Navigation toggle

Mediteranske igre Taranto 2026

 Hoo
koliko su bitne?

Medalje s Mediteranskih igara ne nose novčane nagrade ni značajno višu kategorizaciju, a Rijeka je ušla u povijest

To regionano natjecanje ima manji značaj nego OI, SP, EP, ali i Europske igre. Hrvatska je poslala 111 sportaša, bez ijednog ekipnog sporta, pa i vaterpola!?
Piše: Dean BauerObjavljeno: 27. kolovoz 2026. 16:37
Prati Sportske novosti na Googleu

Mediteranske igre, čije se jubilarno 20. izdanje upravo održava u Italiji, u Tarantu, gradu na jugu Apenina, sportsko su nadmetanje koje ima sad već solidnu povijest i tradiciju. Izvorno su osmišljene malo nakon Drugog svjetskog rata, a ideja se pripisuje 1948. godine Muhammedu Taher Paši, koji je u to doba bio predsjednik Egipatskog olimpijskog odbora te dopredsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora. Upravo stoga ne treba čuditi da su prve MI održane u Egiptu, u najvećem tamošnjem lučkom gradu Aleksandriji 1951.

Ove su igre osmišljene kao regionalno sportsko nadmetanje sredozemnih država s pretežito četverogodišnjim ciklusom održavanja. Iako, bilo je određenih iznimki u rasporedu ili kalendaru natjecanja. Tako su, primjerice, MI 1993. u Francuskoj, u pokrajini Languedoc-Roussillon, održane samo dvije godine nakon MI u Ateni 1991. Upravo su te MI u Francuskoj bile bitne za Hrvatsku koja je tada, usred Domovinskog rata, prvi put sudjelovala pod svojim stijegom i imenom na MI. Jednom je pak razdoblje između dvoje MI protegnuto i na pet godina (Mersin, Turska 2013. - Tarragona, Španjolska 2018.).

Mediteranske igre ušle su u povijest sporta i po jednoj bizarnosti. Izuzmemo li Igre malenih država, MI su jedino multisportsko natjecanje na svijetu na kojima je nastupao i... Vatikan! Boje Vatikana je na MI u alžirskom Oranu 2022. branila u ženskom polumaratonu Sara Carnicelli, čiji su roditelji zaposleni u Vatikanu.

Nadalje, MI su s vremenom odstupile i od zemljopisa, pa se, primjerice, na MI natječu i države koje nemaju nikakve veze sa Sredozemljem, a nisu ni pomorske. Mislimo tu primarno na Srbiju, a onda i Kosovo. Štoviše, sljedeće MI, godine 2030., održat će se upravo u glavnom kosovskom gradu Prištini! To će ujedno biti i prvi slučaj da se MI održavaju u nekom kontinentalnom gradu.

Nama u Hrvatskoj ovo je natjecanje poznato najviše pod dvije stavke. Prva je organizacija MI u Splitu 1979. Zahvaljujući tom natjecanju, Split je umnogome izmijenio svoje lice, baš kao što je to učinila Univerzijada Zagrebu 1987. Split je te 1979. dobio stadion i bazen na Poljudu, dvoranu Gripe, nešto hotela, tunel Marjan itd.

Druga stavka po kojoj su MI poznate u Hrvatskoj nije tako uspješna, štoviše. Rijeka se triput bezuspješno kandidirala za domaćina: 1993., 2013. i 2017. Jedini je grad koji čak triput nije uspio pobijediti na istaknutoj kandidaturi.

Glede sportskog značaja, jasno je da se MI ne mogu dovoditi ni u ludilu u ravan s OI, ali niti s europskim i svjetskim prvenstvima. Jednostavno, nemaju tu težinu. Uostalom, naše sportašice i sportaši ne primaju za osvojene kolajne nikakve državne novčane nagrade. One se dodjeljuju samo za medalje na OI, SP i EP u seniorskim uzrastima, dakako.

Rezultatska ostvarenja imaju ponešto udjela, ali vrlo slabašan, u kategorizaciji sportaša pri HOO-u. Naime, Hrvatski olimpijski odbor poznaje 6 kategorija sportaša (vrhunski sportaš svjetskog razreda, vrhunski sportaš međunarodnog razreda itd.). Kategorije određuju rezultati, plasmani prvo na olimpijskim igrama, potom na svjetskim prvenstvima, pa europskim prvenstvima, zatim na još jednom puno značajnijem, „jačem” natjecanju - Europskim igrama.

Postoje i neki specifični sportovi u kojima kategoriju mogu određivati neka druga natjecanja poput Davis Cupa ili Grand Slam turnira u tenisu. Mediteranske igre su iza svega toga. Nije da se ne vrednuju, nije da se medaljama ne radujemo i ne poštujemo ih, ali netko tko osvoji zlato na MI ne mora se nadati samo zbog tog ostvarenja visokoj kategoriji koja bi ga „gurala” prema olimpijskim igrama. To je jednostavno tako, to je činjenica.

Mediteranske igre su regionalno natjecanje koje u najvećoj mjeri jako dobro posluži mlađim sportašima/sportašicama, iako ne znači da se na MI ne pojave i neke svjetski znane, poznate sportske „face”. U pravilu, ako im se kalendar tog natjecanja poklapa s njihovim planovima, posluži kao malo jača provjera.

Hrvatska je na MI u Tarantu otišla sa 111 sportašica i sportaša, što se na prvi pogled čini jako puno. No, to je više nego upola manje nego na našim prvim MI, ratne 1993. Nadalje, nismo poslali niti jedan sastav u ekipnim sportovima, uz iznimku košarke 3x3. Razlog? Mediteranske igre nisu baš za nogomet, košarku, vaterpolo, rukomet i odbojku odveć atraktivne, a da ne velimo kako se kalendarski nikako ne uklapaju.

Uz EP i SP već dulje vrijeme postoji prava poplava nadmetanja koje se zovu „svjetski kup”, „svjetska liga”, „liga nacija”, „eurokupovi”... Natjecanja koja su realno puno jača od MI. Najbolji primjer tomu je vaterpolo, sport kojem je Sredozemlje jedan od primarnih bazena, ali na vaterpolskom turniru igraju reprezentacije Slovenije, BiH, Turske... Hrvatska uopće ne sudjeluje, a Španjolska, Srbija, Grčka i Italija šalju B postave.

Najviše smo u Tarantu zastupljeni u plivanju s 18 plivačica i plivača, ali ne i s onim najboljim, Jerom Hribarom. Pa ipak, u plivanju smo osvojili čak 5 medalja. Hrvanje i već poslovično taekwondo su u berbi, a tek boćanje...

Neovisno o konkurenciji i kvaliteti, koja je u nekim sportovima sjajna (boćanje), radujmo se svakoj hrvatskoj medalji iz Taranta. Samo ih nemojmo baš stavljati u ravan s kolajnama na europskim i svjetskim prvenstvima, pa ni Europskim igrama, svjetskim kupovima...

Hrvatska na MI do Taranta

- 8 puta je Hrvatska dosad sudjelovala na MI od državne samostalnosti

- 205 medalja je dosad osvojeno (57 zlatnih, 69 srebrnih i 79 brončanih)

- 12. mjesto zauzima Lijepa Naša u ukupnom redoslijedu država po broju osvojenih medalja na MI (ukupno se natječu sportaši iz 26 država)

- rekordna 34 odličja osvojili su naši sportaši i sportašice na svojim prvim Igrama u francuskom Languedoc-Roussillonu 1993. godine

- rekordna 239 sportaša i sportašice Hrvatska je imala 1997. godine u Bariju

Misiju HOO-a na MI u Tarantu vodi Maja Gencel Falkoni

Poradi specifičnosti trenutka u HOO-u, u kojem je neposredno uoči početka Mediteranskih igara održana izborna Skupština, te se promijenilo čelništvo olimpijske organizacije, vodstvo HOO-a je malčice drukčije od uobičajenog.

Natječaj za glavnog tajnika je tek objavljen, pa tu dužnost trenutalno obnaša Mihael Trkulja. Prethodno je šef Misije HOO-a tebao biti Damir Šegota koji je dao ostavku, a neko vrijeme je bio i iza rešetaka. Stoga Misiju HOO-a na MI u Tarantu vodi Maja Gencel Falkoni, višegodišnja djelatnica HOO-a na multisportskim priredbama.

19. studeni 2026 06:02