Ikona tvrdi: ‘To je sitničarenje, a kvalifikacije koje se lijepe uz Thompsona i rukometaše nemaju veze s realnošću‘

Doček brončanih hrvatskih rukometaša po završetku Europskog prvenstva prometnuo se, praktično preko noći, u temu broj jedan u domaćem javnom prostoru. Cijelu situaciju koja se u posljednjih dvadesetak sati odigrala na relaciji Grada Zagreba, Saveza, samih reprezentativaca, a na koncu i Vlade RH, za Sportske novosti prokomentirao je i proslavljeni hrvatski rukometaš Nikša Kaleb.

- Donekle sam pratio informacije, od sinoć i jutros do otprilike 8 sati. Prema tim informacijama doček je bio organiziran, a onda i otkazan jer se nije mogla ispuniti želja igrača da ih pozdravi Marko Perković Thompson. Nakon toga sam zaronio i ne znam što se u međuvremenu događalo, tako da mi je ovo prva informacija da će dočeka ipak biti - rekao nam je Kaleb u uvodnom dijelu razgovora, nakon što smo ga upoznali s činjenicom da je Vlada RH preuzela organizaciju dočeka brončanih rukometaša uz poruku ministra Tončija Glavine da će biti ispunjene sve želje reprezentativaca, pa nastavio:

- Izuzetno mi je drago da se poštuje želja igrača, ja sam apsolutno za to. Kada smo se mi vraćali sa Svjetskog prvenstva 2003. iz Portugala, naš tadašnji kapetan Slavko Goluža kontaktirao je Marka, koji je za nas otpjevao svoju pjesmu Lijepa li si, koja je također jedna od tih domoljubnih pjesama. Što se tiče političkih konotacija, kako je rekao aktualni hrvatski kapetan Ivan Martinović, mi rukometaši smo sportaši i ne petljamo se u politiku. Moj dodatak bi bio da je cijela hrvatska javnost i publika u dvorani mogla vidjeti da naša reprezentacija odiše zajedništvom i domoljubljem, a ako se to domoljublje manifestira i kroz Thompsonove pjesme, u hrvatskoj svlačionici i reprezentaciji, to ne znači da mi bilo kome namećemo svoje osjećaje te nacionalni naboj i ponos.

Nikša Kaleb

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Prokomentirao je udarni član zlatne generacije hrvatskog rukometa iz Portugala i Atene i teze dijela javnosti koji smatra da su aktualni reprezentativci svojim inzistiranjem na Thompsonu i sami doprinijeli društvenoj polarizaciji.

- Ako bismo bili baš toliki puritanci, vjerojatno bismo mogli secirati živote i nekih drugih ljudi, primjerice Marijana Bana ili Mate Miše Kovača, te im tražiti dlaku u jajetu i na temelju eventualnih kikseva iz nekih faza njihovih života donositi odluku o tome jesu li i oni zaslužili da se njihove pjesme pjevaju ili ih treba zabraniti. To je sitničarenje i strančarenje, a kvalifikacije koje se lijepe uz Thompsona, a onda posljedično i hrvatsku rukometnu reprezentaciju, nemaju veze s realnošću - rekao je Kaleb pa zaključno dodao:

- Mi kao sportaši, osobito oni koji smo imali čast nastupati na toj razini gdje se predstavlja država i drži ruka dok svira nacionalna himna, od starijih smo naučili da kad izađemo iz kuće, predstavljamo tu kuću. Ako napravimo nešto neprimjereno, onda se poimence kaže: "To je napravio taj i taj". Ako odemo iz svog grada, onda predstavljamo cijeli grad pa kad napravimo nešto neprimjereno, onda kažu: "To su oni iz Metkovića, Splita, Zagreba, Vukovara ili Pule". Ako, pak, odemo van države i napravimo nešto neprimjereno, onda kažu: "To su oni Hrvati". Međutim, ako napravimo nešto veliko i vrijedno, onda bi bio red da se kaže: "Mi smo ponosni Hrvati". Ako već, dakle, znamo tko smo, što smo, odakle smo, kao i da znamo da predstavljamo sve ljude ove države, ne samo lijeve i ne samo desne, onda bi i sportaši trebali biti iznad politike.