Prošlo je punih 30 godina od osvajanja prvog olimpijskog zlata u Atlanti 1996.

Svima nam je poznata sintagma "dogodilo se na današnji dan", a odnosi se na HRT-ovu emisiju koja nudi odabir događanja kroz povijest, a koja su se dogodila na određeni dan i svojim značajem zaslužila da ih se prisjećamo i o njima govorimo.

Jedan od takvih trenutaka koji zaslužuju spomen na ovaj 4. kolovoza jest osvajanje prvog povijesnog zlata za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama. Učinila je to muška rukometna reprezentacija prije točno 30 godina u Atlanti 1996. Prije točno tri desetljeća hrvatska je momčad, predvođena izbornikom Velimirom Kljaićem, nakon sjajno odigranog turnira u finalnoj utakmici pobijedila Švedsku rezultatom 27:26.

Nakon prvih hrvatskih samostalnih Igara na kojima su osvojena tri odličja - srebrna medalja muške košarkaške reprezentacije te dvije brončane medalje koje je osvojio Goran Ivanišević u pojedinačnom turniru i u paru s Goranom Prpićem u turniru parova, rukometaši su kući iz SAD-a došli ovjenčani pobjedničkim lovorikama. Da, prošlo je već punih 30 godina od tog rukometnog čuda u Atlanti koje je velikim slovima ostalo upisano u povijesti hrvatskog sporta i bilo i ostalo zapamćeno kao jedna od najljepših stranica domaće sportske povijesti.

Doček zlatnih rukometaša sa Olimpijskih igara u Atlanti

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

I prije tih Igara u Atlanti hrvatski su rukometaši sudjelovali u osvajanju zlatnog olimpijskog odličja, osvojili su ga 1972. u Münchenu u sastavu tadašnje Jugoslavije, no ponavljanje tog ogromnog uspjeha u dresu samostalne Hrvatske ostalo je posebna priča.

Taj ogromni uspjeh, koji je ostao prva hrvatska priča iz Atlante, došao je u potpunosti neočekivano nakon slabog nastupa na Europskom prvenstvu iste te godine u Španjolskoj. Momčad sastavljena od sljedećih igrača - Venio Losert, Valter Matošević, Patrik Ćavar, Vladimir Jelčić, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Slavko Goluža, Goran Perkovac, Valner Franković, Zlatko Saračević, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Bruno Gudelj, Alvaro Načinović, Božidar Jović i Nenad Kljaić - predvođena, nažalost, pokojnim Velimirom Kljaićem, ispraćena je u "Novi svijet" bez velikih očekivanja, a vratila se kao veliki pobjednik.

Niti mjesec dana ranije u momčadi na EP-u nije vladalo posebno dobro raspoloženje, iako je reprezentacija tih godina već osvojila dva odličja - europsku broncu u Portugalu 1994. te svjetsko srebro godinu dana kasnije na Islandu. Nakon svojevrsnog kiksa u Španjolskoj, Abas Arslanagić dao je ostavku, a naslijedio ga je Kljaić, koji je dva mjeseca kasnije reprezentaciju doveo do vrha Olimpa.

Irfan Smajlagić na dočeku zlatnih iz 1996.

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Put do olimpijskog zlata nije bio nimalo lagan, posebno u svjetlu činjenice da je i Atlanta na početku pomalo nalikovala na Španjolsku. U prvoj utakmici protiv Švicarske hrvatski su rukometaši gubili, u jednom trenutku čak sa šest razlike (13:19), da bi na kraju iščupali tijesnu pobjedu 23:22. Uslijedile su relativno lake pobjede protiv Kuvajta (31:22) i SAD-a (35:27) i nakon toga povijesna pobjeda protiv jedne od tada najmoćnijih reprezentacija svijeta, Rusije (25:24). U toj je utakmici Kljaić u ključnom trenutku, u zadnjoj minuti utakmice, na vrata poslao Valtera Matoševića da pokuša obraniti sedmerac. Pozvao ga je na kratki savjet u zadnji trenutak kako bi dodatno iznervirao izvođača Dmitrija Torgovanova. Naravno da "Kljun" nije imao neki posebno pametan savjet, no trik je ipak upalio - Valter je obranio taj sedmerac pri rezultatu 24:24, da bi u sljedećoj akciji Božidar Jović zabio pogodak s devet metara i donio polufinale.

Bodovna zaliha bila je takva da je izbornik u zadnjoj utakmici u skupini sa Švedskom poštedio četvoricu najboljih igrača, čuvajući ih za polufinale s Francuskom. Kljaić je osjetio da će s Francuskom ići lakše nego sa Španjolskom. I bio je u pravu, a time je od legendarnog švedskog izbornika Bengta Johanssona sakrio svoje adute. Francuska je zaista u polufinalu bila poražena (24:20) te je izboreno veliko finale protiv velikog favorita. Šveđani su u tom trenutku bili momčad bivših svjetskih i europskih prvaka i samo im je nedostajalo olimpijsko zlato. Hrvatska im je to uskratila na veličanstven način. Već na poluvremenu hrvatski su igrači imali velikih pet pogodaka prednosti (16:11). Šveđani se nisu predavali, približili su se u nastavku samo na gol minusa, ali više od toga nisu mogli. Pogodak odluke, 13 sekundi prije kraja, zabio je Nenad Kljaić s crte za ogromno slavlje u Georgia World Congress Centru. Zlatne medalje je svojim Hrvatima uručio Antun Vrdoljak, koji je u ime MOO-a bio zadužen za rukometni turnir u Georgia Domeu.

Valter Matošević proslavlja zlatno olimpijsko odličje

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Uz pokojnog Kljaića u stožeru reprezentacije bili su također, nažalost pokojni, Vlado Nekić te Zdenko Zorko, Vladimir Rončević, Stanislav Peharec, Damir Suman i Josip Guberina. Među nama, na veliku žalost, već odavno nema Iztoka Puca i Zlatka Saračevića. Prisjećanje na veliku obljetnicu olimpijskog zlata podsjećanje je i na njih. Uspjeh koji je tada ostvaren pozicionirao je hrvatski rukomet u sami svjetski vrh i otvorio put ka svim ostalim uspjesima koje su generacije nakon njih ostvarile - svjetskim zlatom iz Portugala 2003. i novim olimpijskim zlatom u Ateni 2004., te brojnim drugim kasnijim odličjima s velikih natjecanja.

Hrvatski rukometni savez uskoro planira organizirati službenu proslavu ovog velikog uspjeha. S malom odgodom, naravno, zbog ljetnih godišnjih odmora...