U palači koja pripada našoj struci, u Novinarskom domu u središtu Zagreba, u srijedu, na razmeđi godine odnosno prvoga dana srpnja, okupili su se kolege i prijatelji, poznavatelji i štovatelji jednog od nas, jednog kojeg od prije tjedan dana nema među nama. Održana je komemoracija za Dražena Pinevića (1964. - 2026.), našeg višedesetljetnog novinara, urednika, reportera, kolumnista.
Robert Šola, glavni urednik Sportskih novosti, u emotivnom je govoru, između ostalog, naglasio:
- Novinari su vrlo često u borbi s rokovima, pišu do zadnjeg trena roka, ponekad i nakon njega, ali s Draženom to nije bio slučaj. On bi uvijek prvi napisao mnoštvo materijala, tekstova, komentara i vijesti. Često već do 10 sati, najkasnije do podneva... Pisao je o svim sportovima, njegovo je bilo i streljaštvo i atletika. I kada bi došlo nogometno prvenstvo, svjetsko ili europsko, iako nogomet nije bila njegova obveza, on ga je znao i pratio. I dolazio bi i rekao: "Pa niste valjda mislili bez mene. Ne trebam se odmoriti. Odmaram se dok gledam tekmu, a što je onda malo i pisati..." Njegova strast i ljubav bio je rukomet. On je bio rukometni analitičar i kroničar, ali ne samo u hrvatskim razmjerima. Pričao sam s nekim visokim dužnosnicima EHF-a i IHF-a. Svi do jednoga govorili su mi kako je Dražen Pinević najbolji rukometni novinar na svijetu – između ostalog je rekao Robert Šola.
Ispred uže cehovske organizacije, od Pindre se oprostio Jura Ozmec, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara.
- Prije dva mjeseca Dražen je dobio našu nagradu za najbolji komentar godine, za emocijama nabijen tekst o požaru u Vjesnikovom neboderu koji je ujedno simbol novinarstva na našim prostorima. Istoga dana, prošlog četvrtka, kada je Dražen preminuo, srušen je i posljednji kat Vjesnikova nebodera. Simbolika...
Ispred svijeta rukometa, Draženove prve i najveće sportske ljubavi, od prijatelja se oprostio Nenad Šoštarić, legendarni rukometni trener o kojem je Dražen pisao još u veljači ove godine, prateći Šoštarićeve zdravstvene tegobe.
- Dražena sam upoznao još dok sam bio mladi trener na začetku karijere. To poznanstvo i rukometno druženje s vremenom je preraslo u prijateljstvo, u dubok odnos s prijateljem za kojeg ne vjerujem da ga više nema, da ga neću vidjeti.
Ispred ožalošćene obitelji, sin Bruno Pinević obratio se riječima zahvale svima onima koji ih nazivaju proteklih dana, ali se i dirljivim riječima oprostio od tate, rekavši između ostalog...
- Tata, bit će sve u redu i sljedeće noći, kao i večer kasnije. Dobit ćemo obje, znam da ti je to bilo važno... - aludirao je Bruno na nogometne utakmice reprezentacija Bosne i Hercegovine, pa kasnije i Hrvatske.
Posljednji ispraćaj našeg Pindre, Dražena Pinevića, u četvrtak je, 2. srpnja, u 10 sati u Krematoriju na Mirogoju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....