Nova borbena i srčana partija hrvatskih rukometaša, kad se činilo da kola idu nizbrdo, odvela je Hrvatsku opet u polufinale velikog natjecanja. Kad i ne ide najbolje, Hrvati su u rukometu pravo čudo i u pravilu daju od sebe najbolje. Njihovom sadašnjem izborniku, Islanđaninu Daguru Sigurðssonu, mogu se pripisati iste takve karakteristike. Kad je najgore, on izvuče najbolje iz sebe. Čovjek koji je lani hrvatskom rukometu donio svjetsko srebro, prvu medalju nakon četiri godine posta (Červarovo europsko srebro iz 2020.), opet je pokazao da drži konce igre u rukama kad stvari ne izgledaju najbolje.

Bez obzira na to što se dogodi u nastavku natjecanja u razračunavanju za odličja, Sigurðsson je ponovno opravdao očekivanja, pokazala je to i zadnja ključna utakmica s Mađarskom, kao i sve one prije njih koje su Hrvatsku odvele među četiri najbolje momčadi Starog kontinenta. Ovom ćemo prilikom zaboraviti i zanemariti onaj debakl sa Švedskom u prvom krugu. Nisu njegovi igrači najbolje reagirali na otvaranju utakmice s Mađarima, a Islanđanin je pozvao brzi time-out te je opet potvrdio da je doslovno u svakom trenutku “budan” i ne dopušta da i sam “zaspi” kad se to već ponekad na terenu događa njegovim igračima.

Pravodobne reakcije

Oni koji su pozorno pratili sve dosadašnje hrvatske utakmice lako će primijetiti da je on to u pravim trenucima činio tijekom cijelog turnira, baš kao i na ostalim dosadašnjim “akcijama” reprezentacije. Činio je to i na olimpijskom turniru kad se reprezentacija nije proslavila devetim mjestom. No, to je već neka daleka priča. Pravodobne reakcije kao jednu od njegovih karakteristika može se primijeniti i na onaj dio priče kad je tijekom turnira iz rostera vadio i miksao momčad kad mu je ona zaštekala na nekoj poziciji.

Njemački vratar Andreas Wolff pun je komplimenata na račun hrvatskog izbornika

BO AMSTRUP Afp

Za tu sljedeću Dagurovu “osobinu” zaletit ćemo se nakratko na njegov prvi nastup na olimpijskim kvalifikacijama koje su 2024. održane u Hannoveru, a kada je Hrvatska pod njegovim ravnanjem pregazila Nijemce, Austrijance i Alžirce i izborila OI u Parizu. Tada smo postavili pitanje Andreasu Wolffu, njemačkom vrataru i čovjeku koji je najzaslužniji što se Njemačka plasirala u polufinale Eura: Kako vas je Sigurðsson iz statusa tadašnjih autsajdera doveo do europskog zlata 2016. u Poljskoj? Ovaj je odgovorio iz prve – kad smo igrali očajno u prvom krugu i zamalo ispali – rekao nam je mrtav-hladan da odmah idemo doma ako ne želimo igrati. Doslovno nas je ucijenio.

Riječi koje imaju smisla

Zašto se prisjećamo tog razgovora? Zato što je Sigurðsson i Hrvatima sada na poluvremenu utakmice s Mađarima u Malmöu pristupio na sličan način. Hladnokrvno je svojim, u tim trenucima podosta posrnulim igračima, rekao da izađu na teren i pobijede. I oni su to i učinili; Islanđanin je opet ispoljio vlastitu psihološku stabilnost, a istovremeno i sposobnost da tu stabilnost prenese na igrače. Pravi je psiholog, a to trener treba i biti.

Zlatko Raužan je ovogodišnje Sigurdssonovo otkriće

ANDREAS HILLERGREN/TT Afp

Sljedeća “stavka” u Sigurðssonovu dobrom vođenju momčadi ogleda se u tome što je odlično “manipulirao” izborom igrača za pojedine utakmice. Nakon svakog je ogleda birao igrače – stavljao ih na tribine i vraćao s tribina – u pravilu odlično prilagođavajući momčad profilu protivnika. Gotovo uvijek je pogađao, takav je bio slučaj sa stavljanjem Mateja Mandića na tribine, a ovaj je bio odličan kad ga je vratio u postavu. Isto se odnosi i na ulazak u igru debitanta na velikim natjecanjima Zlatka Raužana, koji mu se na najbolji način odužio. Kad smo već kod igrača Sesveta, koji dolazi u redove Zagreba, Sigurðsson je pokazao da je napravio savršenu stvar i pri samom Raužanovu izboru kao putnika na Euro nakon što je zbog ozljede otpao iskusni i odlični Marin Šipić.

Kada je potrebno, Sigurdsson reagira i prema sucima

PETTER ARVIDSON/BILDBYRAN PHOTO AGENCY/PROFIMEDIA Petter Arvidson/bildbyran Photo Agency/profimedia

Nadalje, Sigurðsson će na klupi dobiti žuti karton – kao što ga je i dobio protiv Mađara – da napravi određeni psihološki pritisak kad je nezadovoljan nekim pogreškama ili, po njemu, krivim sudačkim odlukama. Zna on “požutjeti” u džepovima sudaca i pocrveniti od bijesa u licu, no nikad mu tako nešto ne remeti apsolutnu koncentraciju niti su mu reakcije ikad takve da od sudaca stvara “neprijatelje”. Jer – i tako se nešto ponekad događa – i suci su ljudi od krvi i mesa. Islanđanin je stvarno vrlo fokusiran i zna što radi. S obzirom na to da je imao slabiju skupinu i odličan ždrijeb, zasad mu ipak nećemo uputiti hvalospjeve. Učinio je ono što je morao s grupom igrača koje ima na raspolaganju.

Srčana momčad

Za onu pravu “peticu u indeksu”, treba učiniti još nešto više u nastavku natjecanja. Svjesni smo da nema genijalnu generaciju kao što ju je hrvatski rukomet imao sredinom 1990-ih ili onu iz prve polovice 2000-ih, a koje su osvojile dva olimpijska i svjetsko zlato; on sada ima radnu i srčanu momčad sastavljenu od odličnih igrača, ali ne i “genijalaca” kao što su bili Ćavar, Balić, Duvnjak...Od “materijala” kojeg ima, sazidao je koliko je mogao. Sad se još traži onaj dodatni “touch” i finalna glazura. Nek’ sada iz rukava izvuče nekog “jokera” i nek’ se s još jednom medaljom vrati doma u Hrvatsku iz Herninga kao što se je vratio lani iz Osla...