Rukometaši Nexea će za desetak dana u svojoj dvorani u Našicama ugostiti višestrukog prvaka Europe Kiel u četvrtfinalu Europske lige (28. IV), a uzvrat će igrati sedam dana nakon toga. Našički će rukometaši tako igrati dvije, možda najveće, utakmice u svojoj povijesti.
Iako su prije nekoliko sezona (2022.) sudjelovali na Final Fouru istog tog natjecanja u Lisabonu, gdje su u polufinalu, nažalost, poraženi od Magdeburga, a zatim i u utakmici za treće mjesto protiv Wisłe Płock, čime su ostvarili najveći uspjeh u klupskoj povijesti, dvije utakmice protiv četverostrukog prvaka Europe (2007., 2010., 2012. i 2020.) nešto su sasvim posebno i rukometna fešta nad feštama.
Treba je promatrati i u svjetlu činjenice da su Našičani jedini hrvatski klub koji je još u igri u Europi, nakon što je vječiti prvak Zagreb ponovno zapeo još u grupnoj fazi najelitnijeg klupskog natjecanja, Lige prvaka. Na putu ka novom polufinalu Europske lige naći će se momčad u čijim redovima igraju Domagoj Duvnjak i Veron Načinović, koji će na pojedinačnom planu spašavati čast hrvatskog rukometa kad već našim klubovima odavno u Europi ne "cvjetaju ruže". Nažalost, s bogatijima se teško nositi i to je nešto što teško može "provariti" prosječni hrvatski ljubitelj rukometa, posebno oni stariji koji su navikli na bolje rezultate u vrijeme kad su naši klubovi u Europi igrali vrlo zapažene uloge i osvajali trofeje.
Ne treba previše "mudrovati", šanse Nexea da izbore Final Four su minimalne, no ne treba sumnjati da će igrači Saše Barišić Jamana (među njima i reprezentativac Tin Lučin) dati sve od sebe da naprave prvorazredno iznenađenje i eliminiraju Kiel.
No, krenimo ipak od najjačeg natjecanja, od Lige prvaka, u kojoj 29. i 30. ovog mjeseca četvrtfinala igraju Nantes i Barça, Veszprém i Füchse, Sporting i Aalborg Håndbold te Pick Szeged i aktualni prvak Europe Magdeburg. Zagreb je, kako smo rekli, "zaglavio" u skupini i sad već slaže bolju momčad za sljedeću sezonu.
Od hrvatskih igrača koji su još u igri ostali su bivši reprezentativac Ivan Pešić u redovima Nantesa, koji se oprostio od reprezentacije kad i Duvnjak i Karačić. Tu su, naravno, i kapetan reprezentacije Ivan Martinović i Luka Cindrić, koji brane boje mađarskog Veszpréma, njihovi reprezentativni kolege Mario Šoštarić i Marin Jelinić, koji su također u Mađarskoj, ali u redovima Pick Szegeda. Magdeburg se može pohvaliti našim, također reprezentativnim, vratarom Matejom Mandićem, a Barcelona, Füchse, Sporting i Aalborg trenutačno nemaju nijednog našeg internacionalca. Kad već odavno nemamo "svog konja za utrku", možemo se tješiti i navijati za dva mađarska, jedan njemački i jedan francuski klub da se nastavi pozitivni niz, jer u pravilu svake godine netko od hrvatskih igrača osvaja klupski naslov prvaka Europe.
Zagrebovim sudjelovanjem i ispadanjem zaključena je priča o našim klubovima u Ligi prvaka, no zato smo ove sezone u "drugom rangu", onom u kojem je Nexe još uvijek "živ", imali još tri predstavnika. Čakovec je ispao u kvalifikacijskoj fazi od švicarskog Berna, dok su Sesvete i susjedi im Dugo Selo igrali međusobno i prošli su Sesvećani. Momčad koju vodi proslavljeni bivši reprezentativac Igor Vori dobro se nosila u skupini te je na kraju bila treća s pet bodova osvojenih u dvije pobjede s Toulouseom i domaćem remiju s Kristianstadom. Za mladu razvojnu momčad to je veliki uspjeh.
Osim naših igrača u Nexeu i spomenutih Duvnjaka i Načinovića u Kielu, u Europskoj ligi do trofeja od Hrvata mogu reprezentativac Zvonimir Srna, koji će to pokušati ostvariti s francuskim Montpellierom, i David Mandić s Melsungenom. Da budemo dosljedni i spomenemo sve, treba onda nabrojati i Hrvate koji igraju u također internacionalnoj momčadi Nexea: Predrag Serdar, Ivan Barbić, Petar Barišić, Josip Čulo, Loris Hromin, Krešimir Kozina, Lucijan Krajcar, Petar Krupić, Tin Kuže, Tin Lučin, Manci Micević, Luka i Matko Moslavac, Manuel Štrlek i Leon Vučko.
Na klupi su, uz spomenutog Barišić Jamana, Matko Zrilić, Janko Kević i Nikola Golub. Nismo zaboravili ni Ivana i Tomislava Čupića i Marija Kelentrića, koji kao treneri vode Vardar u kojem nema naših igrača. U Europskoj ligi, ukupno gledano, mala je, ali odabrana "ekipa" koja može do trofeja. Navijamo, dakle, prvenstveno za Nexe, a zatim i Montpellier i Melsungen.
Treći kup u muškoj konkurenciji, onaj najslabiji, je Europski kup koji je dotjerao do polufinalne faze u kojoj igraju Izviđač Ljubuški i Tatabanya te Celje i Ohrid.
Ako ćemo pošteno, navijat će se za Izviđač, iz kojeg je uvijek dolazilo puno hrvatskih reprezentativaca. Marko Čuljak, Mihael Bebek, reprezentativac Diano Ćeško, Milan Dedić, Patrick Dodig, Petar Grbavac, Mile Lasić, Zvonimir Lukenda, Filip Odak i Matej Šimić su igrači s hrvatskom putovnicom, a s klupe ih vode Ivan Džolić, Milan Tolić i Adis Jakić.
Za Ohrid, pak, igraju naši Kristijan Pilipović, Ante Ivanković, Lovro Jotić i Gianfranco Pribetić. Mađarska Tatabanya bit će, nažalost, bez ozbiljno bolesnog Josipa Šarca, koji vodi neku drugu "bitku".
U ženskoj je konkurenciji Podravka Vegeta dogurala do četvrtfinala Lige prvakinja, u kojem je ispala od Esbjerga, a u klubovima koji su u četvrtfinalu Brest - Gloria Bistrita, CSM Bukurešt - Esbjerg, Metz - Rail Cargo Hungaria, Györ - Odense, nema naših igračica. Polufinala Europske lige igraju Dijon i Esztergom te Thüringer i Viborg. Ni u njihovim redovima nema Hrvatica, a nema ih ni u polufinalu Europskog kupa u kojem igraju Iuventa Michalovce i Bursa te Atlético Guardés i Malaga. Vrlo loše stanje...
Dalmatinka iz Ploča ispala je u trećem krugu kvalifikacija Europske lige od Oldenburga, dok je Lokomotiva izborila skupinu u kojoj je prošla i u četvrtfinalu ispala od Dijona. U Europskom kupu je Split 2010 u osmini finala ispao od Iuvente Michalovce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....