Hrvatski reprezentativac se nakon 14 godina vratio kući: ‘Uvjeren sam da ćemo biti dobri!‘

Rukometaši Zagreba odrađuju visinski dio priprema za novu sezonu na slovenskoj Rogli u idealnom okruženju i istim takvim uvjetima. Novi trener Hrvoje Horvat na raspolaganju ima momčad u kojoj je čak osam novih igrača, a među njima je i reprezentativac Marko Mamić, jedan od onih koji su obilježili posljednje desetljeće našeg reprezentativnog rukometa. Realno, Marko je i najveće pojačanje hrvatskog prvaka koji ove sezone želi napraviti nešto više nego što im je polazilo za rukom posljednjih, ne baš uspješnih sezona. Nakon punih 14 godina “lutanja” po Europi, ovaj se stasiti mladić rodom iz Garešnice, koji je rukometni put počeo graditi u RK Moslavina, vratio u Hrvatsku. Prvi su mu dojmovi odlični, iako se, kako kaže, odlično snalazio i dobro osjećao u svim gradovima i klubovima u kojima je igrao. Posebno se to odnosi na Njemačku i Leipzig, odakle je i došao u Zagreb:

- Odlična je atmosfera u momčadi, vidi se da su ovi dečki koji su od ranije u Zagrebu sretni što su dobili novo društvo, što se promijenila ekipa. Već sada imam dojam da su svi odlučni napraviti nešto više nego što je to bio slučaj posljednjih sezona. Trener je novi, sve je super, odlično se radi.

Liga prvaka je, naravno, u žiži interesa...

- Nema tu puno mudrovanja, grupa je takva kakva jest, PSG i Aalborg su favoriti, a mi ćemo se s Celjem potući za četiri boda. Naravno da nam je plan “ugroziti” i Francuze i Dance, no vidjet ćemo kako će se sve odvijati. Nakon dviju prijateljskih utakmica, s obzirom na rani period priprema, već se vide neke konture igre, uvjeren sam da ćemo biti dobri.

Pripreme Zagreba na Rogli bile su jake i intenzivne, no nije bilo tako “gadno” kao što je moglo biti da se treniralo u “vrelini grada”. Na Rogli je temperatura puno niža, u večernjim satima su preporučljivi i dugi rukavi, dok u nizini zrak doslovno gori:

- To nam je bilo veliko olakšanje, iako smo desetak dana trenirali u jako napornom ritmu bez prestanka, dvaput dnevno. Radili smo intenzivno, jako - ja se ne sjećam da sam ikad u karijeri toliko naporno trenirao. Probijali smo granice. U četvrtak smo konačno dobili slobodan dan da malo dođemo do zraka. Fizički i mentalno smo to dobro “izdurali” jer smo svi od starta bili na nekakvoj istoj “valnoj duljini”.

Marku proces prilagodbe na novu momčad nije bio težak...

- Znam sve te dečke, a znam i većinu novih koji su došli. Štrleka jako dobro poznajem, Jovicu Nikolića znam nešto iz Bundeslige, znam kakav je igrač i Kalaraš... Kastelica poznajem iz Bundeslige također. Sve je prošlo bez imalo poteškoća. Zadovoljan sam postavom momčadi, imamo veći broj igrača i samo je bitno da nas posluži zdravlje. U rosteru je dosta igrača, no dosta je i obaveza u sezoni.

Kao profilirani obrambeni specijalist, Mamić je već sada svjestan svoje uloge, premda je kao mladić u mlađim kategorijama znao biti najbolji strijelac:

- To je jasno, trebao bih donijeti neku stabilnost i sigurnost u obrani, to će mi biti glavna zadaća. Prije nekoliko godina imao sam gadnu ozljedu križnih ligamenata i teško sam se vraćao nakon nje. Bundesliga je zahtjevna, u tom sam trenutku osjećao neke osobne limite i trener je također zaključio da bih bio najkorisniji u toj obrambenoj fazi. Tako sam se i sam korisnije osjećao, činilo mi se da dajem više. Tako je na neki način i ostalo...

Kad je Marko kao klinac, nakon igranja u Moslavini, tražio bolji “prostor” za napredak, bio je na pragu Zagreba, ali je ipak otišao u inozemstvo:

- Imao sam 17 godina, Zagreb je bio zainteresiran, no ja sam izabrao Schaffhausen, koji je tada također igrao u Ligi prvaka. Sad se više i ne sjećam koji je konkretno bio razlog te moje odluke. Švicarska mi je bila dobra destinacija, dosta sam igrao, bilo mi je dobro. Dvije smo sezone bili u Ligi prvaka, jednu u Europskoj ligi. Igrali smo tako jednu utakmicu protiv francuskog Dunkerquea, igrao sam dobro i oni su me pozvali u svoje redove.

To je bila također dobra “epizoda” u karijeri?!

- Bili su tada prvaci Francuske, kad sam ja dolazio završili su kao peti ili šesti. I tamo sam uživao, igrao puno i iz Dunkerquea dobio poziv u reprezentaciju, a vrlo brzo nakon toga završio u poljskom Kielceu. Tamo sam igrao manje u napadu, nisam bio u tom trenutku najzadovoljniji pa sam završio u Bundesligi, u Leipzigu, gdje sam ostao do dolaska u Zagreb. Bio sam prezadovoljan do trenutka kad smo prošle sezone ispali u drugu ligu. To je bio okidač da potražim novu sredinu. Imao sam i ponude iz klubova iz Bundeslige, ali kad me je nazvao direktor Damir Bičanić i predstavio projekt, nakon “konzultacija” sa suprugom rekao sam - zašto ne Zagreb?! Htio sam još malo ostati vani, ali stignem još uvijek. Sad mi je samo Zagreb na listi prioriteta.

Zagreb je predstavio dobru “priču” i to je presudilo:

- Već sam sad sretan zbog donesene odluke, dobro je biti malo doma. Zagreb je na odličnom organizacijskom nivou, vjerujem da se uskoro i na terenu ravnopravno može nositi s Magdeburgom i sličnim klubovima koji su na najvišoj razini. Stvarno vjerujem da se slaže dobra priča.

Marka zdravlje odlično služi nakon godina opakog trošenja u Bundesligi i sretan je što su ga ozljede uglavnom zaobilazile:

- Osim tog koljena koje me je usporilo i nekih manjih ozljeda koje sam brzo sanirao, sve je u najboljem redu...

Nova epizoda u Zagrebu za Marka ima svoje izazove i on je potpuno predan ostvarenju klupskih ciljeva:

- Kao i svaki igrač u momčadi. Klub je naglasio da želi dva domaća trofeja kao i uvijek, a u Europi idemo na dvije pobjede protiv Celja, ali i osvajanje nekih bodova s Parizom i Aalborgom. Sviđa mi se i novi sustav natjecanja u kojem, i u slučaju ispadanja u Ligi prvaka, nastavljamo put u Europskoj ligi. I taj je kup vrlo jak. U svakom slučaju, vjerujem da ćemo već ove sezone pokazati odlično lice i napredovati iz sezone u sezonu, na čemu u Zagrebu intenzivno rade...

Sve je u najboljem redu i u obiteljskom životu novog zagrebaša:

- I to je važan dio priče. Klinac raste, uskoro će napuniti pet mjeseci. Bez razumijevanja supruge Lucije (Mlinar, bivša odbojkaška reprezentativka, nap. a.) teško bi bilo što išlo, no i ona ima sportski “pedigre” i sve u potpunosti razumije. Sad kad je sin još mali, sve je na njoj dok sam na pripremama, utakmicama, putovanjima...