Sredina je listopada, turistička sezona već je pospremljena i skoro pa odavno gotova, ali grad Hvar vrvi ljudima kao da je 1. kolovoz. Gužva na Pjaci, morate dobro paziti da se ne sudarite s nekim, pa čak tu i tamo i laktove upotrijebiti da se za subotnji đir probijete od Fabrike preko Trga svetog Stjepana do Rive.
I nona s ponistre rodne kuće slavnog hvarskog izumitelja Ivana Vučetića u čudu sve gleda što se zbiva na šetnici podno nje, a i ćakula među domaćima i konobarima u restoranima i kafićima vrti se ovih dana uglavnom oko “čudnih” ljudi što trče, skaču uokolo po gradu. I muškarci, i žene, pri tome neki obučeni u kostim Wonder Woman, neki s kacigom antičkih ratnika na glavi. Makar nije doba godine za maškare.
Stvar je samo da je Hvar zahvatilo “spartansko ludilo” i to nije nikakva loša dijagnoza, već dapače još jedna od pozitivnih zgoda ovog predivnog grada na našem najsunčanijem otoku.
‘Zvjerska utrka’
Hvar je, naime, domaćin velikog Spartan događaja, najveće svjetske serije utrka s preprekama, a koja već prema svom nazivu sugerira da to baš nije samo obična rekreacija. Može zapravo biti i to, ali uvijek ima onih koji su spremni gurati svoje fizičke mogućnosti do krajnjih granica u želji da budu najbolji, najbrži, najmoćniji. Makar ima i onih koji jednostavno žele sami sebi dokazati da nešto mogu napraviti i poslije reći “uspio sam i to završiti”.
A subota je u Hvaru bila dan s najtežom i najdužom Spartan utrkom, kategorija Beast, dakle, zvjerska utrka, koja je na kraju bila i duža od predviđenih 21 kilometar, odnosno malo više od 23 km. I svaka čast svakom natjecatelju, a zbog ove ih je utrke u Hvar došlo iz 30-ak različitih država svijeta, pa i pobjedniku iz Slovačke i svima koji su natjecali s nekim svojim ambicijama i pobudama, ali za nas je glavna zvijezda utrke ipak bio Valent Sinković.
Naš proslavljeni veslač, trostruki olimpijski pobjednik, osvajač još “milijun” ostalih medalja, od subote se može pohvaliti i statusom spartanca. Jer to se postaje uspješnim dolaskom u cilj bilo koje Spartan utrke. Lijepa je to privilegija, ali i priznanje, posebno u krugovima ljudi kojima su Spartan i slične utrke izdržljivosti malo više od običnog entuzijazma. Nekima je to stil života.
A stariji brat Sinković nije samo završio utrku, već je ciljem prošao kao sedmi, što je za prvi nastup u ovako nečem zapravo senzacionalno. Jer tu je bilo natjecatelja koji su odradili i preko stotinu takvih utrka, koje nisu ni blizu njegovog temeljnog sporta, veslanja...
- Koje je prvi imao vrijeme? Samo sam 10-ak minuta za njega? Uuuu, pa to je super - komentirao je Valent, kojem, eto, nije bilo očito dovoljno “samo” završiti utrku.
- Super, ma prezadovoljan sam kako je sve prošlo, ali već sad znam koje stvari sljedeći put mogu bolje izvesti.
Čudesan je taj natjecateljski poriv kod Sinkovića. Uvijek želi bolje, više, brže, jače... Uostalom, zbog toga i jest jedan od najvećih sportaša, naravno i brat mu Martin također, koje je Hrvatska ikad imala.
- Utrka je vrhunska, jako zabavna, zanimljiva. Puno uzbrdica, nizbrdica, nošenja svega i svačega, penjanja, plivanja... Ali, bilo je ugodno skočiti u ovo naše lijepo more - sa širokim je smiješkom pričao Valent ne odavajući neke posebne tragove umora nakon više od dva sata torture.
Na kraju sam se malo umorio
Jesu li doista Spartan utrke tako teške kako se predstavljaju?
- Pa na kraju sam se već malo umorio, moram priznati. Izazovno je za odraditi kako god, posebno za ljude koji nisu profesionalni sportaši, jer ipak treba biti u formi za sve to dovršiti. Makar, i ne treba ići maksimalno, sve je to odlična zabava i preporučio bih svakome. A kad se nakon takve utrke uđe u cilj, osjeća se ponos, to svakako.
U cilju ga je po planu trebala dočekati i supruga mu Antonela, s njihovim sinovima, Karlom i Lukom, ali su malo kasnili.
- Valjda nisu očekivali da ću tako brzo doći!
Valent je, inače, završio utrku odmah iza Bojana Grbića, hrvatskog “veterana” Spartan utrka.
- Eto, mogu se hvaliti da sam bolji od Sinkovića! - u šali je rekao Zagrepčanin.
Nema puno profesionalnih sportaša koji bi se odvažili za ovakvu avanturu, možda i zbog rizika od ozljeda, možda jer im je ionako dovoljno treninga, natjecanja, možda od straha da ne uspiju, možda im jednostavno ne treba to u životu. Ne treba, jasno, ni Valentu, ali...
- Gušt mi je.
Samo to.
- Malo je drugačije, a fizički izazvno i pri tome bez ikakvog pritiska. Išao sam “laganini”, izguštao se i to je to. Nije tu bilo nikakvih priprema, trčao sam kao što i inače trčim, a dizanje i povlačenje tereta i inače mi ide dobro u čamcu ha ha. Bilo je nekih prepreka na kojima nisam ni znao što trebam raditi, neke nisam uspio proći kako spada, koplje, recimo, nikad nisam bacao, a imaš samo jedan pokušaj. Bilo je zato pet-šest kazni pa sam dobio lanac oko vrata i trčao s njim krugove. Završni dio je zapravo najteži, jer već vidiš cilj, misliš tu si, gotovo je, a onda ti još zažeste, pa moraš nositi kantu s pijeskom oko tvrđave, pa još jednom plivati, pa ti se mokre ruke kližu i ne možeš se držati za karike na kojima visiš... Makar, u plivanju sam bio među bržima, jer su ovo inače uglavnom trkači i očito ne plivaju puno. Nije da ja sad nešto posebno puno plivam, ali mislim da sam tu prestizao ljude.
Drugim riječima, kad bi si dao malo truda i možda onako usput “trenirao” neke prepreke s kojima se inače ne susreće, Valent bi vjerojatno i pobjeđivao ovakve utrke.
- Možda, ali malo bih trebao skinuti kilograme, jer ovi najbolji tu puno su laganiji od mene, ja sam tu od ovih iz vrha sigurno bio daleko najteži. Ali, da, da sam imao išta prijašnjeg iskustva s preprekama, skinuo bih sigurno 4-5 minuta.
U prosincu na maraton
Inače, cijelo vrijeme dok je iznosio dojmove o utrci, Valenta su “žicali” za fotografije, stari, mladi, stranci, domaći, a nitko nije ostao bez “selfieja” s našim sportskim junakom. Taman se u to vrijeme kod cilja našla i veća skupina gospođa iz udruge rekreativaca “Sport za sve” iz Murskog Središća, koje su skoro porušile ogradu da bi došle do Valenta.
Bio je tu i gradonačelnik Hvara Rikardo Novak, koji je jako dobro “nanjušio” potencijal domaćinstva Spartan vikenda i doveo natjecanje u grad, pa ovih dana oko 5000 ljudi cirkulira Hvarom, na zadovoljstvo ugostitelja, hotelijera i Jadrolinije.
- Svaka ti čast. Rekao si da će trajat 4 sata, a ti upola kraće - govorio je gradonačelnik Sinkoviću.
- A kad nisam znao što očekivat, ali preživio sam - skromno će opet Valent, iako ovaj njegov nastup i zapravo odličan rezultat samo idu u korist teze da su veslači doista jedni od najspremnijih sportaša uopće.
I valja svakako naglasiti kako je 36-godišnji veslač zapravo pravi sportski fanatik i to ne u smislu praćenja ili gledanja drugih (ili svih) sportova, već baš aktivnog sudjelovanja. O veslanju ne treba trošiti slova, ali Valent je kao klinac bio prilično talentirani nogometaš u Lokomotivi, a kasnije je, kao već afirmirani veslač, osvajao medalje na amaterskim natjecanjima u - skijaškom trčanju. Na biciklu je, recimo, trenirao s Matijom Kvasinom, našim nekada uspješnim profesionalcem, državnim prvakom i pobjednikom CRO Race prije osam godina, a koji je priznao da Valent (i brat mu Martin) bez problema prati njegov profesionalni ritam na treninzima.
U tenisu je solidan, ali tu, doduše, nema šanse pored supruge Antonele, nekad juniorske prvakinje Hrvatske.
Pa ako baš hoćete, i u šahu je svojedobno odigrao remi s europskim prvakom, našim Ivanom Šarićem. Jest da je to bilo na promotivnoj simultanki, ali od 20 kandidata Valent je bio jedan od samo dvojice koji su od stola otišli neporaženi.
I kad smo reda radi upitali, ima li još nešto što nije probao, opet nas je iznenadio.
- Idem na maraton u prosincu!
Maraton!?
- Da, u Kotoru, jer mi idealno paše u tom dijelu priprema za veslačku sezonu. Najradije bih zapravo nastupio na Zagrebačkom maratonu, ali eto on je danas (nedjelja), a nakon ovog nisam baš siguran da bih mogao trčati još maraton, ha-ha.
No, svejedno će Valent biti danas na startu na Jelačić placu jer bi trebao trčati barem utrku na 10 kilometara. Takav je plan, ali možda ipak odustane. Iako, tko će s njim znati...
Plan je i sljedeće godine ponovo doći u Hvar na Spartan.
- Definitivno stižem opet. Uostalom, sad imam neki rezultat, istrčano vrijeme koje treba drugi put nadmašiti ha ha. Ovakva utrka je kao neka droga, ali ona sportska, pozitivna. Kad jednom probaš, moraš opet. Siguran sam da tko je jednom ovo probao, da nije ostao na samo jednoj utrci. Toliko je zabavno i tjera te dalje.
Nekako je tako i s čarobnim Hvarom, tko jednom dođe, sigurno će ponovo. Bio spartanac ili ne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....