Ima tomu sada i koji mjesec više od godinu dana od kako Hrvatska u rukometu ima novog kapetana nacionalne momčadi. Legendarni Đakovčanin Domagoj Duvnjak oprostio se od reprezentativnog dresa u veljači prošle godine, s finalom SP protiv Danaca. Skinuo je majicu, a baklju lučonošu ove momčadi prepustio Ivanu Martinoviću. Visoki i vječno nasmiješeni pozitivac, takav smo barem dojam sami stekli, onako, sa strane u povremenim praćenjima ove momčadi. Mladić koji je početkom ove godine bio i jedan od trojice službenih kandidata za IHF-ovu nagradu za najboljeg rukometaša svijeta za 2025. Konkurencija su mu bili Danci, Matias Gidsel i Emil Nielsen. Lijepo društvo. Dostojno našeg Ivana.
Kada je preuzeo na sebe kapetansku ulogu, ali još i danas, više od godinu dana kasnije, usta su mu puna Domagoja Duvnjaka.
- "Tako nas je Dule učio"; "To je sve Duvnjakov pristup"; "Rasli smo, stasali i borili se za Hrvatsku onako kako je to Duvnjak činio"; "Dule nam je nadahnuće"...
Sve su to rečenice koje je Ivan Martinović odašiljao prije godinu dana, ali odašilje i dan-danas. Doslovno ne dopušta odlazak Duvnjakovog "duha" iz svlačionice, iz ove reprezentacije. Jednako je mislio međutim i puno prije, na svojem reprezentativnom početku...
- Svi znaju da je Dule oduvijek bio moj idol, i naravno Ivano Balić, kada su u pitanju ti trikovi koje apsolutno obožavam. A Dule kao vođa, kao osoba izvan terena, pokazao je kako se treba boriti za Hrvatsku i kako se ponašati izvan igre - tako zbori Domagoj Duvnjak sada, u travnju 2026. u razgovoru za mrežnu stranicu Europskog rukometnog saveza, EHF (eurohandball.com), autorice Danijele Vekić.
Ono što nije izneseno ona stranicama EHF-a, a daje dodatnu poveznicu Martinovića i Duvnjaka je i podatak da je Martinović kada je prvi put pozvan u A vrstu, na pripreme za kvalifikacije za EP 2020., u Osijeku bio cimer baš s... Domagoj Duvnjakom. Pet godina kasnije će se ispostaviti da je to zapravo bila "soba kapetana". Da, ima i neka fotka iz 2010. s EP u Austriji kada se pak Ivano Balić fotografirao u Beču društvu malih hrvatskih navijača, a jedan od njih je bio Ivan Martinović. Tada je bio klinac od 12 godina, u svom rodnom Beču. Da, naravno da je navijao i bio opčinjen Hrvatskom, a ne državom rođenja. Nisu mu to baš dobro prihvatili u Austrijskom rukometnom savezu, koju godinu kasnije kada je već odlučio igrati za domovinu svojih roditelja. U biti, i za svoju domovinu. No, ostavimo se davnašnje ljutnje Austrijanaca i vratimo intervjuu za eurohandball.com.
Ivan Martinović je desni vanjski, ali počeo je kao desno krilo. Slično? Pa, možda. Evo što o tomu veli Ivan.
- Znam kako je čekati loptu kao krilni igrač, pa zato danas volim dodavati na krilo jer znam da nije lako samo trčati gore-dolje bez dobivanja lopte. Mislim da su krila zadovoljna mojim dosadašnjim asistencijama. Na svakoj poziciji uvijek morate skupiti iskustvo koje vam pomaže, tijekom cijele utakmice, u obrani i napadu. Kad sam bio još mali i mlad, igrao sam sa svojim starijim bratom i starijom generacijom, uvijek počevši na krilu dok se nisam probio do desnog vanjskog - objašnjava Ivan i nastavlja.
Koliko god danas bio etablirani igrač svjetske klase, kapetan hrvatske reprezentacije, Ivan Martinović priznaje da uči još uvijek, dan-danas. Dosta toga s promijenilo ljetos, kada je stigao u moćni Veszprem.
- Otkad sam stigao, puno sam naučio. Sada vam mogu reći da više pozornosti posvećujem drugim pozicijama,. Do nedavno sam uglavnom gledao playmakera i desno krilo, ono što je bilo odmah pored mene, ali sada stvarno pratim kretanje i lijevog vanjskog i pivota, lijevog krila također. Taj širi pogled na igru, to je ono u čemu sam se, rekao bih, najviše poboljšao ove sezone - zbori Ivan Martinović.
U napadu, kada dođe trenutak, to je druga priča. Sva priprema i čitanje ustupaju mjesto osjećaju, onome što dolazi prirodno. Pogotovo u ključnim trenucima.
- Ne previše razmišljam o tome. U tim posljednjim trenucima napada to je čisti instinkt. Nema puno razmišljanja, jer u trenutku kada skočim, već sam u zraku i moram odmah odlučiti hoću li dodati, asistirati nekome ili pucati. Sve je u milisekundi. Mislim da je to iskustvo i instinkt više od svega.
Obrana je područje o kojem govori s istom iskrenošću.
- U Veszprému igram u obrani i imam veliko povjerenje trenera. Što se tiče reprezentacije, mislim da izbornik Sigurdsson to radi taktički. Znam da ima puno utakmica u kojima ne igram previše u obrani, ali to je definitivno područje koje još trebam poboljšati. Ipak, zadovoljniji sam nego što sam bio prije nekoliko godina i mislim da može biti još bolje. Meni osobno, najteže je bilo naviknuti se na igru gore-dolje, posebno što se tiče tempa, jer je stvarno drukčije biti stalno u kontaktu, ali se brzo navikneš. Volim igrati u oba smjera, to mi je u prirodi, u oba smjera. To mi je ugodno. Lakše je postići gol ako znaš da si napravio sjajan start, ukrao loptu, pomogao u obrani. Koliko puta netko ukrade loptu i zabije u protunapadu, trčeći cijelom dužinom terena iz obrane. Možeš postići puno više golova ako pravilno odradiš svoj obrambeni rad - ozbiljno će Ivan koji je podario sjajan odgovor na upit što voli više - obraniti napad suparnika ili postići gol?
- Najviše volim pobjeđivati zajedno. To je za mene pravo uzbuđenje. Posebno kada je riječ o medalji ili naslovu. Mislim da nema boljeg osjećaja od zajedničkog slavlja u svlačionici, znajući koliko si naporno trenirao, koliko je toga iza tebe i da si to jednog dana zaista zaslužio.
Opisao je i što mu je u glavi dok sekunde istječu, a napeta je završnica, za medalju, za prolazak dalje...
- Izdrži još malo, izdrži još malo, sad ćemo zabiti. To si ponavljam u glavi. Pozitiva. Pokušavam ostati optimističan bez obzira koliko je situacija teška. Na primjer, protiv Islanda za brončanu medalju na zadnjem EP, vodimo šest, a onda odjednom zaostajemo za jedan gol. Sve što želim je pozitivna energija na terenu, bez panike. Pogotovo sada kao kapetan s Hrvatskom. Uvijek sam to radio za sebe, a sada to želim učiniti za cijelu momčad bez obzira gdje igram.
Ivan Martinović, hrvatski kapetan. Nasmiješeni pozitivac i pakleno "jak" igrač, Sigurdssonova uzdanica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....