Ovo će biti čak 26. veliki dvoboj Hrvatske i Španjolske na europskoj, svjetskoj i olimpijskoj sceni. Puno uspješnija je Hrvatska, ali je u toj priči bilo i dosta neugodnih situacija, poraza kada ih nismo očekivali.
Neke se utakmice izdvajaju. Najviše finala, dva jedno na svjetskoj i jedno na europskoj sceni kada su nam Španjolci odnijeli oba zlata.
Prva velika koju smo odigrali u osmini finala u Kumamotu na SP ‘97 i ispali glatko. Tih godina su nas mučili s kulminacijom na našem EP-u u Zagrebu kada su nas startu Dušebajev i Šepkin pomeli.
No, onda je došlo naše vrijeme. U Francuskoj smo 2001. na njihovo ‘čašćenje’ prošli u osminu finala, ali ne i dalje zbog Ukrajine.
A onda je došao Portugal. Polufinale, mi kao senzacija u njemu, oni sigurni. Bušili su nas prvi dio, vodili pet razlike, no otad smo vidjeli drugačiju Hrvatsku. Velika igra Goluže, sjajne obrane Šole koji leti van, a ulazi Valter Matošević i brani Masipu zadnji šut u drugom produžetku i mi idemo u finale. Dalje znate…
I treće SP u nizu ‘05 u Tunisu imali smo posla. U skupini ih dobijemo u Sfaxu glatko 33:31, a onda u finalu u Radesu izgubimo nevjerojatnih 34:40. Razbili su nas, bili su predodređeni za taj naslov, svoj prvi.
I onda ono što se pamti, dva susreta za broncu na dva EP-a. Prvi smo u Srbiji dobili mi, uvjerljivih +4, drugi u Herningu oni, slatkih jedan, a u polufinalu u Poljskoj onaj nevjerojatno lagan poraz od 4 razlike…
I još dvaput smo se sreli u zadnje tri godine, oba na SP, oba puta bolja Hrvatska - u četvrtfinalu u Francuskoj i u finalu prvog kruga u Münchenu. Veliki rivalitet, koji je na Euru prije četiri godine nažalost po nas završio istim scenarijem kao u Tunisu 2005. Dobiješ ih u skupini i izgubiš u finalu…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....