Sve je češća praksa da nekada odlični igrači sjedaju na važna trenerska mjesta, makar za ista nemaju prevelikog iskustva. Imidž je jako puno danas i svaki kojem je slika događanja važna posegnut će za velikim imenom, makar ono u realnosti predstavlja put u nepoznato koji ruku na srce puno puta ne završi dobro. Prije neki dan Poljska se odlučila okrenuti u tom smjeru.

Na mjesto Patricka Rombela koji je pokušao, ali nije uspio izgraditi novu Poljsku, sjeo je legendarni poljski ljevak najbolje generacije u povijesti njihovog rukometa, Marcin Lijewski. Njegovog šmekerskog rukometa sigurno se sjećaju poklonici ovog sporta u najboljoj generaciji koja je za Poljsku osvajala medalje, srebro na SP u Njemačkoj 2007. i broncu na SP u Hrvatskoj 2009. godine. U toj generaciji bili su Szmal, Bielecki, Tkaczyk, Jurasik, Bartos Jurecki, vodio ih je Bogdan Wenta.

Marcin Lijewski (desno)

ATTILA KISBENEDEK Afp

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj kada smo mi trebali u finale, a došli su oni, poljski ljevaci Jurasik i Marcin Lijewski bili su dio najbolje svjetske sedmorke. E, sada će Marcin Lijewski pokušati probuditi Poljsku. Pokušat će, jer se Kielce i Wisla koji su nositelji poljskog rukometa oslanjaju na strance, pa Poljaka u izboru nema previše, što mu sigurno otežava situaciju. No, Morawski, Moryto, Oleyniczak, Siprzak i Sicko garancija su da Poljska ima temelj na kojem može krenuti u novi uspon.

Upoznat sa situacijom

Lijewski je jako dobro upoznat sa situacijom, jer na čelo reprezentacije dolazi s iskustvom Poljske lige. Vodio je Wybrzeze iz Gdanjska dvije godine, pa nakon toga tri godine bio na klupi Gornjika iz Zabrzea. To nisu bogati klubovi, ali su mu u pet godina sigurno dali dobru sliku realnosti poljskog rukometa u kojoj je preuzeo reprezentaciju. Lijewski ima sjajno igračko iskustvo iz najboljeg Flensburga u povijesti u kojem je svojedobno bio suigrač našem Blaženku Lackoviću, dok je Flensburg igrao europska finala i bio na njemačkom tronu.

Evo što je nakon imenovanja na prestižnu dužnost rekao Lijewski:

- Kada sam dolazio nisam postavljao nikakve uvjete, najvažnije mi je bilo da postanem izbornik. Prvi cilj je plasman za Euro 2024. i koncentracija je maksimalna na skorašnju utakmicu koja nas čeka u Italiji.

Podsjetimo, u skupini su još Francuska kao apsolutni broj 1 i Latvija koja to ne može pratiti. Dakle, o broju 2 odlučivat će Poljska i Italija.

Problem s bekovima

Šerif, kako ga zovu još od igračkih dana, ističe:

- U poljskom rukometu ima nekoliko zanimljivih igrača na kojima bi se mogla temeljiti reprezentacija, ali oni iz nekog razloga nisu do kraja svjesni svojih sposobnosti. Te razloge želim otkriti, jer moramo postati momčad koja ne može izgubiti bez borbe. Naši vratari i krila su europske razine. Imamo i dosta izbora na rotacijskoj poziciji, ima se tko boriti u obrani, pogotovo u središnjem sektoru. Veći je problem s bekovima. Ovoj poziciji nedostaju kreativni ljudi koji su dobri u pozicijskom napadu. Trudit ćemo se pronaći ili odgojiti dječake koji će to preuzeti na sebe.

Što će biti uspjeh?

- Uspjeh će biti kada ponovo budemo konkurentni svima.

Ugovor traje do 2028. godine.

- Vjerujem da ću ostati i duže od toga - zaključio je Šerif.