Mladi Hrvati pale svjetla nade u Beogradu. Stvaraju se novi reprezentativci koji vraćaju vjeru u rukomet

Ako "na mladima svijet ostaje", a to je stvarno tako, hrvatski rukomet ne treba brinuti za budućnost. Premda je nedavno hrvatska U-20 muška rukometna reprezentacija pod vodstvom izbornika Denisa Špoljarića zauzela tek 16. mjesto na Europskom prvenstvu održanom u Rumunjskoj u srpnju i ostala bez nastupa na sljedećem SP-u, "krvnu sliku" popravlja u Beogradu - također na EP-u - generacija igrača do 18 godina pod vodstvom izbornika Branimira Kutnjaka, inače trenera Dubrave. Njegovi su igrači u prvoj utakmici turnira pobijedili Izrael (33:29, David Bajan 11 golova, Roberto Lucas Pitt 9); zatim su sa 26:24 slavili protiv Portugala (Pitt 10 pogodaka). Time su osigurali prolaz u drugi krug s prve pozicije i dva prenešena boda, da bi nakon toga u nevažnoj utakmici bili poraženi od Češke rezultatom 29:33, u kojoj je Kutnjak odmarao neke igrače, čuvajući ih za najvažnije utakmice nastavka turnira.

Da, na mladima svijet ostaje, a to su naši mladi rukometaši u ovoj dobnoj skupini redovito pokazivali te su od 1992., otkad je ustanovljeno EP za ovu dobnu kategoriju, jedna od najuspješnijih nacija. Na prošlom U-18 EP-u 2024. održanom u Crnoj Gori mladi su Hrvati bili 13., što je bio najgori plasman u 17 dosad održanih turnira najboljih na Starom kontinentu u ovoj dobnoj kategoriji. Naši nepunoljetni rukometaši bili su dvaput zlatni - u Estoniji 2006. i Crnoj Gori 2010., osvojili su i tri srebra - 2004. u Srbiji i Crnoj Gori te na domaćem terenu 2016. i 2021., a još su jednom igrali u polufinalu (2018.)... To ih je dosad održalo na trećem mjestu po uspješnosti, iza Šveđana i Nijemaca, koji imaju po tri zlata i veći ukupni broj osvojenih medalja.

Onu prvu zlatnu generaciju 2006. vodio je proslavljeni Irfan Smajlagić, a profilirala je igrače kao što su Domagoj Duvnjak, Manuel Štrlek, Igor Karačić, Ivan Pešić, koji su kasnije postali istinske rukometne zvijezde. Onu drugu, pak, iz 2010., vodio je Silvio Ivandija s pomoćnikom Ivanom Balićem, a ta je generacija "dala" Filipa Ivića, Mateja Ašanina, Stipu Mandalinića, Luku Šebetića, Šimu Ivića...

Niti ona prva srebrna momčad iz 2004. (Duvnjak, Ivan Čupić, Marko Kopljar, Jakov Gojun, Željko Musa, Ivan Pešić, Alen Blažević..., izbornik također Smajlagić) nije bila puno slabija, kao ni ona druga srebrna iz 2016. (Halil Jaganjac, Josip Šarac, Tin Lučin, Filip Vistorop, Nikola Grahovac...). U ovoj je izbornik bio Luka Panza.

Krešo Ivanković vodio je posljednju srebrnu momčad 2021., a u postavi je imao današnje A-reprezentativce Dominika Kuzmanovića, Mateja Mandića i Zlatka Raužana...

S punim, zato, pravom sada očekujemo da će i netko od trenutačnih Kutnjakovih igrača također činiti okosnicu ili barem manji dio nasljednika sadašnje uspješne A-reprezentacije.

- Sve je teklo u skladu s planovima, onaj pravi turnir je nakon završetka prvog kruga tek započeo. Ova naša generacija je dobra skupina mladih igrača koju najviše odlikuje borbeni duh i pravi sportski karakter. Dečki su dobra "klapa" i od mnogih od njih se u budućnosti očekuju lijepe stvari. To se prvenstveno odnosi na organizatora igre Lucasa Pitta, koji je to i potvrdio u prvim utakmicama EP-a. Isto se odnosi i na Davida Bajana na lijevom krilu. Tu su i pivot Vice Badurina, koji je trenutačno ozlijeđen, baš kao i vanjski Ivano Orlović. Iz te generacije ističe se i Diego Bassanese, koji je otišao kod Line Červara u Pelister, rekao je izbornik Kutnjak u pauzi između utakmica u Beogradu...

Kao najveće suparnike na tekućem turniru Kutnjak je istaknuo Islanđane, Nijemce, Dance, Slovence, koji su u dosadašnjem tijeku EP-a najviše pokazali.

Bez obzira na to što njegovi igrači ostvare u nastavku turnira - imena tih - još uvijek dječaka - treba zapamtiti i treba pratiti njihov razvoj. Oni najbolji sigurno će nastaviti stopama svojih slavnih prethodnika, koji su u zadnjih 30 i nešto godina osvojili tri olimpijska zlata i jedno svjetsko, te još pregršt srebrnih i brončanih odličja na velikim natjecanjima. Posebno treba apostrofirati Lucasa Roberta Pitta - mnogi kažu novog Ivana Balića... Da bi pokazao da zaslužuje mjesto u takvoj rečenici, ovaj mladić treba još dosta "žganaca pojesti", ali želimo u tako nešto vjerovati...