Nijemci to rade rutinski. Sjećate se kako onaj gospodin iz Maratonaca kaže ‘Nemačko je najbolje, der beste‘. Sve su savršeno isplanirali, napunili sve dvorane u kojima se igra. Zaradili i još jednom dokazati da su svjetski broj 1 u rukometnom smislu. Priuštili su se svjetski rekord kao nagradu. Prvenstvo im je uspjelo tim više jer je Njemačka u polufinalu i čeka ih pravi rukometni praznik predstojećeg vikenda. Mi smo razočarani, idemo doma gdje sve pršti od uvreda, nevjerojatna je količina istih, jer to je izgleda jednostavno stil kojim se najbolje znamo izražavati. Nema smisla komentirati i osvrtati se na takve stvari. A opet, nema toga koji rado ne bi bio izbornik Hrvatske i to je opet odgovor na mnoge stvari. Siječanj nije dovoljan da bi se sve znalo, rukomet je kako god zaslužio više, uostalom svi i rado bili dio toga.

No, danas mi nismo tema, danas su tema sličice koje su obilježile Euro i po kojima će 16. Europsko prvenstvo rukometaša biti zapamćeno.

1. Svjetski rekord

10. siječnja u Merkur Spiel-Areni u Düsseldorfu srušen je svjetski rekord po posjećenosti rukometnim utakmicama. Nogometni stadion koji se zatvara za ovu priliku bio je specijalno spreman samo za jedan dana da bi na tribinama ugostio 53.586 gledatelja. Prvo su igrali Francuska i Makedonija, a onda nakon njih Njemačka i Švicarska. Ambijent je malo specifičan i teško gledljiv za rukomet, ali je suština bila u svjetskom rekordu koji su Nijemci planirali i ostvarili. To se isplati samo njima.

2. Odlazak velikog

Veliku rukometnu karijeru u reprezentativnom dresu zaključio je Švicarac Andy Schmid. Švicarska je nejaka, ispala je u prvom krugu, ali će ostati zapisano da su u ispadanju otrgnuli bod Francuzima. Schmid je za reprezentaciju odigrao 218 utakmica i postigao 1094. gola, 12 godina je nosi dres RN Lowena i u njemu osvajao i bio najbolji igrač njemačke Bundeslige. Ostat će upisano da je posljednji susret odigrao protiv Makedonije.

3. Ispadanje Španjolske

Najveće iznenađenje Eura bilo je ispadanje Španjolske već u prvom krugu natjecanja. Posljednjih godina ispadali su i Danska i Francuska, a sada je slično pogodilo Španjolce. Mi smo ih dobili 10 razlike, Austriju nisu uspjeli dobiti i šokantno su otišli doma. Mijenjali su obranu, došli bez Guardiole i Morrosa i to je bio ključni detalj zbog kojeg se nisu uspjeli vratiti u igru, makar je Morros došao naknadno. A radi se o reprezentaciji koja je bila u polufinalu na šest posljednjih Eura.

4. Austrija senzacionalno

Austrijanci su u svakom slučaju odigrali senzacionalan turnir i sve čestitke za to idu njihovom izborniku Alešu Pajoviću. Uspio je oko tri igrača (Bilyk, Huteček i Mostl) izgraditi tim, dodao mu iskustvo Webera, Wagnera i Božovića, ostalo su bili mladi i igrali su sjajno što je malo tko mogao očekivati. Da imaju malo više širine tko zna gdje bi im bio kraj. To je dokaz da se s mladim, potentnim igračima, može napraviti puno, jer tri ključna igrača Austrije su Bundesliga – Mostl i Huteček Lemgo, te Bilyk Kiel. Slučajno.

5. Sudačka bahatost

Suci su najlošiji dio Eura, oni su smetnja razvoju rukometa. Sve ganjaju neke trendove, a ne znaju osnovne stvari i iznimno su bahati. Sada su u pomoći imali i VAR, ali su pobijedili i njega, a vrhunac priče je ono što su napravili Švicarci Salah i Brunner. Dakle, Portugal je protiv Danske u jednom trenutku bio sa osam igrača u polju, jedan od njih je zaostao pred danskim golom. Danci su izgubili loptu u napadu, Portugalci su dodali svom centarforu i on je zabio. Suci su priznali gol. Na inzistiranje Danaca pogledali su VAR koji je sve jasno pokazao, ali odluku nisu htjeli promijeniti, pa ih je EHF nakon te utakmice poslao doma.

6. Povijesni dosezi

Prvi puta na Euru u povijesti nastupile su tri reprezentacija – Gruzija, Farski otoci i Grčka. Prve dvije selekcije upisale su i svoje povijesne dosege. Gruzija je upisala prvu pobjedu uopće na velikoj sceni svladavši Bosnu i Hercegovinu, dok su Farski otoci osvojili prvi bod uopće na Eurima uzevši ga Norveškoj. Pokazali su da se nešto dobro radi kod njih, da postoje neki Tsoverbadze ili Skipagotu koji će nedvojbeno obilježiti europski rukomet u vremenu koje dolazi.

7. Trojka bez bodova

Tri od 24 reprezentacije ovdje nisu se uspjele domaći niti jednog boda. To su Bosna i Hercegovina, Grčka i Rumunjska. Grci nemaju tim za tako nešto, BiH je mislila da ima, ali definitivno nema i jedini način da krene dalje je da podvuče crtu i nađe nove snage koje mogu držati europske rukometne trendove trčanja, snage i pripremljenosti. Ovaj tim to ne može. Rumunji su od sve te tri selekcije bili najbolji, ali Xavi Pascual je tek krenuo s njima i uspjet će onoliko koliko oni budu imali strpljenja, jer ima dobrih igrača poput Iancua, Stanciuca, Grigorasa, Buzlea, Dedua… Ali ne ide preko noći. Nije ih bilo 28 godina.

8. Nema nedodirljivih

Ritam igranja na Euru je strašno jak, jer da bi došao do vrha moraš moći odigrati devet utakmica u 18 dana, a to je u ritmu u kojem se igra danas jako teško. Zato nema nedodirljivih, jer kada je god moguće najbolje reprezentacije povuku ručnu ne bi li sačuvale snagu za sljedeće utakmice. Tako je Švicarska uzela bod Francuskoj, Norveška razvalila Švedsku, Slovenija Dansku, mi Španjolsku, Austrija Mađarsku… Danas ‘ na pola snage‘ ne možeš više dobiti nikoga. I zato na Euru nema maksimalnih.

9. Samo novac

U sportskom smislu Euro sve više gubi značaj. Sve je manje stvari u kojima je rukomet važniji od ostalog, sve se pretvorilo samo u puko zbrajanje novca, jer su aparati narasli do te mjere da im je to jedini način da prežive. To stvara određene pritiske, a EHF još nije samostalan da bi se svim tim pritiscima mogao oduprijeti. Zato je svaki potez taktiziranje da bi se steklo što više aduta za izbore koji će odrediti budućnost. U tom dijelu rukomet se bespovratno gubi i sve je više razmišljanja da je sve bolje gledati iz fotelje, nego se patiti po dvoranama. Na tom tragu je i odluka da domaći sljedećeg Eura zajedno budu za dvije godine Danska, Švedska i Norveška.

10. Vrh se ustalio

Vrh se ustalio na posljednjim velikim natjecanjima. To je dokaz da su sustavi koji postoje u prednosti pred onima koji se tek formiraju ili grade. Svaka promjena jako ugrožava sustave koji nisu veliki, pa tako Nizozemska ostane bez Smitsa, Slovenija bez Janca, Makuca i Gabera, Španjolska bez Guardiole i Morrosa, Portugal bez Saline i Itturize, Norvežani bez Roda, sa poluozlijeđenim Sagosenom, a svaki minus jako je teško nadoknaditi. Tu profitiraju selekcije koje su godinama na okupu kao Danska, Švedska i Francuska, jer njihovi sustavi ne traže prevelike prilagodbe u kratkim pripremama. Sada je tu Njemačka umjesto Francuske, ali Njemačka je doma… No svi uvijek donesu nešto novo, Francuzi dva nova golmana, Danci jednog, Švedska nova krila. Kada imaš susta detalji te samo mogu podići još više. Ali kad nemaš, kada dođeš sa pet novih, onda tu šanse skoro i da nema.