Smajlagić piše za SN: ‘Igra je bila divlja, nije se znalo tko što radi, na lošu obranu nadovezao se još lošiji napad‘

Poraz od Švedske kao takav nije iznenađenje pa sam tako bio iznenađen činjenicom da je Hrvatska prije ove utakmice na kladionicama slovila za favorita. Po meni je to prilično površan pogled na stanje jer se trebaju uzeti u obzir sve okolnosti. Za početak, kvalitetu i širinu švedskog rostera sastavljenog od igrača iz klubova koji igraju na najvišoj razini, i to na dva kolosijeka. Uzmite samo da su u vanjskoj liniji dvojica igrača Magdeburga, po jedan iz Barcelone, Kiela i Löwena, da im je jedan pivot u Magdeburgu, drugi u Berlinu... I ono što je najvažnije, svi oni su u tim klubovima nositelji igre.

I, da, Hrvatska je svjetski viceprvak, to je neosporna činjenica, no isto tako naši ključni igrači ove sezone imaju dosta problema. Zvonimir Srna i Tin Lučin nisu igrali dva mjeseca, Ivan Martinović nema maksimalnu minutažu u Veszprému, Matej Mandić ne brani standardno u Magdeburgu... Sve to se osjeti na ovom Euru, dok je kulminiralo u ovoj utakmici protiv Šveđana. S tom razlikom da smo u prvom poluvremenu još bili u nekoj šansi, radili smo Švedskoj određene probleme s tom 5-1 obranom, makar se i tu griješilo, odnosno preduboko se izlazilo na srednjeg, pa se ostavljalo previše prostora lijevim i desnim bekovima.

Međutim, ono što se dogodilo u drugom dijelu ne smije se događati momčadi koja pretendira na medalju. Utakmica se može izgubiti, to nikad nije problem, ali uvijek mora postojati disciplina koju Hrvatska ovaj put nije imala. Nakon 30 minuta u kojima smo imali nekakav balans obrane i napada, u nastavku se sve to raspalo. Igra je bila divlja, nije se znalo tko što radi, izgubila se kontrola, na lošu obranu nadovezao se još gori napad u kojem je svatko mislio da može opaliti nakon sekundu, dvije... I, ponavljam, nije problem izgubiti, čak ni osam razlike, ali u tome su pokazani svi oni elementi koje pobjednička momčad ne smije imati. Jednostavno, igra se raspala, to je ono najgore. Uzmite primjer Ivana Pavlovića koji je ušao i zabio lijepi gol, da bi onda dvaput isforsirao, izgorio u toj nekoj želji.

Ono što sam znao i govorio prije utakmice jest da za pobjedu protiv Švedske svaki igrač mora biti na svojoj optimalnoj razini, dok je to ovaj put bio - i to samo u prvom poluvremenu - Srna. S druge strane, Šveđani su igrali s lakoćom, Claar je izgledao kao da može odigrati dvije utakmice u ovom ritmu, što se može objasniti širinom njihova rostera.

E sad, dobra vijest je da u drugom krugu nijedan od naših sljedećih četiriju protivnika nije na razini Švedske, ali isto tako su Island, Švicarska, Slovenija i Mađarska bolje reprezentacije od Gruzije i Nizozemske koje smo dobili. Protiv njih ćemo trebati pokazati čak i bolju igru nego protiv Nizozemaca. Prvi protivnici su Islanđani koji će biti oslabljeni s obzirom na to da sam pročitao kako je Jonsson, lijevi bek iz Magdeburga, slomio ruku, a on im je vrlo važan igrač.

Činjenica je da imamo dobar ždrijeb jer u onoj drugoj skupini ima više reprezentacija koje vrijede za medalju. Uzmite samo Portugal koji je odigrao fantastičnu utakmicu protiv Danske. I nije to tek zbog braće Costa koji su imali vanserijske izvedbe, već je nakon loše utakmice protiv Makedonije golman podigao svoju razinu, dok je sjajan na krilu bio Antonio Areia. To je ono što trebaš ako želiš osvojiti medalju, moraš imati trojicu, četvoricu igrača koji će povući, ali i sve ostale na svojoj optimalnoj razini.

Nije tajna da su naši najbolji igrači Luka Cindrić i Ivan Martinović koji protiv Švedske to nisu pokazali, ali uz njih trebamo i Srnu kakav je bio u prvom poluvremenu, s tim da nisam siguran kako on može svih 60 minuta držati konstantu nakon duge pauze. Ono što se svakako ne smije ponoviti jest ta taktička nedisciplina. Vidjeli smo u ovoj posljednjoj utakmici da imamo rješenja kada igramo kolektivno, tako je Filip Glavaš u drugom poluvremenu zabio neke golove kad bismo odigrali disciplinirano u napadu. Problem je što je toga bilo premalo.

Imao sam dojam da je problem i energetska potrošnja jer su neki naši igrači još u prvom poluvremenu djelovali umorno, pogotovo u usporedbi sa Šveđanima koji ni u jednom trenutku nisu izgubili tu potrebnu svježinu.

Sve ovo pišem iz perspektive da Hrvatska teži medalji, što bi trebala biti ambicija reprezentacije koja je prije godinu dana uzela svjetsko srebro. Ovaj poraz ne bi trebao ugasiti tu ambiciju jer je Švedska bila najjači protivnik koji smo imali do sada, ali i najjači ukupno u ovom dijelu ždrijeba. Međutim, ždrijeb sam po sebi ne znači ništa ako igra naše reprezentacije bude na razini koja je pokazana u srijedu, ako ne budemo - ponavljam to po tko zna koji put - disciplinirani.