Rastopio Arenu, pobrao ovacije navijača pa poslao moćnu poruku: ‘Hrvatska zaslužuje više‘

Sjajan je Mirko Alilović. Pun ga je gol. Brani 60 minuta. U rujnu lani napunio je 40 godina, ovo mu je 23. godina u Ligi prvaka, po čemu je apsolutni rekorder. To treba moći, za to treba jako teško raditi, trenirati, odnositi se profesionalno, a to sa 40 godina nije kao kada imaš 25. No, kod Mirka, osim po sijedoj bradi, ne možeš vidjeti da ga muče godine, da mu rečenica počinje s njima. Djeluje zadovoljan, a zadovoljni su i u Wisli, a prezadovoljni navijači koji su mu skandirali s tribina Arene u srijedu.

Mirko Alilović ima sedam medalja s Hrvatskom, ima 164 reprezentativna nastupa. Posljednji put je uskočio u pomoć na Euru 2022. u Mađarskoj i Slovačkoj. Privatno, ima tri sina, Ivana (15), Matu (13) i Antu (8).

Nije pristojno, ali počet ćemo s pitanjem: mislite li vi još biti na golu?

- Razvija se u tom pravcu priča, razgovaramo, ostao bih, ako se dogovorimo, još godinu dana. Zašto ne, dobro sam, ne muče me ozljede, dobro radim, treniram, ne osjećam godine, u jako sam dobrom klubu u kojem je sve posloženo vrhunski. Radim ono što volim. Vidjet ćemo. Kako god bude, meni dobro.

Sijeda brada?

- A ništa, to je zub vremena.

Wisla nimalo nije “sijeda”?

- Klub je ambiciozan, rezultati rastu. Ulaganja su se pokazala kao veliki plus. Digli smo se ove sezone, dobili smo kvalitetu, lomimo utakmice koje smo gubili u prošlim sezonama u svoju korist. Oni koji su tu drugu godinu jako su napredovali, kao, recimo, Mitja Janc, i to se zove vrhunska nadogradnja momčadi koja pokazuje rezultate.

Sustav u kojem igrate razrađen je do detalja, samo brojne rotacije to savršeno pokazuju?

- Sabate je tu osam godina, ima odriješene ruke, radi svoj posao u miru. Wisla je prije osam godina bila prosječan klub, a danas je jedna od poželjnijih destinacija u Europi. I financijski i infrastrukturom, uvjetima koje imamo, sve je posloženo za rukomet.

Što ćemo iz Wisline perspektive reći za Zagreb?

- Zagreb je, nakon lošeg otvaranja sezone, poraza u Bitoli i doma protiv GOG-a, već u glavi završio sezonu. Nisu se uspjeli podići. Šteta, jer mi, kao Hrvatska, zaslužujemo bolji Zagreb. Čujem da će biti bolje iduće sezone i ja im to od srca želim. I punu Arenu i 15.000 navijača, da Zagreb bude ono što je bio. Ljepše je braniti pred 10.000 ljudi nego pred 2.000.

Može li se ponešto usporediti s Wislom?

- Nije ni Wisla uvijek imala zamah, pa je dočekala. Kraj ’90-ih i početak ’00-ih, pa 2007. i 2008., kada se napravila jedna super momčad, bilo je to vrijeme za Zagreb. I prethodnih godina bio je dobar, sagradivši strpljivo puno toga. Sada zatišje, ja kažem pred buru, i očekujem da se vrate tamo gdje spadaju. Hrvatski rukomet zaslužuje veća ulaganja, bolji Zagreb i treba mu pomoći, kao i Nexeu.

Kako je u Poljskoj?

- Dvanaest godina bio sam u Mađarskoj. Najteže se naviknuti na -20 u Poljskoj, živjeti bez sunca. Naučio sam poljski, mađarski. Sada je OK.

Gledali ste Euro?

- Naravno. Gledao sam, bili smo dobri, pokazali smo da smo momčad. I to su velike stvari za naš rukomet – zaključio je Mirko Alilović.