S nedavnim otvorenjem stalnog postava Hrvatskog športskog muzeja, koji je prvi put dostupan javnosti, raste zanimanje javnosti za razgledavanje izložaka koji predstavljaju najvrjedniju hrvatsku sportsku baštinu u proteklih 150 godina. Na razvoj sporta i tjelovježbe u Hrvatskoj presudno je utjecao Franjo Bučar, znameniti učitelj, povjesničar, publicist i novinar, koji u postavu ima posebnu cjelinu u donjoj etaži, gdje se govori i o utemeljenju sporta u nas. Ovdje su brojni Bučarovi dokumenti (među kojima i osobni dnevnik), pisma koja je od kraja 19. stoljeća nadalje razmjenjivao s vođom olimpijskog pokreta Pierreom de Coubertinom i čelništvom tada tek osnovanog Međunarodnog olimpijskog odbora, ali i osobni predmeti poput medalja, torbe, šešira i stolca. Ostavštinu "oca hrvatskog sporta" u Muzeju ovih je dana razgledala Srebrenka Široki Turčić, Bučarova prapranećakinja.
- Sestra Nada Široki i ja jedini smo živući Bučarov rod, naš djed bio je sin Franjine sestre Olge Široki. Veseli me vidjeti kako Bučar ima istaknuto mjesto u Muzeju, koji je zbilja nešto prelijepo za vidjeti - otkriva Široki Turčić.
U posjet je došla u pratnji Nadinine kćeri Maše Vranković i njezina supruga Thomasa Marthinsena, koji žive u Norveškoj. Kroz stalni postav provela ih je viša kustosica i arhivistica Martina Vargek, suautorica (uz Đurđicu Bojanić) velike izložbe Franjo Bučar (25. studenoga 1866. – 26. prosinca 1946.), prvotno otvorene krajem 2018. u Hrvatskom saboru. Izložba se redovito održava tijekom dodjele najvećeg domaćeg priznanja sportašima, Državne nagrade za sport "Franjo Bučar".
- Izvorišnom točkom Muzeja smatra se ostavština dr. Franje Bučara pristigla na Zavod za fizičku kulturu, koji je postojao u Zagrebu od 1952. do 1959. godine. Kroz iduće godine prikupljana je i druga građa, a prema posljednjim podacima prapranećakinje Srebrenka i Nada Široki darovale su gradivo 2017. godine, ali već najavljuju i novu donaciju - napominje viša kustosica i arhivistica Muzeja, Vargek.
Bučarovi potomci bili su puni dojmova nakon posjeta, tijekom kojeg je posebno naglašeno kako je Bučar zaslužan za pokretanje i uvođenje brojnih sportova u nas, čime je postavio i temelje sportskog sustava na ovim prostorima.
- Fenomenalno je uređeno, svi smo ponosni na njega i često spominjemo Bučara, koji je bio vodeća osoba u obitelji, sve je organizirao, svemu kumovao i vjerojatno je uživao u životu - rekla je Široki Turčić, inače umirovljena profesorica klavira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Njezina nećakinja Vranković prepoznala je Bučarov stolac, kojeg se sjeća kao djevojčica, u kući svoje majke Nade.
- Ponosna sam, ovdje se može mnogo naučiti i o sportu i o samome Franji Bučaru, doista reprezentativan prostor - napominje Vranković.
Marthinsen istaknuo je da u Norveškoj postoje sportski muzeji, no nisu ni blizu ovome po raznovrsnosti sadržaja.
Događaja u znaku Bučara bit će još i u 2026., budući da se ove godine obilježava 160. obljetnica njegova rođenja i 80 godina od smrti. Među njima je i nastavak projekta prilagodbe izložbe osobama s intelektualnim teškoćama, a od ove godine i osobama iz spektra autizma. U duhu Bučarova pionirskog rada planira se i rekreativna vožnja biciklima parkom Maksimir, nadahnuta programom biciklističke utrke održane 24. svibnja 1896. godine, koji se čuva u njegovoj arhivskoj ostavštini. Događaj će biti organiziran za osobe oštećena vida, osobe s intelektualnim teškoćama i osobe iz spektra autizma.
Obilježavanje dvostrukog Bučarova jubileja tako neće biti samo prisjećanje na povijest, nego i potvrda trajne vrijednosti Bučarove vizije sporta kao prostora obrazovanja, odgoja i društvenog napretka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....