Nikša Kaleb, proslavljeni hrvatski rukometaš, nedavno se vratio s jedne sasvim drukčije životne avanture. Sa svojim dugogodišnjim prijateljem i nekadašnjim suigračem iz hrvatske reprezentacije Goranom Špremom sudjelovao je u avanturističkom showu Asia Express, koji se upravo emitira na RTL-u i platformi VOYO. Kaleb i Šprem rukometnu su dvoranu zamijenili Azijom, svakodnevnu rutinu avanturom, a pokazalo se da im takav život itekako odgovara.
Kako danas, kada su se dojmovi malo slegnuli, gledate na cijelu avanturu, pitamo Nikšu Kaleba?
– Bilo nam je super. Kada bi nas netko pitao bismo li se vratili i ostali tamo godinu dana u komadu, mislim da bismo se vrlo lako odlučili. Kambodža nam se posebno svidjela. Prekrasna priroda, jednostavni i dobri ljudi, odlična hrana... Zabavljali smo se, a i uživali u tome što oko nas neko vrijeme nije bilo svih onih svakodnevnih briga koje imamo kod kuće.
Show se sada emitira, prate se reakcije gledatelja i društvenih mreža. Pratite li što ljudi pišu o vama i Goranu?
– Iskreno, ne pratim previše društvene mreže. Mi smo svoju popularnost stekli kroz rukomet i meni to koliko je netko danas popularan na društvenim mrežama ne znači previše.
Dakle, ne vidite se u ulozi influencera nakon Asia Expressa?
– Ha-ha, ne. Imam svoj posao i njime se bavim. Nisam baš čovjek za društvene mreže. Nisam potpuno operiran od toga, ali jednostavno to nije moj svijet.
Vaš posao prilično je neobičan za bivšeg vrhunskog sportaša. Profesionalni ste ronilac?
– Da, profesionalno ronjenje moj je posao. Evo, upravo razgovaramo pred jedan moj zaron u Neretvi. Nakon igračke karijere uspio sam spojiti hobi s poslom i to je stvarno lijepa stvar. Uz to, mogu si organizirati koliko ću i kada raditi.
Zapravo ste imali sreću da ste dvije velike ljubavi uspjeli pretvoriti u posao?
– Apsolutno. Blagoslov je što sam se kao mlad počeo baviti rukometom, koji je moja velika ljubav, a onda sam se nakon igračke karijere profesionalno zaposlio kao ronilac. Član sam HRS-a. Ljudi će odmah pomisliti na Hrvatski rukometni savez, ali danas sam zapravo puno više u Hrvatskom ronilačkom savezu, ha-ha.
Zanimljivo je kako bivši sportaši nakon završetka karijere često pronađu neku sasvim drugu strast.
– Da, svatko pronađe nešto svoje. Pako Ćavar, primjerice, danas je puno više u tenisu. Tako se stvari nekako poklope. Imaš neku svoju tihu ljubav koja je godinama bila sa strane i onda nakon završetka profesionalne karijere ona dođe na svoje.
Koliko vam je nekadašnja sportska forma pomogla u Asia Expressu? Može li se fizički napor koji ste ondje prošli uopće usporediti s onim iz igračkih dana?
– U zadovoljavajućoj sam formi. Ako bih uspoređivao ono što smo prošli u showu s fizičkim naporima dok sam bio profesionalni igrač, rekao bih da je ovo bilo lagano. Temperatura i velika vlaga uzeli su nešto danka, ali moglo se normalno živjeti i trčati. Nismo bili nešto posebno iscrpljeni.
Sport je Kalebu, međutim, ostao važan i nakon završetka profesionalne karijere. Posebno kada svojim imenom i statusom nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca može pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Zaklada hrvatskih sportaša i Rotary klub Medvedgrad i ove će godine ponovno udružiti snage u humanitarnoj akciji s vrlo konkretnim ciljem – prikupiti što više novca za pomoć sportašima koji su se našli u teškim životnim okolnostima. U sklopu nadaleko poznate Mrdujske regate, koja će se održati 3. listopada, Zaklada i Rotary klub Medvedgrad peti će put zajedno ‘zaploviti‘ za one kojima je pomoć najpotrebnija. Nikša Kaleb već je praktički stalni gost te humanitarne akcije.
Vi se redovito odazivate ovakvim humanitarnim akcijama. Koliko vam je važno da bivši vrhunski sportaši nakon karijere na taj način pomognu drugima?
– Hrvatski klub olimpijaca sudjeluje koliko god može u humanitarnim akcijama, a tu je i Zaklada hrvatskih sportaša, kroz koju se prikuplja novac za sportaše slabijeg imovinskog statusa i one kojima je pomoć potrebna. Mislim da je jako važno da nakon svojih karijera pokušamo sportašima u potrebi pomoći koliko možemo.
Pogotovo zato što vrhunski sport ne znači nužno i financijsku sigurnost?
– Upravo tako. Nisu svi sportovi financijski isplativi. U rukometu će možda 20 ili 30 vrhunskih igrača uspjeti tijekom karijere zaraditi dovoljno da si osiguraju mirniji život, ali u mnogim drugim sportovima ni približno nije tako. Neki ljudi nakon završetka karijere dođu u tešku situaciju i treba im pomoći.
O tim se sportašima uglavnom javno ne govori?
– Ne. Te ljude nikada javno ne ističemo niti od toga radimo nekakvu samoreklamu. To nije smisao cijele priče. Pomaže se zato što želiš pomoći, dobrom voljom i od srca.
Dolazite, dakle, i na ovogodišnju Mrdujsku regatu?
– Ako bude sve u redu, vrlo rado ću ponovno doći. Najvažniji je taj humanitarni dio cijele priče – da se okupimo, pokažemo dobru volju i svojim dolaskom pokušamo pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....