Nakon svega, opet u najdražim bojama. Neopisivo. - stoji u opisu objave Luke Stepančića na društvenim mrežama iz ožujka 2023., kada je ponovno odjenuo hrvatski dres poslije kalvarije s ozljedama, iako se tada tek vraćao rukometu nakon dvije godine stanke. Bilo je to čitavo desetljeće poslije njegova debija za nacionalnu vrstu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, s kojega se vratio s broncom oko vrata, a ostavštinu je još zazidao sa srebrnom medaljom s Europskog prvenstva 2020., kada je bio treći hrvatski strijelac na turniru, iza Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića.

Stasitu "sedmicu" preko dvije godine nismo vidjeli u hrvatskom dresu, ali zato jesmo na - teniskom terenu. Stepančić se ponovno odazvao pozivu Marina Čilića na humanitarno-sportski spektakl "Gem Set Hrvatska" i u Karlovcu uzeo reket u ruke:

- Čim me Marin nazvao, odmah sam oslobodio ovaj dan za to. Da, mi rukometaši imamo visinu za servis, ali nemamo za ništa ostalo, ha, ha, dio nas je samo par puta u životu uzeo reket u ruke, ali ovdje je drugačiji cilj u prvom planu - smije se "bombarder" iz Labina, kojega smo ulovili u Karlovcu uoči početka glavnog dijela programa.

"Ne mislim stati"

Loptu smo, pak, s teniskih terena prebacili na rukometne. Prethodnu je sezonu odigrao u Győru i s 35 godina na leđima djeluje motivirano i "gladno" za izazove u novoj sezoni, koja ga također čeka u mađarskom klubu. Njegov je klub u prethodnoj sezoni završio na osmoj poziciji, a on je zabio ukupno 90 golova, odnosno prosječno oko 3,5 u 26 dvoboja, a naročito je važno istaknuti da je odigrao sve utakmice u sezoni.

- Bliži se 36. rođendan, sezona počinje za tjedan dana i imam važeći ugovor u Győru, gdje je veliki projekt kluba. Sretan sam, blizu sam kuće. Zdravlje je odlično već par godina, od svega onoga što je nekada bilo. Ne mislim stati i veselim se novoj sezoni.

S obzirom na to da se nije oprostio od reprezentacije, nada li se možda povratku u nacionalnu vrstu?

- Ne moram govoriti što znači reprezentacija meni i drugima. Bio sam tamo 11 ili 12 godina, ali trenutačno smatram da su mlađi igrači dobro preuzeli konce i situaciju, tako da se ne nadam nešto posebno, ali nikada se ne zna. Zdrav sam i sada samo uživam u rukometu.

Djeca s dresovima

Kako je on vidio prethodna dva velika natjecanja i dvije hrvatske medalje?

- Možda je prva medalja bila malo iznenađenje, ali sve nakon toga više ne može biti iznenađenje. Slično je kao i u nogometu, 2018. je možda bila iznenađujuća i sve poslije toga je plod rada i plod igrača, izbornika, velikih odricanja i skidam im kapu. Uzeti medalje na dva uzastopna natjecanja velika je stvar. Vidim i ovdje u Karlovcu da djeca imaju puno rukometnih dresova, to nam isto jako puno znači i samo neka dečki tako nastave.

Osim razornih udaraca lijevom rukom s pozicije desnog vanjskog igrača, Stepančićevu karijeru su, nažalost, obilježile i ozljede koje su ga usporavale i konstantno kočile. Svojedobno je, čak, razmišljao i o kraju karijere, a kako iz današnje perspektive gleda na te dane?

- Nisam htio razmišljati o kraju, ali težina ozljede bila je takva da je sugerirala da je možda kraj blizu. Na svu sreću i zbog moje upornosti, to se nije dogodilo. Sada stvarno uživam u svakom treningu više nego što je to bilo prije. Ozljede su sastavni dio sporta, ali, nažalost, nisam mogao utjecati na ovo što se meni dogodilo i bilo je tu puno pogrešaka iz doktorske struke. No, sada sam na terenu i to mi je jedino bitno - zaključio je Luka Stepančić.