Zagreb ima priliku u Europi, traži ‘čudo‘ za prolaz, ali više od svega - ravnopravan tretman

Ono što smo gledali na Euru u Danskoj i Švedskoj sigurno će se nastaviti i u ostatku klupske sezone koja ulazi u odlučujuću fazu. No, pritisak ne smije izmaknuti kontroli, što ne bi bio prvi put slučaj. Trenutni poredak u europskom rukometu sugerira da nisu svi jednaki, a lanjska i ovogodišnja povijest to samo pokazuje. Sigurno vam je u sjećanju lanjska sezona, kada Zagreb nije imao pošten tretman u završnici, kada je, već otpisan, dodatno kažnjavan. Ove sezone već je to osjetio u Parizu i Szegedu, a nalazi se u vrlo sličnoj situaciji u kojoj su ga mnogi skloni otpisati četiri kola prije kraja, u prilici za prolaz. Sportaši zaslužuju šansu. No kako god, neke se stvari ne bi smjele ponavljati i minimalna je stvar da klubovi u završnici imaju ravnopravan tretman. Što god rekli iz EHF-a, to tako nije bilo, ni lani ni ove sezone. Zagreb je, istina, jedne sezone dobio povjerenje za nastup, no to nije razlog da se tretira neprimjereno, jer to, zbog cijele povijesti, nije zaslužio.

Zagreb je u fazi preslagivanja za iduću sezonu, događaju se svakakve promjene, dolasci i odlasci, no suština vrijedna za primijetiti jest da će se dio hrvatskog tima opet skupiti u dresu Zagreba. Uvijek je idealno da im se daju prilike na ovakvoj razini, ako ne u Zagrebu, onda u Nexeu i Sesvetama, koji u ovom trenutku odskaču. Tako su s vremenom odrastali Mandić, Srna, Klarica, koji su danas to što jesu, a sutra bi trebali Ćeško, Pavlović, Raužan, Matošević. Bili su Musa, Gojun, Čupić, sada je Karačić, vratio se Meštrić, tu je Glavaš… Uvijek je idealno imati svoje, ali uvijek to nije moguće.

Podsjetimo, do kraja Lige prvaka Zagreb doma ima Pariz i Wislu, a u gostima je kod Barcelone i GOG-a. Zagreb je posljednji, osmi u skupini, i ima 2 boda; Pelister ispred njega ima 4, PSG 6, a GOG 8. Teško je loviti, nije realno, ali Zagreb ima pravo na nadu i ravnopravan tretman u završnici grupne faze. Vidjet ćemo što će još kineski predznak donijeti kada je riječ o promjenama za novu sezonu, koje bi trebale biti bitne i velike.

Podravki je do kraja grupne faze ostalo odigrati dvije utakmice. Ona odlučujuća je protiv Krima iduće subote. Uz sve svoje probleme, Podravki isto ne trebaju drugačiji. Dojam je da je Slovenija u nekim stvarima bliža ‘oltaru’ u ovom trenutku, ali to se ne smije vidjeti i to je ono što je odgovornost EHF-a.

Uplela se u europsku priču i Lokomotiva. Slomile su je ozljede, ali ima šansu protiv Oldenburga doma, a jasno je da je njemački tim uvijek na višoj cijeni u odnosu na naš. Ni to se u utakmici koja bude odlučivala ne smije vidjeti. Mnogi su skloni te stvari nazvati nebitnima, ali, na veliku žalost rukometa, one su postale itekako bitne i važne i to je stvar s kojom se EHF mora u skoroj budućnosti uhvatiti u koštac, kako bi se velika podjela u europskom rukometu, sve veća, spriječila i izbjegla u korist sporta. To je iznimno važno.

Epopeja iz Malmöa i Herninga samo je idealan predložak ove priče. Zato je ta naša bronca s Eura pravi pothvat. To je jako teško, to je čak i jednog mirnog Islanđanina izbacilo iz takta nekoliko puta — sjećate li se burnih reakcija s klupe, žutih kartona — da ono izlaganje iz Herninga ni ne spominjemo. Mi smo sigurni da on to nije želio. Pa ako nisu vjerovali nama, valjda će sada biti barem malo drukčije. To zaslužuje — sport! Taman i da ispadnemo, neće svijet ni stati ni propasti. Niti ćemo ikad, ako mislimo, biti neprijatelji bilo kome. A ne, ta priča neće ići — nikada.