Još jedna nevjerojatna večer hrvatskog rukometa. Zagreb je pobijedio u Trondheimu momčad Kolstada 9 golova razlike u situaciji kada je sve govorilo da ima jako male šanse za uspjeh i Zagreb je sada pola koraka od sna da se nakon tri sušne godine probije među 12 najboljih momčadi Europe.
Neke stvari izgledaju neobjašnjivo. Prvo prije šest dana izgubiti 10 razlike u Aalborgu bez ispaljenog metka, onda ostati bez dva možda i najbolja igrača ove sezone Srne i Klarice, pa otići na odlučujuću utakmicu u Norvešku i tamo dobiti devet golova razlike. Izgleda nevjerojatno. Kako to objasniti? Objašnjenje je samo jedno, ono kaže da je ovo ove sezone jako dobar Zagreb, da je za utakmicu u Aalborgu bio potpuno nepripremljen i dekoncentriran, da se u samo četiri dana situacija s momčadi koja zna igrati rukomet može promijeniti ako vjeruješ u to i pripremiš se kako treba. Zagreb je nakon Aalborga ušutio, radio, trenirao vikendom, pripremao za utakmicu u Trondheimu svjestan da neće biti Klarice i Srne. I Zagreb se pripremio, djelovao organizirano od starta makar u znatno težoj situaciji nego u Aalborgu i to što je napravio u Norveškoj je istinski pothvat.
Zagreb je u dvije utakmice dobio Kolstad 20 golova razlike!!! Zagreb je dva puta dobio Pelister, Zagreb je međusobno bolji od Szegeda i kada smo ‘plakali‘ zbog boda nezasluženo izgubljenog u Mađarskoj zbog smiješnih francuskih sutkinja, sada se vidi i zašto je bilo tako. Szeged ima taj bod više od Zagreba, a bez tog boda Zagreb bi bio i ispred mađarskog sastava.
Vratimo se sjajnoj izvedbi u Kolstadu. Makar je 9 razlike, nećemo reći savršenoj, ali vrhunskoj sigurno. Sjajno je sve isplanirao Andrija Nikolić sa svojom momčadi. U obrani je zakočio protunapad Kolstada sa brzim vraćanjem i s Gojunom koji je čekao Norvežane na 12 metara u prvom naletu u kojem su najopasniji, da bi se uopće mogli mijenjati obrana - napad. Puno koncentracije treba za to. Odlično su radili Gojun i Walczak sredinu na startu, nadodao se Suholežnik koji je ukupno gledano odigrao svoju najbolju utakmicu u Zagrebu. Sjajne su role dali Faljić koji je prepao Sagosena, Ćavar koji je krpao obranu, savršenim igračem za momčad, možda i ključnim, pokazao se Kavčić koji je vodio koncentrirani napad, koji je igrao obranu gdje je god bilo potrebno, a to je bila velika stvar, jer su tijekom utakmice ostali bez Moralesa koji je u prvom dijelu sa 5/5 bio savršen i Kraljević kojem je u drugom dijelu otišlo koljeno, koji je kao desni vanjski kao tek treće desno krilo ove sezone izgledao sjajno.
Takav Zagreb nije odustao, Miloš Kos je odigrao jako tešku rolu kao jedini izraziti napadač i pokazao, makar oscilira kao u Aalborgu što je karakteristika mladog igrača, da raste s momčadi. A dokaz savršene koncentracije bila je činjenica da utakmicu završavaju najiskusniji Čupić i nakon promašenog penala i Dibirov sa dva gola. Za kraj smo ostavili Mandića koji je bio sjajan, koji je pokupio i više nego je trebalo, a to je samo dokaz koliko znači dobra obrana koju u Aalborgu nije imao. To je bila savršena momčad u Trondheimu za koju norveški sastav nije imao nikakvo rješenje, makar je pokušao sve.
Zagrebaši su poslali savršenu pozivnicu za Pariz u četvrtak u Areni. Uz sve probleme s kojima se nose cijele sezone, a sada još čuvaju Srnu i Klaricu da bi reprezentaciji bilo lakše u OI kvalifikacijama, zaslužili su najveću podršku dosad. Prolaz su po svemu zaslužili, ali u ludoj Ligi prvaka treba pričekati konačno rješenje, jer nikad se ne zna. Najbolje bi bilo dobiti PSG i gotovo.
Jednostavno zvuči. Nikad se ne zna kada je Zagreb u pitanju. U ovakvoj skupini, sa pozivnicom, dva kola prije kraja pola koraka od prolaza, e tome se malo tko imao pravo nadati. Ali, bilo ih je…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....