Nećemo biti originalni jer su to drugi uradili prije nas, pa ćemo ponoviti već ranije zapisano: hrvatski je rukomet možda dobio nasljednika Blaženka Lackovića, igrača koji prilično podsjeća na njega. To je Leon Ljevar, igrač slovenskog Slovana, od sljedeće sezone igrač skopskog Vardara.
Nek‘ se ne uvrijedi "Lac", jedan iz plejade najboljih hrvatskih rukometaša u povijesti, ali nekih elemenata za usporedbu ima, no mladi 25-godišnji igrač tek treba potvrditi. Kako je krenuo, nakon što se pojavio doslovno niotkuda, dat ćemo mu priliku da tako nešto dokaže. Izbornik Dagur Sigurðsson razmišlja na taj način jer ga je on i otkrio nakon Ljevarovih odličnih igara u dresu ljubljanskog Slovana s kojim je u šest utakmica Europske lige postigao čak 44 pogotka.
U dvjema pripremnim utakmicama sa Švedskom u Kristianstadu i Varaždinu Ljevar je potvrdio vrhunski kapacitet:
- Nije bilo loše, zadovoljan sam. Sad sam ja malo iskočio u ovoj pobjedi u kojoj je konačno pala i ta Švedska koju nismo dobili osam godina. No, to i nije toliko važno, Lučin je iskočio u prvoj utakmici, ja sada, momčad uvijek nekog izbaci. Važno je samo to da smo pobijedili i pokazali da možemo s najjačima. Važno je i to da su neki i od mene mlađi igrači potvrdili da se na njih može računati.
Ljevar je za reprezentaciju odigrao svega nekoliko utakmica, pripremnih kao što su bile ove sa Švedskom. Vjerojatno bi bio među putnicima na prošli EP i imao bi medalju da se nije ozlijedio:
- Ne volim se vraćati u prošlost. Ozlijedio sam se na prvom treningu i otpao. Bih li bio na popisu, to sad ne možemo znati. Takav je sport, takav je život, ali ne mučim se previše razmišljanjem o tome. Važno je samo da sam sada zdrav, najbitnije mi je odraditi sezonu do kraja i raditi dobro da ostanem u izbornikovom "fokusu".
Mladić razornog šuta i beskompromisan igrač u dva pravca, koji odlično može pokrivati većinu obrambenih pozicija, ima se tome pravo nadati:
- Igrati za reprezentaciju je nešto posebno. Ono što radimo po klubovima, to nam je posao. Teško je i opisati osjećaj koji donosi igranje za reprezentaciju, posebno na domaćem terenu, to je ono zašto radimo, treniramo. To je najveći gušt. Znam kako su se osjećali ovi dečki koji su sada debitirali, kao što sam ja nedavno.
Ljevar je jedan od onih igrača koji nisu bljesnuli u formativnim godinama, kao, na primjer, njegov sugrađanin Halil Jaganjac koji je kao klinac otišao u Pariz, a sada se muči s ozljedama:
- Nisam igrao u mlađim dobnim kategorijama za reprezentacije. Išlo je sve nekim zaobilaznim putem dok se nisam nametnuo u Ljubljani dobrim igrama u Europskoj ligi. Krenuo sam u Matuljima, igrao u Trsatu, Kozali, Zametu, slovenskoj Ribnici, sada u Slovanu. Išao sam polako, korak po korak. Slovan me je sada izbacio, a nadam se da ću kod Ivana Čupića otići još korak dalje. Igrat ćemo Ligu prvaka, a to mi je uvijek bio san i sad će se ostvariti. Dolje su i navijači posebni.
Leon je mogao završiti i u Zagrebu, a sad bi mogao igrati protiv Zagreba spoji li ždrijeb zagrebački i skopski klub:
- Bilo je nekih pregovora, ali mi se učinilo da ću imati više prostora u Vardaru. Svidio mi se projekt koji su mi prikazali, osim mene će u klub doći i Matteo Fadhuile-Prandi (polubrat francuskog reprezentativca Elohima Prandija, nap. a.), zatim Mohab Abdelhak koji nije previše igrao u Kielu. Slaže se neka mlada, perspektivna momčad, vjerujem da će mi biti dobro u Skoplju. Da, možda ću igrati protiv Zagreba...
Slovan je bio lijepa odskočna daska koju je Leo lijepo iskoristio:
- Šteta što smo, igrajući toplo, hladno, ispali iz skupine Europske lige, a mogli smo proći (bili su treći iza Skanderborga i Granollersa, bolji od rumunjskog Baia Mare, nap. a.). Ispali smo i u polufinalu slovenskog kupa od Celja i sad u finalu imamo dvije ili tri utakmice u borbi za naslov prvaka koji želimo uzeti. Zatim slijedi odmor pa iščekivanje nove sezone i novog okupljanja reprezentacije.
Izbornik Sigurðsson Ljevaru očito vjeruje i očito "vidi nešto u njemu". Vidio je u njemu nešto i bivši izbornik Goran Perkovac, koji ga je uvrstio na neke šire popise:
- Čini mi se da mi vjeruje i nadam se da će tako i ostati. Sadašnji izbornik mi je dao pravu priliku, učinit ću sve da se to ne promijeni i da budem među onima koji će na sljedeći SP u Njemačkoj. Imao je momčad svjetskih doprvaka, a zvao me. Sad je imao momčad s europskom broncom pa me opet zvao. Kažem, ne razmišljam previše o prošlosti, no bilo mi je jako teško kad sam ostao bez prilike biti dijelom momčadi koja je europskom broncom nastavila lijepi rezultatski niz. Bilo bi mi ostvarenje snova da idem u Njemačku i to u Münchenu, gdje će Hrvatska igrati kao da je doma...
Iako se relativno kasno probio, Leon je vrlo rano počeo s rukometom:
- Slijedio sam svojeg tri godine starijeg brata Fabijana, kako to često biva. On je igrao košarku pa sam igrao i ja, a kad je prešao na rukomet u ono vrijeme kad je Hrvatska rasturala, baš u vrijeme domaćeg SP-a 2009., prešao sam i ja. Tada su u školu došli treneri koji su "regrutirali" klince i mi nismo ostali imuni. Ta je generacija napravila puno za promociju rukometa kod nas. Brat danas više ne igra rukomet.
Nastavi li raditi i napredovati kao do sada, Ljevar bi stvarno mogao postati novi "Lac". Potpuno je posvećen, a priroda mu je dala što je trebala dati:
- Trudit ću se maksimalno iako još puno moram raditi da bi me uopće uspoređivali s takvim igračem. Rukomet mi je sve, imam djevojku, imam krug prijatelja s kojima najviše volim ispijati kave. To mi je jedini "hobi", sve ostalo dajem rukometu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....