Rođeni ‘killer‘ simultankom je donio broncu, a njegovu rukometnu plemenitost dijele još tek dva hrvatska igrača

Tamo negdje sredinom prosinca velika je neizvjesnost vladala oko Tina Lučina, posljednjih nekoliko godina standardnog reprezentativca koji od ljeta 2024. igra za Nexe, ključan je igrač našičke momčadi, no operacija preponske kile odvojila ga je od terena puna dva mjeseca. I brinulo je to izbornika Dagura Sigurdssona, pogotovo jer je u sličnoj situaciji bio i programirani prvi desni bek, Zvonimir Srna, koji gotovo jednako dugo nije igrao za Montpellier.

Srećom, do početka priprema za Euro obojica su sanirala ozljede i od prvog dana bili su na treninzima u Prelogu, gdje je krenuo ovaj pohod na broncu. Na tom putu naša je reprezentacija doživjela veliki udarac kad se na utakmici protiv Slovenije ozlijedio Srna, koji je otpao do kraja turnira.

Ali zato je Sigurdsson imao Lučina, koji se sa 7/9 protiv Slovenije, 4/8 protiv Mađarske i 6/13 u polufinalu s Njemačkom zagrijao za ovo što se dogodilo u utakmici za broncu. Sjajno je Riječanin na lijevom beku otvorio utakmicu protiv Islanda, u prvom poluvremenu odigrao simultanku sa šest golova iz sedam pokušaja, da bi susret zaključio s 9/13 te s dvije ključne asistencije krilima – Jeliniću i Glavašu – u posljednje dvije minute, uz jedan izboreni sedmerac koji nije iskoristio Glavaš.

Tin Lučin je u ovoj utakmici pokazao ono što ga prati od početka karijere, još kad je kao talentirani klinac iz Zameta stigao u Zagreb, da bi već s 20 godina potpisao u Španjolskoj za Ademar León. Osim što je rođeni “killer”, što je potvrdio s devet golova Islanđanima, isto toliko asistencija u utakmici za europsku broncu pokazuje da se radi o igraču s plemenitim osjećajem za rukomet, jednom od rijetkih takvih – tu se još može uvrstiti tek Luku Cindrića i kapetana Ivana Martinovića – u našoj reprezentaciji.

I ova utakmica zapravo je pokazala da Lučin, koji je s poljskom Wislom 2022. bio treći u Europskoj ligi te odradio dvije sezone u Ligi prvaka, zaslužuje igrati na najvećim europskim pozornicama. Time nikako ne želimo podcijeniti Nexe, koji nas s Lučinom kao vođom predstavlja u Europskoj ligi, ali Lučin je po talentu igrač za najveće klubove na kontinentu, one koji nastupaju u elitnom natjecanju.

Posljednjih godina karijeru su mu usporile ozljede, ali i činjenica da fizički nije na razini svog talenta, no još uvijek je dovoljno mlad (26) i ima vremena svoje tijelo “dovesti u red” kako bi do kraja realizirao svoj neupitni potencijal...