Nije ni kiša spriječila Zadrane da dočekaju svoje brončane rukometne heroje. Sjajni Luka Lovre Klarica i zadarski Islanđanin, izbornik Dagur Sigurðsson, na pozornicu Narodnog trga, začinjenog pjesmom i obojenog kockicama, popeli su se nešto iza 17 sati.
Žar je još u nedjelju zapalio Klarica, kada je na dodjeli medalja preko ramena prebacio šal zadarske svetinje – KK Zadar, dok je Sigurðsson nakon zagrebačkog dočeka zasvirao i zapjevao „Dalmatinac sam“, s nešto izmijenjenim stihovima. Ne treba ni spominjati kakvo je oduševljenje izazvao kada je prije gotovo točno godinu dana, na istom mjestu, sa šalom Zadra predvodio navijanje: „Mi smo Zadrani, Zadar je naš“. I naravno da je sve to, uz veličanstven uspjeh reprezentacije, bio povod da se ponovno ispuni Narodni trg, kako bi se dostojanstveno zahvalilo zadarskom ogranku rukometnih junaka za sreću koju su priredili hrvatskom pučanstvu.
Iako je kulisa je bila poprilično „tmurna“, Zadranima to nije smetalo. Glasnice su zagrijavali uz Zaratino bend i DJ-a, najčešće stihovima miljenika ove generacije Marka Perkovića Thompsona, a sve je eruptiralo kada su se, nešto iza 17 sati, na pozornicu popeli Klarica i Sigurðsson, dok zbog bolesti nije bilo kondicijskog trenera Šime Tomaševića.
– Jako vas je lijepo vidjeti, hvala vam – započeo je Klarica, no prekinuo ga je gromoglasni pljesak.
– Bili smo malo satrani od svega, no sve se isplatilo jer smo se vratili s medaljom. Svaka medalja je pamtljiva i svaka ostaje kao jako lijepa uspomena. Bilo je jako bitno ponoviti uspjeh, hvala svima koji su vjerovali u nas, sretni smo – poručio je zadarski desni vanjski.
Legendarni zadarski voditelj Igor Jelenić Toto kasnije je „izrešetao“ Klaricu s nekoliko brzopoteznih pitanja, tijekom kojih je brončani rukometaš otkrio kako mu je cimer, a ujedno i jako dobar prijatelj Matej Mandić, pozdravio je Marina Šipića, za kojeg je rekao da im je jako nedostajao, a dotaknuo se i izbornika:
– Mislim da nas je jako dobro posložio, što pokazuju i rezultati. To je jedan miran čovjek koji čeka svoj red – nasmijao je Klarica navijače pokazujući na Sigurðssona, koji je mirno čekao svoj red za mikrofonom.
Za kraj je na Totovo pitanje odgovorio da ne zna je li Dagur naučio „zadarske postulate“ poput ispijanja kave dva sata, odlaska na lignje, igranja basketa i trešete, no poručio je da zna kako voli ispijati pivicu u obližnjem zadarskom kafiću.
Nakon ovacija palicu je preuzeo Dagur Sigurðsson, kojeg su Zadrani preimenovali u Davora:
– Hvala svima na dolasku, hvala vam što ste mi od prvog dana priredili dobrodošlicu. Volim doći ovdje, ne samo zbog lijepog vremena već i zbog dobrog osjećaja – izjavio je pa se našalio:
- Lakše je bilo osvojiti medalju nego pronaći stan u Zadru.
Nije želio puno pričati o tretmanu Hrvatske na prvenstvu, kazavši da je sve rekao na popularnoj presici, a upravo je tada pobrao dodatne simpatije hrvatskog puka. A onda je ponovno očarao sve. Uzeo je gitaru te otpjevao i odsvirao legendarnu pjesmu Princea „Purple Rain“. I to vrlo, vrlo dobro. Prolomio se gromoglasan pljesak, a za kraj su Klarica i Sigurðsson zajednički poveli: „Mi smo Zadrani, Zadar je naš“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....