Nakon ukupno šest pobjeda i samo jednog poraza od domaćina Švedske, hrvatski su rukometaši izborili polufinale Eura u kojem se sastaju s Njemačkom u prvoj od dviju ključnih utakmica koje će odlučiti hoće li se kući vratiti s nekim odličjem ili onim neutješnim četvrtim mjestom. Bez obzira na to koju „boju“ kolajne ponesu sa sobom ili se zadovolje s onom „drvenom“, napravili su dobar posao na Euru. Kakav će biti nastavak u Danskoj, u odlučujućim utakmicama u Herningu, saznat ćemo uskoro.
Bilo kako bilo, naši su rukometaši izborili već deseti polufinalni nastup u 17 dosadašnjih izdanja Eura od 1994. i Portugala, kad su osvojili prvo odličje – broncu. Nakon toga imali su punih deset godina „posta“ na Eurima, sve do Slovenije 2004., kad su se, nakon svjetskog zlata u Portugalu 2003., a prije olimpijskog zlata u Ateni, ipak morali zadovoljiti četvrtim mjestom te su iz susjedstva kući došli bez odličja. Nakon toga su taj isti doseg, nažalost, ponovili i u Švicarskoj 2006. i Danskoj 2014., kad je Slavko Goluža doveo momčad do polufinala, ali je ostao bez odličja. U međuvremenu je Lino Červar osvojio dva srebra u Norveškoj 2008. i Austriji 2010. Goluža je prije spomenutog četvrtog mjesta u Danskoj u Srbiji uzeo broncu, baš kao što je to učinio njegov nasljednik Željko Babić u Poljskoj 2016. Kad se Lino Červar vratio na svoj novi mandat, zakazao je doma u Hrvatskoj 2018., a zatim je u Švedskoj 2020. uzeo svoje treće srebro.
Ukupni učinak hrvatske reprezentacije u čitavom tom razdoblju s devet polufinala (ne računajući, naravno, ovo sada) su tri srebra, tri bronce i tri četvrta mjesta. Europsko zlato još nisu dosanjali, a sada su opet u prilici otići do kraja.
Usporedi li se taj učinak nastupa u polufinalima s ostalim najboljim europskim reprezentacijama, Hrvatska sa Španjolskom dijeli drugo mjesto po broju plasmana u polufinale Eura. Jedini kojima je to pošlo za rukom više puta su Danci, koji su na ovom Euru još nakon pretposljednjeg kola izborili svoj jedanaesti polufinalni nastup. Slijede Francuzi i Šveđani, kojima je to pošlo za rukom po osam puta, a dalje slijede Njemačka sa sedam, Rusija (4), Norveška (3), Slovenija, Srbija i Island s po dva te Poljska s jednim polufinalom Eura, i to zaključuje popis od samo 12 zemalja koje su barem jednom igrale u polufinalu smotre najboljih europskih rukometaša.
Nažalost, iako su po broju nastupa u završnicama Eura drugi najbolji iza Danaca, Hrvati su jedini koji u dosadašnjih devet nastupa u polufinalima nijednom nisu pobijedili u obje ključne utakmice, kao što je to pet puta pošlo za rukom Šveđanima, četiri puta Francuzima te po dvaput Dancima, Španjolcima i Nijemcima te jednom Rusima. Od te, sada već davne, 1994., od prvog Eura, Hrvatska ima uvjerljivo najgori skor što se tiče završnice turnira – polufinala i utakmica za odličja. „Matematika“ je tu prilično ružna – u devet dosadašnjih hrvatskih nastupa u završnicama odigrano je, logično, 18 utakmica, a upisano je šest pobjeda i 12 poraza. Usporedbe radi, Šveđani, kao najuspješnija zemlja na Eurima s pet naslova prvaka, a imaju ukupno dva plasmana u polufinale manje od Hrvatske, odigrali su 16 takvih odlučujućih utakmica pri čemu su upisali 12 pobjeda i samo četiri poraza. Nažalost, tako je kako je. Hrvatski su rukometaši – i to je logično s obzirom na nabrojeno – od devet svojih dosadašnjih polufinala Eura šest puta izgubili polufinale. Triput su pobijedili u polufinalnim srazovima, ali su poraženi u sva tri finala. Nakon onih šest polufinalnih poraza, triput su slavili i triput gubili u utakmicama za broncu. Nije da je neki učinak – nadati se je da ga sada mogu barem malo popraviti. U natjecanju po skupinama hrvatski su rukometaši redom pobijedili Gruziju, Nizozemsku (pa izgubili od Švedske), Island, Švicarsku, Sloveniju i Mađarsku; realno, imali su otvoreni put ka polufinalu. Ostaje sad za vidjeti kako će reagirati protiv onih najboljih…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....