U reprizi lanjske drame Mađari ponovno ispali mušterije, ali vidjelo se iz aviona, Hrvatskoj jedan igrač jako nedostaje

Točno na godišnjicu one opjevane velike pobjede u četvrtfinalu lanjskog SP-a u Zagrebu, kad je Hrvatska bila u teškom minusu i u potpuno izgubljenoj poziciji, ali je na kraju preokretom i pogotkom Marina Šipića u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene izborila polufinale, povijest se ponovila. Hrvatska je opet pobijedila Mađarsku u zadnjoj “biti ili ne biti” utakmici drugog kruga Eura i opet je izborila polufinale velikog natjecanja! Preokretom u drugom poluvremenu, u vrlo neizvjesnoj završnici u kojoj je David Mandić najprije izborio probijanje protivnika, a zatim i zabio, Hrvati su izborili “vizu” za odlazak u danski Herning na završnicu turnira.

Opet se pokazalo: naši su sjeverni susjedi redovite mušterije, iako su u Malmöu opet bili vrlo neugodan protivnik, premda uopće nisu imali izgleda za plasman u polufinale. Igrali su za čast i igrali su odlično te su “izmuzli” i posljednji atom snage iz hrvatskih igrača. Izbornik Dagur Sigurðsson bio je primoran pozvati prvi time-out već u ranoj fazi utakmice u kojoj su Mađari suviše lako postizali pogotke, posebno s krila, s kojih je bez problema ulazilo u mrežu nemoćnog Mateja Mandića. Ponovno je mađarski izbornik Chema Rodríguez igrao praktično cijelo vrijeme u napadu sedam na šest, iako mu je upravo taj nepotrebni segment igre u Zagrebu lani odnio, činilo se, već upisanu pobjedu. Španjolac je i u Malmöu tvrdoglavo inzistirao na tome i to mu je prolazilo čitavo prvo poluvrijeme u kojem je Mađarska vodila između dva i maksimalna četiri pogotka.

Vidjelo se iz aviona koliko je Hrvatskoj nedostajao ozlijeđeni Zvonimir Srna, najbolji hrvatski strijelac, ali i igrač koji je u obrani upotrebljiv na svim pozicijama. Koliko je to bio loš period igre posvjedočit će podatak da su Mađari zadržali osjetnu prednost čak i nakon što su im u jednom trenu isključena dva igrača te su skoro pune dvije minute napadali samo s četvoricom. Čak su i zabili gol s takvim manjkom. Srećom, nakon što je u igru ušao Kuzmanović, on je skinuo tri udarca, tri čista zicera, ali je prva hrvatska vratarska obrana upisana tek u 20. minuti. Ni napad nije bio bajan, te je kapetan Martinović svoj prvi gol zabio u 23. minuti. Premda protivnik nije ostvario preveliku prednost, lagana se nervoza uvukla u hrvatske redove te je i inače poslovično hladnokrvni Sigurðsson dobio žuti karton jer je preglasno izražavao nezadovoljstvo. Ruke su očito drhtale, te su svjetski doprvaci, umjesto da smanje minus u posljednjem napadu prvog dijela, zaradili dvije minute isključenja (Lučin) te su u odlučujućih 30 minuta ušli s manjkom na terenu.

David Mandić stavio je točku na i u dramatičnoj završnici

JOHAN NILSSON/TT Afp

Uslijedio je “totalni rat” na početku drugog dijela u kojem su napadači obiju momčadi teško dolazili do pogodaka, a onda je Sigurðsson također odlučio igrati sedam na šest u napadu i to je donijelo prvo izjednačenje u 43. minuti (20:20), a nakon gola Načinovića i prvo vodstvo na utakmici. Kad je Kuzmanović obranio sedmerac u sljedećem napadu, a Mandić zabio pogodak, sve se vratilo u normalu. Prevelika potrošnja tijekom cijele utakmice u lovu na minus odrazila se na ukupni dojam hrvatskih rukometaša, kojima su osvete gladni protivnici prijetili do same završnice. Opet se pokazalo ono što se u pravilu, s rijetkim izuzecima, događalo na rukometnim terenima na velikim natjecanjima posljednjih desetljeća — opet je presudilo “srce” hrvatskih rukometaša koji iz ovakvih infarktnih utakmica izlaze kao pobjednici. Baš kao što u pravilu čini i ostala elita — Danci, Francuzi, Španjolci… Reprezentacije poput Mađarske, Poljske, Islanda i ostalih iz tog drugog po snazi rukometnog “ešalona” u pravilu igraju odlično, ali u pravilu i gube velike utakmice. Hrvati su izborili već 10. polufinale u 17. izdanju Eura...