Obično ga gaze. Ako pobijedi, sve je dobro, ako izgubi, ništa nije dobro. Imali smo jako puno sjajnih trenera koji su osvajali zlata, medalje, ali Dagur Sigurdsson je došao u tu priču potpuno drugačije. Miran je, makar je sve više Hrvat, a sve manje Islanđanin po izjavama. Uvijek će potencirati samo momčad, tražiti pozitivu čak i u trenucima koji govore sasvim drugačije. U korist momčadi će eksplodirati kao nikad u životu nije eksplodirao, što je iznenadilo i EHF. Ali i taj dio je sjajno iskomunicirao, makar je mnogima pao jako teško. Vukao je poteze, nije svaki put pogodio, ali je pogodio u puno više slučajeva. Pokazao je i kockarsku nit, vjerujući u momčad koju čini 20 igrača, a ne samo 16 na terenu.
I baš iz toga je izvukao maksimum ove momčadi na Euru koji je završen prije desetak dana, koji je bio sve osim jednostavan. Nikad niti u jednom trenutku nije kukao da nema Šipića, da se Ljevar ozlijedio, da je od lani ostao bez Duvnjaka, Karačića, Pešića, da je teško bez Srne. Da su Lučin, Srna, Klarica došli na pripreme nakon dva mjeseca neigranja u klubovima, da su mnogi u svojim klubovima bili u podređenim rolama, a reprezentacija je tražila nešto sasvim drugo.
Do kraja je vukao maksimum iz svakoga, makar je bilo i evidentnih slučajeva da igrač više ne može, ali mu je vjerovao do samog kraja. Zato su bili momčad, on je vjerojatno najzaslužniji za to. I ako ga upitaš za neki problem, nećeš čuti odgovor. Samo pozitiva, mi smo tim, to je bila cijela filozofija. A to je stvarno jako teško i ostati pozitivan u svemu tome je nešto što Dagura Sigurdssona čini posebnijim od svih prethodnika. Nije to nikakvo veličanje, glorificiranje zato što je osvojio medalju, to je jednostavno činjenica koja traži respekt. I njega je napao imunitet nakon Eura, trenutno je već u Njemačkoj, gdje ga čeka analitički posao, ali je našao vremena odgovoriti na pitanja da bismo zaokružili ovu lijepu siječanjsku priču.
Može li se u nekoliko riječi objasniti kako ste od tima s puno problema i loših realnosti (ozljeda Šipića, neigranje igrača zbog ozljeda) uspjeli kroz Euro izgraditi superteam?
- Imali smo problema prije turnira, to je često slučaj u aktualnim vremenima s kojima se moraš znati nositi. Ljevar je bio važan igrač za nas zadnjih nekoliko mjeseci, računao sam na njega ozbiljno. Utakmica protiv Makedonije je bila važna, pokazao se Raužan i znali smo da možemo računati na njega. Nakon toga važno je samo bilo raditi na toj atmosferi, momčadskom duhu i dobiti taj momentum.
Koji je bio presudni trenutak u toj priči?
- Najopasniji dio je bila utakmica protiv Nizozemske, imao sam neki čudan, specifičan osjećaj vezano uz tu utakmicu još od izvlačenja, obzirom na to kakvu momčad imaju i činjenicu da je njihov trener Staffan Olsson, koji je zapravo bio u domaćoj atmosferi. Jasno je kakva je to priča bila. Međutim, odigrali smo dobro i to nam je dalo malo slobode i olakšalo situaciju, jer smo znali da idemo dalje. Nakon toga poraz od Švedske i pobjeda u ključnoj utakmici protiv Islanda. Nakon toga bili smo u dobroj poziciji, osjećali smo se dobro. Ozljeda Srne promijenila je dosta toga u napadu i obrani i bilo je teško izbalansirati sve.
Kakvo ste razmišljanje imali nakon Švedske, možemo li se izvući, jeste li mislili da bi Švicarska mogla „pomoći“?
- Bio sam mišljenja da još uvijek imamo šanse, nisam razmišljao o Švicarskoj kao momčadi koja bi nam mogla pomoći, već o opasnoj momčadi koja je odigrala sjajan turnir i koja je mogla otići i dalje nego što jest. Odlična momčad, to smo znali još od prijateljskih utakmica tamo u 11. mjesecu, jednako kao Nizozemska. Možda jedna od najboljih momčadi kada je u pitanju uzlazna putanja, nešto kao Portugal posljednjih 8–10 godina, i bit će sve teže protiv njih. Velika razlika nego možda prije 15 godina. Razlika je svakim turnirom sve manja.
Koja je za vas osobno bila najteža utakmica na turniru?
- Utakmica protiv Nizozemske je bila najteža za mene. Protiv Gruzije smo bili pod pritiskom, to nam je pokazalo kako male stvari mogu utakmicu odvesti u potpuno krivom smjeru, odnosno kako nas mogu lansirati gdje želimo biti. Ali da, Nizozemska – definitivno najteža utakmica na turniru.
Koje su bile najbolje igre ove momčadi na turniru?
- Teško je odabrati, obično gledam na utakmice tako da gledam pozitivne i negativne stvari u svakoj utakmici. Nismo odigrali savršenu utakmicu, nikad ne odigraš savršeno. Nijedan igrač nije odigrao svih devet utakmica na savršenoj razini, iako je David Mandić došao jako blizu toga, bio je nevjerojatan na ovom turniru, ali sve zajedno smo bili dobri. Obje utakmice protiv Islanda bile su dobre, taktički, imali smo kontrolu, zadovoljan sam. Slovenija i Mađarska u dva dana bilo je teško. Kažem, ni u jednoj nismo bili savršeni od početka do kraja.
Nije vam običaj, uvijek je team u prvom planu, ali izdvojili ste Davida Mandića?
- Obično ne treba naglašavati takve neke igrače, jer svakako zabijaju puno golova, igraju sjajno, međutim, pogledamo li sveukupno stvari koje David Mandić radi, možda navijači niti ne primjećuju, ali bio je nevjerojatan, obrambeno i napadački... Za medalju su zaslužni i Šušnja i Mamić, koji su pokazali da su nevjerojatni obrambeni igrači, možda i jedni od najboljih. Ali da, kada se biraju najbolje postave turnira, takvi neki igrači obično prođu ispod radara i zato sam htio naglasiti njih nekoliko koji su zaista odigrali herojski.
Jesmo li se pomaknuli na onoj zamišljenoj tablici kvalitete bliže Danskoj i kako ukupno ocjenjujete Euro?
- Ima 10 momčadi koje love Dansku, to se nije promijenilo. Ponekad Njemačka, Francuska, mi, Island, Švedska, Slovenija, Mađarska, Španjolska. Mnogo. Možda se nekome čini da je normalno osvojiti medalju dva natjecanja u nizu, međutim, to je jako, jako rijetko i jednostavno moramo to iskoristiti kao motivaciju da i na idućem turniru budemo na postolju.
Iduće godine je SP u Njemačkoj, a kraj ciklusa je u Los Angelesu na Olimpijskim igrama. S čim ste bili zadovoljni, a što biste popravili? Kakav plan imate?
- Iznimno važno za nas bilo je da se izravno kvalificiramo za SP, što nam daje vremena u trećem i petom mjesecu da odigramo utakmice bez pritiska rezultata i iskoristimo vrijeme da razvijamo neke stvari. Svi mali koraci važni su za ono što slijedi. Stvarno idemo korak po korak. Ne razmišljam još o Los Angelesu, nekako nam je predaleko, treba se prvo kvalificirati. Korak po korak – zaključio je Dagur Sigurdsson.
Nije nam ovaj put rekao da smo potpuno ludi, makar se u to uvjerio savršeno. Odsvirao je novu pjesmu na dočeku u Zadru, uživao je s razlogom. Smirio je reprezentativnu nervozu, uveo neka svoja pravila i ponovno imamo tim koji na svako natjecanje ide pokušati napraviti nešto veliko. To je privilegija. Nije bilo jednostavno nakon Pariza, ali je priča krenula drugačijim tijekom i danas smo svi sretni i ponosni zbog toga. I ne treba ga uspoređivati bilo s kim, on je svoj, kao i mnogi koji su nam donosili medalje prije njega. Suština je da ih donose, a bilo je hrabro 2024. donijeti u takvoj tradiciji takvu odluku. Sada je apsolutno sve lako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....