‘Zalažem se za najviše dva predsjednička mandata u HOO-u, a nacionalni centri nužni su za jačanje sporta‘

Prof. dr. sc. Dragan Primorac pristao je iznijeti svoju viziju hrvatskog sporta. S tom će vizijom pokušati skupiti najviše glasova na izborima koji će se koncem srpnja ili početkom kolovoza održati u HOO-u, kada će se izabrati novi predsjednik. Primorca ne treba posebno predstavljati jer je već dugo godina prisutan na političkoj, znanstvenoj te sportskoj sceni.

Prva vaša poruka bila je da su sve medalje jednake, da nema razlika u medaljama među loptačkim i neloptačkim sportovima. Mislite li da je malena država kao naša sposobna financirati toliko sportova?

- Svaka medalja osvojena za Hrvatsku ima jednak sjaj, jednaku vrijednost i zaslužuje jednako poštovanje. Mala država, velikih sportaša, podržava širok spektar sportova — ne zato što imamo neograničene resurse, nego zato što raznolik sportski sustav daje više mogućnosti, ali i zbog toga što sportaši u Hrvatsku redovito donose medalje, prezentirajući na taj način našu domovinu na najbolji mogući način. Manji sportovi često stvaraju jednako velike šampione, a njihovi uspjesi inspiriraju jednako snažno kao i oni u najpopularnijim disciplinama. Ključ razvoja hrvatskog sporta je u pametnoj, pravednoj i dugoročno održivoj raspodjeli sredstava koja omogućuje da svi oni sportovi koji postižu rezultate imaju šansu rasti, razvijati se i stvarati nove generacije sportaša. Koristeći tu logiku, Hrvatska je postigla sjajne rezultate i od osamostaljenja samo na Ljetnim olimpijskim igrama hrvatski sportaši su osvojili 48 medalja.

Godinama zazivamo reformu sporta, bolji status u državi i društvu. Kako vi gledate na to, mislite li da je reforma nužna i kako biste je proveli?

- Jedna od najvećih zabluda koje se često pojavljuju pri dolasku novih čelnika jest uvjerenje da s njima sve počinje. Iskustvo pokazuje suprotno: najuspješnije države njeguju kontinuitet i sustavno unapređuju postojeće modele, umjesto da ih ruše i iznova grade. Temelj mog programa jest da sportaš mora biti u središtu sustava — sve odluke, financiranja i programi moraju služiti sportašima, a ne obrnuto. To je temeljno načelo koje nikada ne smijemo izgubiti iz vida.

Primorac je želio naglasiti sljedeće:

- Komentari s terena ukazuju na to da je sportskim savezima nedvojbeno potrebno dati veću slobodu u njihovu stručnom i operativnom radu, a koji istodobno mora biti u skladu sa zakonskim okvirima i najvećim standardima transparentnosti. Administrativni poslovi moraju biti svedeni na razumnu i funkcionalnu mjeru, jer je neprihvatljivo da birokratske obveze oduzimaju više vremena i sredstava od stručnog i operativnog rada.

Jasno je poručio i kako gleda na problem trenera i struke.

- Sustavno ćemo raditi na osnaživanju trenerskog i stručnog kadra u okviru nacionalnih sportskih saveza, s ciljem zaustavljanja odlaska najkvalitetnijih trenera i stručnjaka. Sustavno ulaganje u infrastrukturu i stručni rad, uz jačanje znanstvene i medicinske podrške sportašima, nešto je što će biti čvrsto integrirano u moj program. Sport ulazi u eru umjetne inteligencije, digitalizacije i napredne analitike. Hrvatski sport mora pratiti te promjene kroz digitalnu transformaciju, kvalitetnije upravljanje podacima i donošenje odluka temeljenih na objektivnim pokazateljima.

Još jednom je ponovio važnost svih sportova.

- Posebno ću raditi na zajedništvu hrvatskog sporta — nema podjela na velike i male, olimpijske i neolimpijske sportove. Svi su dio hrvatskog sportskog identiteta. Sportaš je u središtu sustava — sve odluke, financiranja i programi moraju služiti sportašima. To je temeljna istina. Jedino stabilan sustav jamči budućnost hrvatskog sporta. Uz sve navedeno, cilj nam je i dovođenje velikih multisportskih priredbi u Hrvatsku.

Kako biste saželi svoje ključne ideje?

- Struka, znanje i inovacije – moja je temeljna poruka za temelje budućnosti hrvatskog sporta. Hrvatski sport ostvario je rezultate koji nadilaze veličinu naše države. Međutim, budući uspjesi neće se temeljiti samo na talentu i tradiciji, nego sve više na znanju, stručnosti i inovacijama. Uz osvajanje novih medalja, moj cilj je izgradnja sustava koji će kontinuirano stvarati vrhunske sportaše, trenere i stručnjake te osigurati da Hrvatska ostane sportska velesila i u desetljećima koja dolaze. Posebnu pozornost želim usmjeriti na razvoj trenerske struke. Trener je najvažnija osoba u razvoju sportaša i zato zajedno s kineziološkim fakultetima moramo stvoriti nacionalni sustav obrazovanja, mentoriranja i profesionalnog razvoja trenera tijekom cijele njihove karijere. Moramo razviti moderan sustav identifikacije i razvoja talenata koji će svakom mladom sportašu omogućiti da ostvari svoj puni potencijal. Jer Hrvatska nema luksuz propustiti niti jedno nadareno dijete. Istodobno, sportaše moramo pratiti kroz cijeli životni ciklus – od prvih sportskih koraka do završetka. Poseban naglasak želim staviti na zdravlje, dobrobit i sportsku dugovječnost sportaša i trenera. Vrhunski rezultat nikada ne smije biti važniji od zdravlja čovjeka.

Kako gledate na činjenicu da je Zlatko Mateša bio na čelu HOO-a pune 24 godine?

- Pokrenut ću postupak izmjene statuta s ciljem da se mandat predsjednika HOO‑a, umjesto praktički doživotnog, ograniči na dva mandata od po četiri godine.

Loptački sportovi, odnosno klubovi u tim sportovima, u jako su lošem stanju i s kroničnim manjkom novca, a oni nam donose masovnost u sportu. Kako njima pomoći?

- Još nisam čuo nijednog ozbiljnog sportskog djelatnika koji smatra da loptački sportovi ne zaslužuju snažnu i sustavnu podršku. Upravo su oni najveći generatori masovnosti, društvene kohezije i sportskog identiteta naše zemlje. Zato su njihova stabilizacija i razvoj jedan od ključnih prioriteta svakog ozbiljnog sportskog sustava. U tom smislu i moje aktivnosti u HOO‑u bit će usmjerene prema sustavnom jačanju loptačkih sportova, prije svega kroz intenzivnu i partnersku suradnju s njihovim savezima, koji najbolje poznaju stvarne potrebe, izazove i razvojne putove.

Zadnje afere jako su naštetile sportu. Je li on u krizi? Mislite li da je i HOO odgovoran za to što se dogodilo?

- Nedavne afere nesumnjivo su naštetile ugledu sporta, ali važno je biti precizan: sport nije u krizi — u krizi su pojedinci koji su počinili kaznena djela i za to moraju odgovarati, bez obzira iz koje institucije dolazili. Generalizacije nanose štetu sportu, sportašima i svima koji svoj posao obavljaju pošteno i odgovorno. Hrvatski sport je i dalje iznimno uspješan, stabilan i međunarodno prepoznat. A odgovornost za neprihvatljiva ponašanja uvijek je individualna, a ne kolektivna. Sustav ne smije biti talac tuđih pogrešaka niti se njegov uspjeh smije dovoditi u pitanje zbog postupaka pojedinaca. Što se tiče HOO‑a, njegova je uloga jasna: stvarati uvjete, postavljati standarde i osigurati da se pravila poštuju. Ako je negdje došlo do propusta, oni se moraju istražiti i otkloniti. Sustav se ne gradi na skandalima, nego na odgovornosti, transparentnosti i rezultatima.

Na koga se mislite osloniti u HOO-u, tko bi bili vaši najbliži suradnici?

- Prije svega, važno je razumjeti da izbori za predsjednika HOO‑a nisu izbori za jednu osobu, nego za novi način rada. Hrvatski sport danas očekuje više: veću transparentnost, jasne kriterije, profesionalne standarde i snažniju podršku sportašima zbog kojih HOO i postoji. Zato ne polazim od imena, nego od principa. Nakon izbora razgovarat ću sa svim relevantnim dionicima — i onima unutar HOO‑a i onima izvan njega — te ću odluke donositi isključivo prema tome tko može najviše pridonijeti interesu hrvatskog sporta. Suradnici će biti birani po kompetenciji, integritetu i spremnosti da provedu promjene koje su sustavu nužne. Drugim riječima, ne tražim krug ljudi oko sebe, nego stvaram okruženje u kojem najbolji ljudi mogu raditi najbolje za hrvatski sport.

Kako gledate na činjenicu da nemamo nacionalne centre sportova nigdje u državi? Vani oni već godinama postoje, posebno u tzv. manjim sportovima — zašto ih mi nemamo?

- Osnivanje regionalnih nacionalnih centara izvrsnosti jedna je od ključnih točaka moga programa. To nije samo infrastrukturni projekt — to je promjena filozofije rada. Cilj mi je stvoriti okruženje u kojem sportaši imaju standardizirane uvjete za trening, kvalitetnu podršku, medicinsku skrb, sportsku znanost i logistiku kakvu imaju njihovi konkurenti u inozemstvu. Takvi centri nisu luksuz, nego nužnost ako želimo sustavno razvijati sport. Oni omogućuju da i sportovi koji nemaju veliku infrastrukturu ili komercijalnu snagu dobiju jednake šanse za razvoj. Ponavljam, regionalni nacionalni centri nisu samo potrebni — oni su preduvjet modernog, pravednog i dugoročno održivog sportskog sustava.

Tjelesni odgoj u školama svaki dan i to pod vodstvom stručnjaka koji su završili kineziologiju. Je li to potrebno Hrvatskoj i može li se provesti?

- Ideja svakodnevne tjelesne i zdravstvene kulture, koju bi provodili stručnjaci s diplomom Kineziološkog fakulteta, nije samo poželjna — ona je nužna ako želimo zdraviju, motorički sposobniju i mentalno stabilniju generaciju mladih. Sve relevantne znanstvene spoznaje potvrđuju da redovita, stručno vođena tjelesna aktivnost snažno utječe na motorički razvoj, kognitivne funkcije, mentalno zdravlje i školski uspjeh, dok istodobno smanjuje rizik od pretilosti i kroničnih bolesti. S te perspektive, Hrvatskoj takav model ne samo da treba — on je dugoročno jedan od najisplativijih ulaganja koje društvo može napraviti. Svakodnevna tjelesna i zdravstvena kultura nije samo obrazovna mjera — to je strateška odluka o tome kakvo društvo želimo biti za deset ili dvadeset godina. I zato je podržavam kao jedan od ključnih razvojnih iskoraka.

Tijekom svoga rada kao ministar donijeli ste Zakon o športu, izgradili 211 školskih športskih dvorana, povećali broj djece koja se bave sportom za čak 130.000, osnovali Hrvatski školski športski savez… Kad je tadašnji premijer pokušao srezati sredstva za obrazovanje i sport, dali ste ostavku.

- Nije bilo lako, jer sam tada predlagao iskorake koji su mnogima djelovali radikalno, ali bili su nužni ako smo željeli osnažiti hrvatski sport. I – uspjeli smo. Kroz donošenje Zakona o športu stvorili smo uvjete za sveobuhvatan razvoj sporta: od školskog i rekreacijskog pa sve do vrhunskog. Prvi smo put omogućili i zakonski model spašavanja hrvatskog sporta od stečaja kroz proces preoblikovanja. Do tada je velik broj klubova u Hrvatskoj formalno bio u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima i morao je pokrenuti stečajni postupak. Osnovali smo Hrvatski školski športski savez, prvu instituciju u modernoj hrvatskoj državi koja se sustavno posvetila uključivanju što većeg broja učenika osnovnih i srednjih škola u barem jedan sport. Time je prvi put stvoren nacionalni okvir za razvoj školske sportske baze. Pokrenuli smo i Univerzalnu športsku školu, namijenjenu djeci od šeste do desete godine života.

Zašto mislite da ste najbolji kandidat za HOO?

- O tome tko je najbolji kandidat, neću odlučivati ja. Ono što ću ja ponuditi hrvatskom sportu jest ono što je danas najpotrebnije: iskustvo, znanje, viziju i dokazive rezultate. Sport nije samo dio mog profesionalnog puta — on je dio mog identiteta. Od karatea, nogometa i atletike do taekwondoa, sport me oblikovao u svemu što jesam: naučio me disciplini, poštovanju, upornosti i odgovornosti. Imao sam privilegij osvajati medalje, ali još veću čast imao sam voditi sustave koji stvaraju uvjete za uspjeh generacija sportaša. Znam kako izgleda put sportaša, ali i put onih koji grade sustav — i ta kombinacija danas je rijetka i dragocjena. Bio sam ministar resora sporta, imam iskustvo u osnivanju i vođenju velikih zdravstvenih sustava, čelnik sam Hrvatskog taekwondo saveza, najtrofejnijeg pojedinačnog olimpijskog sporta čiji su natjecatelji od samostalnosti Hrvatske osvojili 434 medalje na olimpijskim, svjetskim, europskim i mediteranskim igrama. U ovu utrku ulazim isključivo zbog hrvatskog sporta. Moj cilj nije funkcija — moj cilj je sustav koji će biti bolji, pravedniji i snažniji nego što je danas.

Kako mislite surađivati s Vladom RH i nadležnim ministarstvom?

- Prije svega, važno je naglasiti ono što je temelj svakog modernog sportskog sustava: Hrvatski olimpijski odbor djeluje kao neovisna nevladina organizacija, dok je uloga države stvaranje uvjeta za razvoj sporta. Ta dva sustava imaju različite odgovornosti, ali zajednički cilj — snažan, održiv i međunarodno konkurentan hrvatski sport. Zato odnos mora biti partnerski, transparentan i institucionalno utemeljen. HOO vodi hrvatski sport, predstavlja ga međunarodno i brine o sportašima. Ministarstvo turizma i sporta osigurava regulatorni okvir i financiranje. Vlada daje stratešku i infrastrukturnu podršku te prepoznaje sport kao nacionalni interes. Takav model suradnje u potpunosti je usklađen s međunarodnim standardima i praksom nacionalnih olimpijskih odbora diljem svijeta. Posebno je važno istaknuti da je Vlada Andreja Plenkovića u posljednjem desetljeću sedmerostruko povećala ulaganja u sport. To nije samo brojka, nego jasna poruka da je sport prepoznat kao strateška vrijednost Hrvatske.