kao olimpijskog pobjednika! Što vi velite?
- Ne bi volio sam sebi stavljati prevelik zalogaj u usta, teret na leđa. Sigurno da imam kvalitetu za osvojiti olimpijsku medalju, pa i zlato. Samo, tu je 10 podjednako dobrih ljudi i ne može nitko sa sigurnošću reći da će osvojiti medalju, pogotovo ne zlato. Ja ću odraditi na maksimumu, u granicama najboljih svojih mogućnosti, a sad da netko može tvrditi, obećati zlato... Ne znam. Sumnjam da ima takvih.
Kilaža nije presudna
Ivan je svjetski prvak iz 2018. i europski prvak iz 2019. u svojoj kategoriji, do 84 kg ili poluteškoj. No, na olimpijskim igrama se u karateu jednu spajaju poluteška i teška (iznad 84 kg). Koliko to komplicira put poluteškašima, vama?
- Pa, to u karateu baš i ne mora biti presudno i otegotna okolnost. Ne od velike važnosti jer mi nismo sport snage. To što netko ima 10 kilograma više od mene ne znači da je u prednosti, da je brži i da tehnički to bolje izvodi. Kilaža nije presudna, a čak se dosta ljudi slaže da smo u tom spajanju kategorija baš mi poluteškaški u prednosti jer smo agilniji, pokretljiviji, dok su teškaši malo tromiji. Naravno, sve ima svoje prednosti i mane, ali mislim čak da smo mi poluteškaši u boljem položaju. Baš zbog te eksplozivnosti, brzine, pokretljivosti.
U skladu s tim, onda nema ni dvojbe tko vam je i još više no inače bio sparing-partner. Brat Anđelo je baš teškaš (iznad 84 kg), a on svjesno ni nije išao u kvalifikacije jer svaka država ima pravo na po jednog borca u kategoriji.
- S Anđelom treniram 90% vremena, a on ulazi u krug ponajboljih teškaša svijeta. Uz to sam dogovorio još nekoliko teškaša kao sparing-partnere. Bio sam i na jednom turniru koji je odvijao baš po olimpijskim kategorijama i gdje sam pobjeđivao stvarno odlične, prvih pet teškaša svijeta. Inače sam radio i pobjeđivao dosta teškaše, tako da imam baš osjećaj kako mi odgovaraju.
Olimpijska euforija
Ivanov nastup, inače, doslovno je zadnjeg dana Igara, 7. kolovoza. Kako biste procijenili svoju trenutačnu formu? Je li najbolja ikad, recimo?
- Osobno sam stvarno učinio sve i još ima vremena dosta do početka natjecanja jer ja sam na rasporedu tek početkom kolovoza. Naravno, uvijek je teško biti u potpunosti zadovoljan. Uvijek težite nečem višem. Sada je ključno po meni dobro izanalizirati suparnike, ali stvarno mislim da mogu osvojiti medalju. Tako se osjećam. Što se samog karate tiče, tu svi znamo što presuđuje. Vjera i sigurnost, te da te u tom trenutku nadmetanja ne “pojede” ta olimpijska euforija. Na to se treba najviše pripremiti. U karateu, na OI nas ima 10 u kategoriji. Podijeljeni smo u dvije skupine od po 5. Dakle, četiri borbe, a onda polufinale i finale odnosno za broncu. Maksimalno dakle šest borbi u istom danu. To će sigurno biti naporno i fizički i psihički. Treba se triput zagrijavati. Kažem, od ukupno 10 u kategoriji, ima nas 6 koji smo bili ili jesu aktualni svjetski prvaci. To sve govori. Najbolji od najboljih, krema.
Ne paničarim previše
Ivan je inače prije godinu i pol diplomirao studij fizioterapije, koji je, pretpostavljamo, bio od koristi i tijekom karijere?
- Itekako, jer kako se mi sportaši stalno borimo, suočavamo s ozljedama, ja ipak znam malo više kada se ozljeda dogodi, kakva je, što je, uslijed čega, kakav je oporavak. Jer, kada netko sportašu kaže “imaš rupturu harmstringsa 5 cm”, on uopće nema ni pojma o čemu se radi i koliki je oporavak. Ja, osim što znam da je to zadnja loža, znam i što valja tada raditi, što izbjegavati i kada sam ponovo u akciji. Mogu si stvoriti sliku kako to sada izgleda, ne paničarim nego znam što me čeka.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....